Mladen Jeličić Troko: Već 56 godina naš odabrani Djeda Mraz - Opet Laka

Kada se susretnu radoznalost, iskustvo i neka od najljepših sjećanja, nastaje razgovor koji u srcima slušalaca zasigurno ostavlja neizbrisiv trag. Upravo jedan takav, očekuje vas u ljubilarnoj, 100-toj epizodi podcasta Opet Laka, u kojoj smo ugostili Mladena Jeličića Troku, čovjeka čije je ime simbol djetinjstva, prazničnog veselja i neugasle nade.

Troko, sarajevski glumac, voditelj i zabavljač, legenda je, ne samo pozorišnih dasaka, nego i prazničnih scena širom zemlje, a kroz decenije rada, postao je jedan od rijetkih ljudi u koje ćemo, čini se, zauvijek vjerovati.

I upravo kroz lik Djeda Mraza, ulozi po kojoj ga generacije najbolje pamte, Troko u razgovoru s Lakom, u prepoznatljivo šaljivom stilu, govori o vremenu, godinama i onoj vrsti ludosti bez koje radost ne može trajati.

- Naravno da Djeda Mraz ima vijek trajanja - ha preseli, gotovo je. U mojim godinama svakako je lijeva u kaburu, desna u zraku. Ali sve zavisi koliko mahnitu glavu imaš. Ako je glava dovoljno mahnita, onda ide to i do 80-90 godina, kazao je.

Uz otkrivanje tajne dugovječnosti, prisjeća se i prvog Troko Mraz iskustva. Bilo je to u osmom razredu osnovne škole, kada su ga nastavnici obukli u improvizovani kostim.

- Bile su razne sekcije - dramska, recitatorska i volio sam to jer je to bio način da zainteresiraš curice. Neko se tuk’o, neko je jako dobro igrao lopte, neko je svirao gitaru, ali taj s gitarom je uvijek izvisio - ovi ostali sve pokupe dok on svira do fajronta. Moji nastavnici su odlučili da me obuku u kostim Djeda Mraza i, dobro se sjećam, bila je jedna drugarica čiji je tata bio milicioner, a milicioneri su u to vrijeme imali nekakve jakne koje su unutra od jagnjećih kožica imale nešto kao prsluk, to sam obukao, onda sam uzeo bijele gumene čizme od jedne drugarice, koja je imala “romanijsku nogu”, od cik-cak vate su mi napravili bradu, od hamera fišek, isto ga pokrili vatom i onda sam ja, i tada malo bucmastiji, dijelio paketiće ljudima koji su zaposleni u osnovnoj školi “Vladimir Perić Valter”, ispričao je Troko.

Kasnije, kroz UKUD „Seljo“ i rad s Taibom Šahinpašićem, Djeda Mraz prestaje biti školska epizoda i postaje ozbiljan, profesionalan posao. Sezone sa po 70-80 predstava, pune sale i dječija reakcija koja se ne može odglumiti.

- Da bi mogao primiti svu tu ljubav koju ti djeca daju, moraš biti veliki i nije uopšte upitanju fizika, već je upitanju duša. Ja imam toliko široku dušu da u nju može sve stati, čak i zločesti ljudi. Imao sam u životu, ne previše, ali imao sam nekoliko ljudi koji me nisu nešto voljeli. Jako je smiješno kada neko ko je profesionalan glumac kaže: “Ma, pusti ga, on je dječji glumac.”, jarane, dođi u Pozorište mladih, pa stani na binu kad je dole puna sala, pa vidi kako djeca reaguju na tebe, iskren je Troko.

Upravo zbog takvog odnosa prema radu, djeci i publici, u kojem se uloga ne završava skidanjem kostima, Laka je u ime Oslobođenja Mladenu Jeličiću Troki uručio zahvalnicu “za svu oslobođenu radost“, kao priznanje za decenije u kojima je kroz igru, pozorište i lik Djeda Mraza stvarao prostor sreće, mašte i povjerenja. To priznanje prirodno se nadovezuje na priču o našem Polarnom muzeju Djeda Mraza, koji je, u prostorijama Historijskog muzeja BiH, otvoren za sve posjetitelje do 18. januara, a u kojem je Troko i sam bio dio postavke - ne kao eksponat, već kao živi simbol radosti koju, i kroz ovaj projekat, želimo još dugo njegovati.

Razgovor prepun mudrosti, lijepih priča, anegdota i topline, slušajte i gledajte na www.oslobodjenje.ba te na svim platformama: YouTube, Apple Podcasts, YouTube Audio, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM.

Prethodnu epizodu podcasta Opet Laka u kojoj je gošća bila Sara Vojičić, možete gledati OVDJE.