Goran Popović: Prijem na njujoršku akademiju me zatekao - Taj grad traži rad 24/7 - Opet Laka

U novoj epizodi podcasta Opet Laka, razgovaramo sa Goranom Popovićem, mladim glumcem iz Mostara čiji se profesionalni put formirao mimo očekivanih i unaprijed utabanih ruta, kroz pokušaje, zaokrete i odluke koje su se donosile u hodu - od lokalne scene do jedne od najzahtjevnijih umjetničkih sredina na svijetu.

Govoreći o životu u Njujorku, gradu koji je njegova adresa već nekoliko godina, Popović jasno razdvaja mit od stvarnosti.

- Tamo stvarno ima svega, ali moraš stalno nešto raditi da bi se osjećao korisnim. Ako staneš makar na sat vremena, odmah se zapitaš čime da popuniš to vrijeme. Taj pritisak da stalno moraš biti u pokretu, da stalno moraš raditi, jako loše utiče na psihu, kaže, dodajući da takav ritam s vremenom dovodi do tačke u kojoj više nisi siguran šta zapravo želiš.

Prije ostvarenja “američkog sna” njegov put oblikovale su i okolnosti na koje nije mogao uticati. Nakon što prijemni ispit na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu nije prošao, završava studij engleskog jezika i književnosti, ali ideju o glumi ne napušta.

Radeći različite scenske i umjetničke poslove, ostaje vezan za teatar i izvedbu te se upravo u potrazi za drugačijom prilikom, prijavljuje na Američku akademiju dramskih umjetnosti u Njujorku.

- Prijavu sam poslao online, da probam. Zatim su objavili gradove u kojima će se održati audicija. Vidim sve Amerika, Amerika, Amerika, a ja do Amerike nisam mogao ni dobaciti. Kada sam vidio Švedsku, pomislio sam - super, taman da odem na odmor i spojim to s audicijom, prisjeća se Popović.

Prijem na Akademiju došao je potpuno neočekivano.

- Kada mi je stigao mail da sam primljen, ništa mi nije bilo jasno. Bukvalno sam bio u fazonu - šta se sad dešava? Nisam bio zadovoljan ni kako sam uradio monolog, imao sam osjećaj da sam ga radio pogrešno, da mi nije legao u tijelu, kazao je.

Pravi šok, međutim, uslijedio je tek kada je shvatio koliki su troškovi školovanja i života - 60. 000 dolara za period od devet mjeseci, za njega su, u tom trenutku, bili nedostižna cifra te je bio primoran razmišljati o odustajanju. Ipak, dvije sedmice poslije, dobio je poziv prilikom kojeg mu je saopšteno da je dobio stipendiju.

Njegova potreba za izražavanjem, kaže, postoji od djetinjstva.

- Radio sam sve - pjevao, plesao, slikao, glumio, režirao. Imao sam ogromnu želju da se izrazim. Sa 19 godina sam režirao prvu predstavu i priznajem da je to bilo odvažno. Nije bilo grantova, nije bilo sistema. Pisao sam dopise, išao od butika do butika, od institucije do institucije. Smatram da čovjek može uraditi sve što pomisli, htio sam uraditi nešto veliko, nešto što Mostar do tada nije imao, ispričao je Popović.

Danas, paralelno s glumačkim angažmanima, okuplja i značajnu publiku putem društvenih mreža. Kroz njegov alter ego, Gospođu Gogu i ostale likove iz balkanske svakodnevnice, koje, uz svoje glumačko umijeće, prikazuje autentično i šaljivo, publika, kako kaže, vrlo lako prepoznaje sebe.

Cijeli razgovor pogledajte i poslušajte na  www.oslobodjenje.ba te na svim platformama: YouTube, Apple Podcasts, YouTube Audio, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM.