Vjerujem da će Srbiji i regionu biti bolje zbog ove mladosti - Oslobođena by Bosnalijek

U novoj epizodi Oslobođene razgovaramo sa Sonjom Kapetanović, ženom koja otvoreno i iskreno govori o svim svojim životnim ulogama: naučnici, triatlonki, poduzetnici, supruzi i, prije svega, majci trojice dječaka. Sonja otkriva kako ju je upravo majčinstvo najdublje promijenilo, naučilo skromnosti, strpljenju i razumijevanju, ali i pomoglo da sagleda sebe i svijet oko sebe iz potpuno nove perspektive.

- Majčinstvo me je učinilo boljom osobom. Naučilo me da nisam centar svijeta, da ne držim sve pod kontrolom i da to što sam pametna nije nikome presudno. Kada sam postala majka, shvatila sam da dijete nije projekt, niti dokaz mojih roditeljskih sposobnosti. Moja uloga je da odgajam samosvjesno, emocionalno stabilno biće koje će sutra živjeti svoj život po sopstvenim mjerilima i boriti se za sopstvenu sreću. U jednom trenutku moraš sebi reći: ovdje se ne radi o meni, već o mom djetetu, kaže Sonja te ističe da djeca ne duguju ništa roditeljima; ni svoj život, ni ispunjavanje naših očekivanja.

Roditelji trebaju prihvatiti da njihova djeca nisu tu da žive njihove snove, čak i ako u njima prepoznaju veliki potencijal. Djeca imaju pravo sama odlučiti hoće li taj potencijal iskoristiti ili ne, jer njihov život pripada njima, a ne roditeljima. Sonja je napravila paralelu o svom djetinjstvu, neobičnoj porodičnoj priči i ljubavi svojih roditelja koja ju je oblikovala. Rođena iz veze u kojoj je otac bio skoro tri decenije stariji od majke, Sonja otkriva kako je odrastanje u takvoj porodici, uprkos društvenim očekivanjima, u njoj izgradilo samopouzdanje, širinu i hrabrost da živi po sopstvenim mjerilima.

- Ja sam nastala iz jedne neobične ljubavi. Odrasla sam u porodici koja nije bila uobičajena, ali je bila puna poštovanja, topline i ljubavi. Moja majka je, uprkos svim društvenim mjerilima, bila posvećena mom ocu do posljednjeg dana i kroz tu njihovu vezu naučila sam da stvari ne moraju izgledati onako kako društvo očekuje da bi bile lijepe i uspješne, kaže Sonja.

Kaže da potvrdu svog vrednovanja ne treba tražiti spolja, već unutar sebe, a do tog saznanja ne dolazi se lako. Potrebno je vrijeme, iskustvo i spremnost da se pogriješi, da se osjeti nelagoda, kajanje i sumnja. U svom prepoznatljivom, otvorenom tonu, Sonja priznaje da, iako djeluje slobodno i samouvjereno, i sama se često uhvati kako razmišlja o tome „šta će drugi misliti“. Smatra da je to potpuno prirodno jer svako ko promišlja o sebi i svijetu neminovno prolazi kroz krize identiteta. Za nju, te krize nisu slabost, već znak unutrašnjeg rasta i zrelosti.

Naravno, da su se u razgovoru dotakli goruće teme u susjednoj Srbiji - studentskih protesta/blokada.

- Nikad više u životu nisam vjerovala u mladost i nikad više nisam imala nade da će Srbiji, ali i regionu biti bolje upravo zbog ove mladosti. Uvijek ću podržavati mlade, čak i kad griješe. Pa kako mislim da odgojim svoju djecu ako ih ne pustim da griješe? A mi iz pozicije jedne velike cjeloživotne greške ne dozvoljavamo njima da pogriješe ni u čemu, iskrena je Sonja.

Sonja govori i o jednom od najtežih trenutaka svog života, trenutku kada je njenom najmlađem sinu dijagnosticirana epilepsija. Govori o suočavanju s bolešću, o strahu, nemoći i lekcijama koje je naučila o kontroli, ali i o ljubavi i zajedništvu koje je njena porodica pokazala u najtežim trenucima. 

- Epilepsija nije tiha bolest, ona vrlo jasno pokaže svoje lice. Ali ono što me najviše dirnulo nije bio sam trenutak dijagnoze, već način na koji smo mi, kao porodica, stali jedni uz druge. Nikada neću zaboraviti prizor kada je moj najstariji sin, tada petnaestogodišnjak, rekao: "Daj mi, majka, da nosim svog brata.". U tom trenutku sam shvatila da se moj najmlađi sin rodio u porodici u kojoj nosimo jedni druge. I to je, zapravo, najveći blagoslov, ističe Sonja, te dodaje da ne može zaboraviti trenutak kada je hitna pomoć odvela njenog sina i kada je, kroz suze druge djece, na prozoru shvatila koliko se ljubav često podrazumijeva.

Upravo iz tog bolnog iskustva izvukla je važnu lekciju: da ljubav treba svakodnevno pokazivati i njegovati, jer u trenucima krize ona postaje jedina istinska snaga. Sonja priznaje da ju je taj događaj naučio poniznosti i da život ne može uvijek biti pod kontrolom. 

Istinska snaga žene je u spremnosti da pustimo kontrolu, prihvatimo život onakav kakav jeste i svakog dana svjesno biramo da volimo, rastemo i budemo podrška.

Podcast Oslobođena slušajte i gledajte ovog četvrtka u 20 sati na www.oslobodjenje.ba te na platformama YouTube, YouTube Audio, Apple Podcasts, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM, a u 23.15 sati na O kanalu.