Trikove koji stvarno rade: Psiholozi otkriva kako da vas muž konačno čuje

Temeljni problem leži u kognitivnoj pristranosti kao "iluzija transparentnosti."

Temeljni problem leži u kognitivnoj pristranosti poznatoj kao “iluzija transparentnosti”. Zbog činjenice da su ljudima vlastite misli i osjećaji potpuno jasni, oni pogrešno pretpostavljaju da su jednako očigledni i drugim ljudima. Psiholozi ovaj fenomen često ilustriraju eksperimentom u kojem jedna osoba tapka ritam poznate pjesme, uvjerena da će slušalac lako prepoznati melodiju. U praksi, slušaoci rijetko uspijevaju pogoditi pjesmu jer čuju samo niz nepovezanih udaraca, a ne melodiju koja svira u mislima “izvođača”.

Posljedice komunikacijskog ćutanja

Svakim prećutkivanjem vlastite potrebe, u nadi da će je partner samostalno prepoznati, partner se nesvjesno stavlja pred test kojeg on nije svjestan. Neizbežan neuspjeh na tom nevidljivom testu akumulira osjećaj zamjeranja. Manje frustracije se gomilaju i  vremenom stvaraju emocionalnu barijeru među partnerima.

Taj proces započinje prestankom dijeljenja manje bitnih informacija, a završava uskraćivanjem važnih osjećaja, što stvara opasan mentalni sklop jednosmjernog ogledala: jedna osoba i dalje posmatra partnera, ali mu više ne dopušta potpuni uvid u vlastiti unutrašnji svijet, piše Naj Žena.

Iako partneri fizički dijjele životni prostor, osećaj usamljenosti se produbljuje, a veza postupno slabi u tišini. Pasivno-agresivna ponašanja, poput uzdisanja ili kažnjavanja ćutanjem, dodatno produbljuju jaz jer podstiču odbrambene mehanizme umjesto empatije i razumijevanja.

Strategije za konstruktivnu komunikaciju

Navedeni  obrazac se može uspješno prekinuti primjenom svjesne i asertivne komunikacije. Umjesto optuživanja partnera za propuste, preporučuje se jasno izražavanje vlastitih potreba korišćenjem takozvanih “Ja-izjava” i afirmativnog pristupa.

Psiholog dr. Džon Gotmen savetuje formulu koja prigovor transformiše u konstruktivan zahtjev. Ona se sastoji od tri dijela: opis vlastitog osjećaja (“Osjećam se iscrpljeno…”), navođenje specifične situacije koja ga uzrokuje (“…nakon naporne radnje nedjelje…”) i jasno artikulisanje potrebe (“…i voljela bih da večeras provedemo mirno veče samo nas dvoje.”). Primjera radi, umjesto optužbe “Nikada me ne slušaš”, učinkovitiji pristup je: “Osjećam se povezanije s tobom kada me pažljivo slušaš dok ti govorim o nečemu važnom.” Ovakav pristup ne djeluje kao napad, već kao poziv na razumijevanje i saradnju.