Čuvajući javno dobro, bolje ćemo živjeti

“Zajedno smo rasli, grade ja i ti”... Kakve Vam emocije ovi stihovi probude kad ih čujete?

- Za nekog ko se rodio u Sarajevu, ta pjesma ima veliko i posebno značenje, pogotovo što sam kao mladić imao priliku da upoznam Kemala Montena koji nije više među nama. To je već antologijska pjesma koja kod Sarajlija i generalno nas koji smo ovdje u Sarajevu, koji živimo u Bosni i Hercegovini, a i kod onih vani budi posebnu emociju.

Kvalitetniji život

Naravno, pjesma je sama po sebi veoma lijepa, zato što u njoj vidite svoje odrastanje, sazrijevanje. Na kraju krajeva, vidite sebe kao kompletnu ličnost. Pjesma je jedan sublimat, ako mogu slobodno tako da kažem, svega onoga što Sarajevo čini lijepim, primamljivim i na kraju krajeva dostupnim svim dobronamjernim ljudima.

Šta je za Vas sarajevski duh? Kakvim ga pamtite, a kako Vam sada izgleda?

- Ljudi se mijenjaju, ljudi se rađaju, ljudi odlaze na onaj svijet, ali nešto što je trajna kategorija je naš grad. I upravo unutar tog grada živi taj sarajevski duh koji se manifestuje na različite načine. I kroz kulturu, kroz šalu, kroz emociju, kroz ljubav, kroz sport, kroz umjetnost, kroz nauku. Jer upravo je svaki pojedinac ili grupa koja je imala priliku da predstavlja grad Sarajevo nosila sa sobom dio tog sarajevskog duha, ali on je posebno prepoznatljiv zato što naši ljudi nemaju apsolutno nikakvu barijeru kada se nalaze na drugom mjestu, van svog Sarajeva. I ljudi nas doživljavaju zaista sa čistom emocijom, otvorenog srca, otvorenih ruku i dosta puta kažu sa Sarajlijama se uvijek lijepo družiti, uvijek se može razgovarati, zato što mi nemamo stege u razgovoru. Nemamo, jer je naše srce toplo, dobronamjerno i tako nas i stranci koji pohode grad doživljavaju. Da ne pričam o vremenu kada je bio rat u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini. U tim nenormalno brutalnim vremenima osmijeh je bio na licima naših ljudi, što zbog prkosa, što zbog velikog dostojanstva.

Samir Avdić: Regionalne posjete će nam koristiti/Foto: Senad Gubelić/Oslobođenje

I Košarkaški klub Bosna je dio sarajevskog duha?

- Naravno, sve što sam naveo i sve ove društvene oblasti vežem za ljude koji su ostvarili uspjeh za svoj grad. Možete uzeti lično, možete uzeti da je to kolektivno dobro, ali taj uspjeh je uvijek povezan s našim gradom.

Šta za Vas znači biti gradonačelnik?

- I danas kada obnašam ovu javnu funkciju i kako vole ljudi da kažu, kada ste prvi čovjek grada, ja sam samo jedan među jednakima. Obnašam funkciju, jer mi je dat mandat i ljudi su smatrali da sam odgovoran i da mogu obavljati ovaj posao. Zloupotrijebiti funkciju gradonačelnika jednog od najljepših gradova na svijetu, olimpijskog Sarajeva, bilo bi totalna mizerija, bilo bi poniženje prvo za moju porodicu, za moje roditelje koji nisu među živima, za moje prijatelje i za sve one koji vjeruju u moju čast, moje dostojanstvo, moj integritet. Zbog njih ću raditi na najbolji mogući način. I zaista se trudim, iako sam svega dva i po mjeseca na ovoj funkciji, da radim na najbolji mogući način. Pošto imam plan da radimo i regionalne posjete gradonačelnicima, neki feedback koji sam dobio od gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića i Zorana Jankovića, gradonačelnika Ljubljane, u posljednjoj posjeti, zaista je pozitivan. Zadovoljni su u smislu toga što će imati sa druge strane saradnika koji, prije svega, razumije potrebe građanki i građana.

Koji su Vaši planovi u mandatu koji ste prihvatili?

- Čista rijeka Miljacka je nasušna potreba svih nas. Kad kažem svih nas, mislim na sebe koji trenutno rukovodim Gradom, gdje smo organizirali veliku stručnu grupu ljudi koji će raditi s dušom na tom projektu. Mislim da puno trebamo da poradimo, ne samo zato što je trend u Evropi i zato što svijet jednostavno ima potrebu za kvalitetnim životom u smislu ekologije, zelenih politika, urbane mobilnosti, digitalizacije, nego jednostavno što se život tako odvija da vi morate biti spremni za te izazove. Druga stvar je da i drugima omogućite da mogu živjeti takvim načinom života. Trebamo voditi računa da omogućimo ljudima da žive pristojno i u skladu s nekim civilizacijskim normama.

Bili ste gost gradonačelnika Ljubljane. Koliko je gradonačelniku u Ljubljani lakše raditi posao nego gradonačelniku u Sarajevu?

- Vidite, Janković je gradonačelnik skoro 18 godina. Možda je u historiji, poslije još jednog gradonačelnika, najduže na toj funkciji. Naravno, bez političke podrške i ljudi koji dijele neke vizije, koji dijele vaše, čak možda poslovne i ljudske vrijednosti, vrlo teško se može doći do konačnog cilja. Ok, uzet ćemo i da su različiti politički interesi, različiti pogledi na nastavak života i potreba koje imate unutar jednog rada. Ali, i od Ljubljane i generalno od Republike Slovenije, može se puno toga naučiti. Prije svega, mislim na odnos prema javnom dobru, koji je za primjer prvo u Evropskoj uniji, gdje su oni u porodici 28 država. Veoma je važno naglasiti da te ljubljanske i slovenske prakse primjenjuju i drugi, mnogo veći i razvijeni gradovi u Evropskoj uniji. Zašto Sarajevo, koje je pobratimski grad, isto tako ne bi primijenilo dobre prakse i zašto na jednoj stručnoj saradnji ne bi isto tako poboljšalo neke aspekte života ako se otvara takva mogućnost? U razgovoru sa gradonačelnikom Jankovićem i njegovim saradnicima vidio sam da su oni zaista spremni da svaki oblik saradnje dodatno pojačaju i da se otvori taj prostor kako bismo te dobre prakse i mi ovdje u Sarajevu primijenili.

Emotivno smo svi vezani za Skenderiju. Može li gradonačelnik išta učiniti da se ona spasi?

- Mislim da može, prije svega, svojim životnim iskustvom, ali i inicijativom čovjeka koji vodi Grad Sarajevo sa višim nivoima vlasti, to je u konkretnom slučaju Kanton. Skenderija ne bi trebala biti izolovan infrastrukturni objekat i treba da prođe stručnu analizu. Poslije toga stručnu rekonstrukciju, ako ga struka zaista doživljava i želi zadržati u ovoj formi. Donosioci odluka treba da saslušaju struku. Ako struka utvrdi da je to moguće, da se uradi revizija objekta, mora se revizija naravno uraditi, proanalizirati kakvi su joj mogući aspekti od stabilnosti, statike pa do upotrebljivosti takvog jednog velikog objekta do toga šta je potrebno da se uradi, koliko to košta i tek poslije toga možete doći u situaciju kao rukovodioci da donesete političku odluku. Bez toga, to je potpuno neprimjereno djelovanje.

Foto: Senad Gubelić/Oslobođenje

Velika šetnica

Vijećnica je bila potpuna ruina, izgorena, a danas je prelijep objekat. Ja je zovem dijamant grada Sarajeva. Donosioci odluka su odlučili nakon odgovora struke koliko to košta, koliko će vremena trajati da se izgradi i ko to treba da radi.

Koji bi još projekat mogao biti realizovan u korist građana?

- Biciklistička staza je nešto na čemu intenzivno radimo i to je, siguran sam, projekat veoma važan za zdrav način života. Ja sam neko ko zastupa ideju da se u ovoj najužoj jezgri saobraćaj stavi pod potpunu kontrolu. Da se u potpunosti zatvori, osim za vozila posebne namjene i gradskog saobraćaja. Od Skenderije pa sve do Vijećnice, gdje se sve prelama, i kultura i arhitektura, da bude jedna velika slobodna šetnica. Naravno, to zahtijeva puno infrastrukturnih promjena, a sigurno bi se morali naći određeni alternativni pravci, da li preko tranzita.

Koja je Vaša životna deviza?

- Ja bih volio da se svi puno bolje odnosimo prema javnom dobru. Evo, to je moja i životna deviza. Ne treba se bacati pikavac ili neki komad smeća, jer neće nikome kruna s glave spasti ako to stavi u kantu za smeće. To će biti pokazatelj da to nije sramota uraditi, a da ste uradili neko dobro. Znate, demokratija je vrlo dobra stvar kad znamo šta želimo, a problem je kada svako misli da je u pravu i kada se izađe iz okvira pravila. To su, naravno, zakoni. Ne postoji utakmica na svijetu na kojoj su se pravila mijenjala u toku utakmice. Utakmica završi, završi se prvenstvo, možda se tek tad pogleda šta su bile dobre i loše strane, pa se pravila mijenjaju. Tako da i dalje stoji ono što sam rekao, s tim bih i završio, samo malo bolje treba da se odnosimo prema javnom dobru. Bit će nam svima puno bolje, jer su ključ svega toga razumijevanje i poštovanje jednih prema drugima.