Marko Maksimović: Nije dobro za bh. fudbal da budemo stalno u nekoj negativi - (IN)Direkt

Marko Maksimović jedan je od fudbalera kojima se predviđala sjajna karijera, ali mu je nažalost povreda prerano onemogućila iskorak i potpunu afirmaciju njegovog talenta.

Uspio je sa Borcem da osvoji trofej namijenjen prvaku kao igrač, a potom i kao trener, što ga svrstava u grupu fudbalera i trenera kojima je takav podvig pošao za rukom. 

Njegova karijera je počela zapravo na prakinzima u Banjoj Luci,gdje je sa vršnjacima zavolio fudbal i igru na dva gola. Poslije se priključio školi fudbala Džaja, a sa vremenom logičan slijed stvari je i odlazak u Borac, koji je njegov matični klub u seniorskom fudbalu.

- Moja prva ljubav je fudbal i dan-danas me najviše ispunjava. Krenuo sam sa devet godina, nije to bilo kao sada, da se članarina kreće plaćati u obdaništu. Odrastao sam u ulici, u mom naselju u Banjoj Luci, Starčevici, gdje nas je jedino zanimao fudbal. Bilo je bitno da ima lopta, a koliko je nas bilo nije bilo bitno. To je bio jedan parking, koji je danas pun, tada i nije bilo toliko auta i imali smo prostora. Krajem 1993. upisao sam se u školu fudbala "Džaja", koja je tada krenula sa radom u dvorani Borik. U Borac sam stigao sa 16,5 godina, već tada sam igrao seniorski fudbal. A debitovao sam protiv Gacka, iako ne pamtim puno, pamtim početak te zajedničke lige, te terene na kojim smo igrali, da je Leotar bio prvak, sa čini mi se ne više od tri pobjede na strani, a ispao je onaj ko je kući izgubio jednu, prisjetio se Marko.

U svojoj karijeru je nastupao za Borac, Sarajevo, Leotar, Zagreb, Istru, ali i za mladu reprezentaciju BiH.

Upravo je Maksimović sa kapitenskom trakom predvodio mladu reprezentaciju BiH u baražu sa Češkom, kada je nedostajalo nekoliko minuta da se naš tim plasira na veliko takmičenje.

- Meni je teško palo sve što se dešavalo tada na toj utakmici. Nama su poništena dva gola u sudijskoj nadoknadi. Nisu nam dali da odemo ni u produžetke. Meni bi se kompletna karijera promijenila odlaskom na Evropsko prvenstvo, sasvim sigurno, kaže Maksimović. 

Veliki broj fudbalera su činili igrači iz domaćeg prvenstva, a upravo tu je stvorena okosnica tima koji je kasnije sa seniorskim timom otišla na Svjetsko prvenstvo u Brazilu.

- Nas je tada dosta bilo iz domaće lige. Džeko je došao iz Teplica, ali je i on ponikao u Željezničaru. Samo su ja mislim Ibišević i Salihović bili igrači koji su ponikli vani. Ja bih i danas uveo pravilo da moraju dva igrača biti iz naše lige. Evo konkretno Nemanja Bilbija, on je trebao imati više prostora u reprezentaciji, ističe on.

Nakon odluke o završetku karijere, počeo je da radi kao trener. Radio je u omladinskim kategorijama Borca, bio pomoćnik u stručnom štabu, ali i njegov šef. Upravo je sa Banjalučanima osvojio titulu prvaka. Potom je radio u Leotaru, Posušju i sada je na klupi dobojske Sloge.

Brojna sjećanja i anegdote iz fudbalskog puta Marka Maksimovića, slušajte i gledajte na www.oslobodjenje.ba te na platformama YouTube, Apple Podcasts, Google Podcast, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM.