Kako 3D printer ''ispljucka'' most, koliko nas je istok pretekao u svemu i hoćemo li svi orati njivu i biti sretni?
/
Snježana Kopruner, inžinjerka mašinstva i magistrica tehničkih nauka, istaknuta je direktorica kompanije GS-TMT iz Travnika, čiji rad obilježava posvećenost razvoju bosanskohercegovačke privrede. Rođena u Benkovcu, školovala se u Zadru, a najveći dio života provela je u Njemačkoj, gdje je gradila karijeru u renomiranim kompanijama, uključujući i nekadašnji jugoslovenski Bagat.
Godine 2004. iskoristila je poslovnu priliku i kupila jedan od pogona nekadašnje tvornice mašina "Bratstvo" u Travniku, čime je započela novu eru ulaganja i modernizacije. Njeno djelovanje proteže se i na Prozor-Ramu, gdje je nedavno otvorila novi proizvodni pogon s ambicioznim planovima za zapošljavanje do 250 radnika. Kopruner je poznata i po inicijativama kojima želi unaprijediti lokalne zajednice, poput prijedloga za promjenu naziva poslovne zone u Rami iz "Izlaz" u "Ulaz," s ciljem stvaranja mjesta koje će privlačiti ljude.
Pored industrijskih ulaganja, doprinosi i očuvanju kulturno-historijskog naslijeđa, finansirajući projekte obnove kuće Ive Andrića i Hasanpašića kule u Travniku. Njen rad i vizija svjedoče o posvećenosti razvoju i budućnosti Bosne i Hercegovine. Sa našim Amirom Vukom Zecom pričala je o nevjerovatnom razvoju tehnologije i transporta kojem je svjedočila tokom svojih putovanja po zapadu i naročito istoku.
Danas 3D printeri ''ispljuckaju'' most za tren oka
- Ja mislim da će u budućnosti biti sretni ljudi koji rade rukama i koji će dodirivati, rekao je Vuk Zec.
- Znaš šta, ja bih rekla isto što se tiče tehnologije. Kad gledamo budućnost ovoga što mi radimo, tako je to 3D printanje. Nešto nevjerovatno... Oni rade samo na razvoju tih kompozitnih materijala koji bi trebali biti nešto jeftiniji. I sad kad pogledaš taj svijet, konstrukcija se može raditi negdje u Indiji, Australiji i ti imaš sistem kao što su Lego kockice, a svaki komad možeš isprintati koji ti treba biti dio nekog stroja. I sad u tome svemu ti transporti se smanjuju, nadovezala se Kopruner:
- Ti znaš da kuće isto su počeli raditi printanjem. Ja sam gledala u Nizozemskoj jedan most, čelični most je napravljen 3D printanjem.
- Dva printera su ga ''ispljuckala'', ubacio se Zec.
- Dakle, sigurno za 20 godina ovo neće biti potrebno, nego će biti nešto drugo. E sad treba vidjeti što je to drugo i kako osposobiti ove mlade ljude danas za jednu takvu drugačiju budućnost, zaključila je Kopruner. No, šta nam ta budućnost nosi?
Nešto će ostati i za ljude
Nije tajna da tehnologija polako nagriza mnoge ljudske djelatnosti i prijeti da ostavi dobar dio populacije bez posla, ali, prema riječima naše sagovornice, u nekim branšama će uvijek biti posla:
- Ono što će nam trebati, ja uvijek gledam na te primarne djelatnosti ili na poljoprivredu, trebaće nam hrana. Dakle, u tom segmentu treba. Mi kao živa bića i ljudi trebaćemo uvijek nešto jesti i sve nam više treba ta neka prirodna, biološka, ekološka hrana. Ali ovaj naš segment, ne znam, arhitektura kuće ili ovdje kod nas... Mislim da će se desiti revolucionarne promjene u transportu, u tehnologiji, istakla je Kopruner.
U nekim dijelovima svijeta je već uveliko tako.
Čudesni istok prijeti da nas ostavi ''u prašini''
Do jučer smo gledali Kinu kao nerazvijenu državu a danas je potpuno druga priča. Anegdota Snježane Kopruner to potvrđuje:
- Evo, prošle godine sam bila u Kini, kad sam vidjela ono tamo, oni su 100 godina ispred Evrope. Dakle, ja sam prije 25 godina radila jedan projekt u Pekingu i onda mi je ostalo u sjećanju jedno more ljudi, more bicikala, po koji automobil i po koji kamiončić. I s tom slikom, to je bilo prije 25-26 godina, tako, sad sam opet došla u tu istu Kinu i vidjela sam more najmodernijih automobila, trećina gotovo električnih! Išli smo u jednu kompaniju, 900 km udaljeno od Šangaja, gdje smo bili smješteni i za tri sata sam vlakom došla do tamo. Taj vlak je preko 400 km pokazivao na sat, sa oduševljenjem je ispričala Kopruner.
- Oni su jednostavno jeftinim radom kupili tehnologiju zapada, nadogradili je i prestigli nas sve, zaključila je.
- Ja, ali to nakalemili na onaj konfucije, na svoju filozofiju, na taj svoj odnos od obitelji, na svoj način hrane, dodao je Vuk Zec.
Prisjetili su se i prosijaka u Kini koji primaju novac preko mobilne aplikacije kao i žena na pijaci koje na isti način primaju plaćanje za svoje proizvode, što je kod nas još uvijek - misaona imenica.
Više o ovim ali i drugim temama gledajte u novoj epizodi podcasta ''O prostoru sa Zecom i Vukom'':
