Glas žene: Ključ izgradnje mira u Bosni i Hercegovini

U novoj epizodi podcasta "Oslobođena" govorili smo o važnim poveznicama između žena, mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Fokus je bio na provedbi Rezolucije 1325 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, poznate kao Agenda "Žene, mir i sigurnost" u našoj zemlji. Ujedinjene nacije u Bosni i Hercegovini, u okviru projekta "Žene vode na putu mira i sigurnosti u BiH", koji se implementira uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF) u partnerstvu sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH, kontinuirano rade na promicanju Agende "Žene, mir i sigurnost".

Kroz razgovore s našim gošćama – Samrom Filipović-Hadžiabdić, direktoricom Agencije za ravnopravnost spolova BiH, dr. Brankom Antić Štauber, predsjednicom Udruženja "Snaga žene" iz Tuzle, i Majom Savanović Zorić, psihologinjom i predsjednicom Udruženja građana "Psiholuminis" – istražili smo kako ova Agenda unapređuje ljudsku sigurnost i osnažuje žene da budu aktivne sudionice u izgradnji mira. Trenutno je u toku kampanja "16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja", u kojoj se naglašava potreba da se zaustave i osude svi oblici nasilja nad ženama, što također ulazi u opseg Agende "Žene, mir i sigurnost".

Samra Filipović Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, istakla je kako je borba za ravnopravnost polova često Sizifov posao.

- Ovaj posao se mora voljeti, ne možete ga raditi od 9 do 5 i onda zatvoriti vrata. Morate ga živjeti. Uvijek ističem kako je za ovaj posao važnije srce od novca, iako novac olakšava određene aktivnosti, istakla je Samra.

Ona se osvrnula na to kako su u počecima ove borbe za ravnopravnost često iznošene teze da "žene hoće da preuzmu vlast", ali da je unatoč svim teorijama zavjere činjenica da ravnopravnost spolova donosi dobrobit cijelom društvu, ne samo ženama. I BiH u tom smislu napreduje, iako često djeluje kao da se ne pomjeramo s mjesta.

- Negdje sam čula da za donošenje neke politike treba pola godine, za donošenje zakona godinu do dvije, a do mijenjanja svijesti 20, 30 godina. I to je upravo kad vi vidite da postoje pomaci, međutim onda doživite nečiju izjavu ili nečije izjave i pitate se gdje smo. Možemo biti zadovoljni, ali nikako još uvijek sretni. Vrlo je bitno zadržati stečena prava i ići naprijed, navodi ona.

Osvrnula se na to kakva je uloga žena u očuvanju mira i sigurnosti.

- Uloga žena bi trebalo da bude veća, ali to je proces. Nevladin sektor je puno uradio na tome od početka prelazeći entitetske granice i čini mi se da uvijek na tom nivou ide lakše nego među političarima. Nije situacija tako naoštrena kao kod političara. Volimo se mi, rekla je.

Samra je istakla da je ponosna na ovu Agendu u našoj zemlji rekavši kako je njen značaj za bh. društvo višeslojan.

- Agencija za ravnopravnost spolova BiH uskoro treba da preda na usvajanje četvrti akcioni plan za implementaciju rezolucije 1325 "Žene, mir i sigurnost". Prva smo država u regiji, a osma u svijetu, sa tim akcionim planom, imajući u vidu komplikovanost našeg političkog konteksta.

Samra Filipović-Hadžiabdić ističe uspjeh koordinacijskog odbora Vijeća ministara BiH, kojeg čini 15-16 institucija, uključujući Ministarstvo odbrane, Ministarstvo sigurnosti, Graničnu policiju, SIPA-u, Ministarstvo vanjskih poslova i druge agencije iz sektora odbrane i sigurnosti. Odbor, kojim predsjedava Agencija za ravnopravnost spolova, postao je primjer uspješnog rada i saradnje, što je doprinijelo izradi prvog akcionog plana i njegovoj implementaciji.

Posebno pohvaljuje doprinos Ministarstva odbrane, koje je uskladilo oko 100 pravilnika sa Zakonom o ravnopravnosti spolova i sprovelo značajne promjene, uključujući rad na prevenciji seksualnog uznemiravanja u Oružanim snagama. Izdvojila je rad pomoćnika ministra za personal, gospodina Muratovića, i generala Ahmića, koji su značajno doprinijeli napretku. Također, Ministarstvo sigurnosti ima internu komisiju za ravnopravnost spolova i aktivno radi na unapređenju ovog područja.

Osvrnula se i na to kako se uređuju ti pravilnici, šta se želi postići kroz akcioni plan.

- Tu su prvo institucije koje su tradicionalno viđene kao muške: oružane snage, odbrana, sigurnost. Tražimo povećanje žena na odgovornim mjestima, da se vodi računa i o činovanju. Moramo voditi računa i o uslovima žena. Da li žene imaju adekvatne uslove na graničnim prelazima. One moraju da imaju gdje da prenoće, presvuku, odmore. Šta se dešava sa uniformama žena koje su trudne? Puno je tu sitnica i slojeva, ističe ona.

Ona navodi kako ključ uspjeha leži u osviještenim muškarcima na rukovodećim pozicijama koji podržavaju različitost i stvaraju uvjete u kojima žene mogu ravnopravno doprinositi, što poboljšava funkcioniranje cijelog sistema.

Druga gošća podcasta Oslobođena doktorica Branka Antić-Štauber, predsjednica Udruženja "Snaga žene" iz Tuzle, na početku razgovora rekla je da ne vjeruje u finalnu izgradnju mira u BiH ne bi ni bila u ovoj misiji sve vrijeme.

- Fokus našeg rada su žene koje su potpuno jednostavne, obične žene koje i te kako znače za mir. Nesvjesno ili svjesno smo ih potisnuli na marginu, ne vjerujući da one: žena majka, žena na selu, žena koja se brine za porodicu, za kućanstvo, da ona može biti i te kako vrijedan faktor izgradnje mira u BiH, rekla je Branka.

Ona je rekla da je za 30 godina koliko je s njima usvojila njihov ritam življenja i smisao života – da treba biti posvećen porodici, djeci, arhaičnu ljubav koju imaju prema čovjeku, smisao za odgoj i dobrotu koja ih krasi i potrebu da eventualno razumiju.

- Ne možete oprostiti nekome ko vam je ubio dijete, ali možete negdje tražiti tu istinu na miroljubiv način i reći da se to nikad nikome ne dogodi, ali to zaista tako i misle i osjećaju, ne žele osvetu, ne žele da se bilo kome to dogodi i to je nešto što je, pa evo i za mene, strašan motiv da ostanem u svemu ovome i da podijelim tu neku emocionalnu inteligenciju koju one imaju, koja apsolutno nije narušena nikakvim čitanjem knjiga, niti mišljenjem drugih ljudi, nego onako iskonske, ono što one imaju prirodno, što nije izmijenjeno ničijim mišljenjem, nego prosto one to imaju i one to dijele i mislim da je to jedan od najjačih motiva, ali najveća snaga Bosne i Hercegovine u izgradnji mira.

Branka Antić Štauber/

Branka ističe kako najnovija istraživanja pokazuju da se trauma može genetski prenositi na djecu koja, iako nisu direktno doživjela traumatične događaje, nasljeđuju njihove posljedice, poput frustracija, psihosomatskih bolesti ili ljutnje. Branka Antić-Štauber naglašava važnu ulogu žena u prenošenju kulture, tradicije i emocija na nove generacije, ali ističe da društvo često zanemaruje njihov značaj, marginalizirajući ih i ne prepoznajući njihov doprinos.

- Ruralna žena je jako važna, ruralna populacija je izuzetno bitna, a iz ruralnih predjela nam dolaze vrlo inteligentni ljudi, mladi koji mogu biti nosioci ogromnih promjena u društvu, a oni ako nauče šta je mir, oni ako razumiju taj mir u sebi i izvan u socijalnoj okolini, oni će da ga reflektiraju i da odlično prošire nekako tu atmosferu mira, spokoja, blagostanja, solidarnosti, druženja, rada, navela je ona.

Branka Antić-Štauber ističe dugogodišnji rad u regiji Srebrenice, posebno od 2001. godine, gdje su radno-okupacione terapije značajno doprinijele pomirenju i razumijevanju u zajednici. Navodi primjer žene koja je prošla logor i pretrpjela teške traume, uključujući seksualno nasilje, a kasnije se udala za čovjeka koji je ranjen u ratu i ima PTSP, te je došlo i do nasilja u porodici. Nakon godina borbe, uključivanjem u hortikulturnu terapiju i dobivanjem plastenika, njen život i porodična dinamika su se potpuno promijenili. Zahvaljujući ovom projektu, porodica je prevazišla siromaštvo i sukobe, djeca su završila školu, a suprug je postao podrška i oslonac. Žena sada s ponosom kaže da se u svom plasteniku osjeća najsretnije.

Osvrnula se i na to na koji način Agenda “Žene, mir i sigurnost” pomaže ženama da uzmu aktivnije uloge u društvu i pokažu koliko su važne za izgradnju mira u BiH rekavši da su žene kroz ovu Agendu prepoznate kao agens koji može napraviti promjenu.

- Bitno je ženama dati pravo mjesto, i u ekonomskom i u socijalnom i u religijskom i svakom drugom kulturnom miljeu, i one će pokazati najbolje šta znaju. A vjerujte da znaju. Moraju prepoznati svoje kapacitete i svoje resurse koje imaju. Nema čovjeka na svijetu koji nema nešto što je u njemu dobro. Nemojte kriti ono što imate, podijelite to s drugima. Pronađite svoje resurse, djelujte, radite, volite, zaključila je Branka.

Treća gošća podcasta Oslobođena Maja Savanović-Zorić, psihologinja i sistematska porodična psihoterapeutkinja iz Prijedora i predsjednica Udruženja građana "Psiholuminis" u okviru Agende “Žene, mir i sigurnost” aktivno radi na uključivanju žena u proces izgradnje mira.

Na početku razgovora Maja je govorila o tome koliko vremena treba da prođe da bismo prestali da se zovemo postkonfliktno društvo rekavši da se mi kao društvo uopšte nismo bavili time.

- Smatram da je sad negdje vrijeme kada možda ove nove generacije pokušavaju, odnosu stiču uvid u to kakve sve posljedice su rat i ratna dešavanja donijeli sa sobom na njihove roditelje, pa samim tim i na njih, rekla je Maja.

Maja ističe kako postoji značajna rodna razlika kada je u pitanju transgeneracijska trauma i nošenje sa određenim uvjerenjima i stavovima.

- Konkretno transgeneracijska trauma koja je uslovljena poslijeratnim dešavanjima, kod žena je ostavila dubok emocionalni trag i oblikovalo, ne samo njih, nego generacije koje su sa njima došle, odnosno njihove potomke. Žene su pretrpjele razne traume ili su bile svjedoci traumatskih iskustava gdje je također ostavilo na njih posljedice, a niko ih nije pitao poslije kako da se nose sa tim, niti ih je uputio kako da se nosi sa tim, istakla je ona.

Maja Savanović Zorić/

Dodala je kako na ovim podnebljima neprestano izlazimo iz traume u traumu, a sa njom se adekvatno ne bavimo.

- Ni dan danas ne postoje neka istraživanja u BiH o transgeneracijskoj traumi. Moj okidač je bio spoznaja da sam neko ko je izgubio oca u ratu, moja sestra i ja smo u jednom danu izgubile oca i vrlo važnu ulogu u smislu sigurnosti i podrške. Moja majka je izgubila oslonac, baka sina, tetka brata. I sve to kasnije je uticalo na naše odrastanje, navela je Maja.

Maja Savanović-Zorić kroz psihoterapijsku edukaciju shvatila je uzroke svoje anksioznosti u partnerskim odnosima, povezujući ih s nerazriješenim traumama iz djetinjstva, poput očeve smrti tokom rata. Naučila je kako razumjeti vlastite emocije i graditi povjerenje prema drugima. Istovremeno, osvrnula se na društveni pritisak na žene, poput njene majke, koja je preuzela ogromnu odgovornost bez mogućnosti da obradi tugu i izrazi emocije. Smatra da društvo treba raditi na emocionalnom osnaživanju jer često percipira pokazivanje emocija kao slabost.

Osvrnula se i na ulogu sebe i Udruženja "Psiholuminis" unutar Agende “Žene, mir i sigurnost” rekavši kako ona i te kako pomaže zato što joj daje opcije koje adresira svojim klijenticama u smislu kako one mogu da se uključe u zajednicu i da zaštite mentalno zdravlje.

- Mnogo se bavimo razbijanjem stigme o važnosti prevencije i važnosti očuvanja mentalnog zdravlja. Postoje nevladine organizacije širom BiH koje nude pomoć ženama i drugim osobama koje su uključene i bile izložene bilo kakvom obliku traumatskog iskustva, ali ne postoji dobra koordinacija sa institucijama koje bi trebale nekako njih da adresiraju prema njima. Mislim da se tu krije prostor za rad, navela je.

Ona je istakla i važnost obrazovanja i škola prilikom izgradnje mira u BiH, odnosno da je to važna karika u cjelokupnom odrastanju djeteta.

- Činjenica je da djeca više vremena provode u školi nego danas sa svojim roditeljima. Škola nije samo obrazovna institucija, iako danas se ta priča mnogo forsira, nego je ona prije svega vaspitno obrazovna institucija. Unazad, pet godina "Psiholominis", pored rada sa ženama, radi sa mladima sa prostora Prijedora, ali i drugih zajednica u BiH i ono je nevjerovatno koliko mi često smatramo da djeca, odnosno da mladi nemaju informacije, da ne znaju šta im se dešava.

Raspisali su javni poziv za mlade s porodičnim traumama povezanim s ratnim dešavanjima, očekujući prijave 40 osoba, ali se prijavilo preko 150, što je pozitivno iznenadilo. Tokom rada s njima uočili su njihovu veliku potrebu za razgovorom o temama koje su kod kuće često zabranjene ili jednosmjerne, što joj je ulilo nadu u bolju budućnost za BiH.

- Ništa bolje ne može nekoga privući niti podstaknuti od lične priče. Kad mi izađemo sa svojom pričom, autentično, sa svim emocijama koja ta priča nosi, ona podstakne onog drugog da i on stekne određene uvide i da i on napravi korak naprijed. Zbog toga smatram da je jako bitno da izađemo iz svojih okvira, iz onoga: ne trebamo o tome da pričamo. Zaboravi, ostaviti to iza sebe. Mislim da je to bitno i da moja priča će sigurno podstaknuti neku drugu ženu da i ona počne da razmišlja. Glas žena je jako bitan, zaključila je Maja.

Ova epizoda je nastala u okviru projekta “Žene vode na putu mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini” se implementira uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF) u partnerstvu sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Projekat se implementira pod vodstvom rezidentne koordinatorice UN-a u BiH, a zajednički ga provode UN Women, Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA). 

Podcast Oslobođena slušajte i gledajte svakog četvrtka u 20 sati na www.podcastoslobodjenje.ba te na platformama YouTube, Google Podcasts, Apple Podcasts, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM, a u 23.15 sati na O kanalu.