Pripovjetka o crnom petku: Ko je lud, ko zbunjen, a ko je kod kuće?

Tekst je fiktivan i satiričnog je karaktera.

Novembar je 29., petak je crni.

Sjedili smo na kafi, čekajući Esada da ugasi cigaru, plati konobaru i kaže: "Hajmo."

Rijad se udara za džepove, da napipa gdje mu je ključ od auta. Mirsad i Vedran i dalje gledaju ponude za crni petak, kažu trebaju im neke jakne.

- Nećemo autom, taban fijaker ba, začas smo tamo. Samo da ne bude gužve, naređivačkim tonom reče Esad.

Uz priču, prelazeći ceste mic po mic zbog gužve, stigosmo do platoa ispred tržnog centra "Jubilej".

Ispred radnje koju smo nanišanili, veliki red.

Mirsad psuje, Esad tipka na telefon, Vedran i Rijad dobacuju nekim djevojkama.

Dvije starije gospođe ispred nas konstatuju kako je vrijeme novac, ali se bacaju u računicu koliki popust mora biti da opravda sat vremena čekanja za sami ulazak u radnju.

- A da ne govorim kako će biti na kasi i kroz radnju, nastavlja jedna.

Zaštitar cupka nogom i čeka kraj smjene. Pogled mu govori: "Kud baš mene zakači da radim na crni petak".

Neke djevojke zadovoljno izlaze iz radnje uz nekoliko kesa, crvenih, sa sjajnim srebrenim slovima modnog brenda. Koliko su potrošile, Bog zna.

U priči, vicevima, tipkanju na telefonu i puš pauzama u kojim dvojica izađu a trojica čuvaju red, nekako uđosmo u palaču bagatele. Na podovima su prazne kutije u kojoj je bila odjeća. Na policama nema pola stvari. Radnice nervozne, više mehanički otkucavaju robu. Jedna krajičkom oka gleda na sat.

Njih dvojica radnika smijehom nastoje prekratiti vrijeme dok slažu novu odjeću.

Svega ima, ali nigdje natpisa ili oznake o popustima. Ma to se valjda podrazumijeva, jer je svakako crni petak. Ne moraju naznačavati.

Uzeli smo i mi svega, barem ono čega smo se mogli dočepati. Esad nas je uz par svojih fora progurao preko reda. Na kraju reda svađa, čiji je džemper, čija je bluza, ko je lud, ko zbunjen a ko je ostao kod kuće.

Stigli smo na red. Cijena svega što smo kupil - paprena!

- Pa kako toliko, upita Rijad.

- Pa toliko košta, mladiću.

- Ali zar nije crni petak?

. Da, i?

- Popusti?

- Mladiću, popusti me, vidiš reda iza, šta misliš da se sa svakim od vas raspravljam, imate obavijest na stranici.

I tako, Esad, Rijad, Mirsad, Vedran i ja ostadosmo kratkih rukava. Do idućeg crnog petka, kada ćemo možda naići na radnju koja daje popuste. Požurili smo za ostalima, vidjeli gdje je najveća gužva. Tu je vjerovatno i najbolja ponuda. Idući put... Ma idući put ćemo ostati kući.

Ko je jamio, jamio.