Pretpostavlja se da u BiH epilepsiju ima između 15.000 i 30.000 osoba
Kad je riječ o uzrocima epilepsije, jedno od najčešćih pitanja odnosi se na ulogu genetike i mogućnost nasljeđivanja bolesti
Epilepsija je jedna od najčešćih neuroloških bolesti, ali uprkos tome i dalje je prate brojne predrasude i nedovoljno razumijevanje u društvu.
Radi se o stanju koje može utjecati na ljude svih uzrasta, a uz pravovremenu dijagnozu i adekvatno liječenje, većina oboljelih može voditi kvalitetan i ispunjen život. Ipak, osim medicinskog aspekta, izazov je i stigma koja često dodatno otežava svakodnevicu osoba sa epilepsijom, zbog čega je podizanje svijesti o toj bolesti od izuzetnog značaja.
O toj bolesti, načinima liječenja i praćenju, govorila je prof. dr. sci. dr. med. Aida Šehanović, specijalistkinja neurologije u Bolnici Medicana. Naglašava da je epilepsija neurološka bolest “koju karakterišu ponavljani epileptični napadi.”
“Napad nastaje zbog prolaznog poremećaja električne aktivnosti u mozgu, kad dolazi do naglog i nekontrolisanog pražnjenja nervnih ćelija”, pojašnjava dr. Šehanović.
Uzroci bolesti
Dodaje da uzroci mogu biti različiti, od osobe do osobe.
“Kod nekih osoba postoji genetska predispozicija, dok kod drugih epilepsija nastaje kao posljedica povrede mozga, moždanog udara, tumora, infekcije ili drugih oštećenja nervnog sistema. U velikom broju slučajeva, tačan uzrok ne može se utvrditi”, kaže specijalistkinja.
U Bosni i Hercegovini, kao i u ostatku svijeta, epilepsija predstavlja značajan, ali često nedovoljno vidljiv zdravstveni problem. Procjenjuje se, ističe dr. Šehanović, da epilepsija pogađa oko 0,5 -1 posto populacije širom svijeta.
Stanje u BiH
“Na osnovu tih podataka, pretpostavlja se da u Bosni i Hercegovini epilepsiju ima između 15.000 i 30.000 osoba. Većina oboljelih, uz adekvatnu terapiju, može imati dobar kvalitet života, ali i dalje postoji nedovoljna informisanost i stigma prema osobama sa epilepsijom”, navodi dr. Šehanović.
Kad je riječ o kretanju broja oboljelih, važno je sagledati da li se epilepsija javlja češće nego ranije ili je riječ o boljem prepoznavanju i dijagnostici te bolesti. Prema riječima Šehanović, ne postoji jasan dokaz da se broj oboljelih značajno povećava. Ali, navodi ona, epilepsija se danas češće dijagnostikuje nego ranije.
Razlog za to su bolja dijagnostika, dostupnost neurologa, EEG pregleda, magnetne rezonance, laboratorijske analize, kao i veća svijest o toj bolesti. Također, zbog dužeg životnog vijeka populacije, sve češće se epilepsija javlja kod starijih osoba, najčešće kao posljedica moždanog udara ili degenerativnih bolesti mozga”, pojašnjava Šehanović.
Genetika i rizik
Kad je riječ o uzrocima epilepsije, jedno od najčešćih pitanja odnosi se na ulogu genetike i mogućnost nasljeđivanja bolesti.
“Genetika može imati značajnu ulogu, ali epilepsija nije uvijek nasljedna bolest. Postoje oblici epilepsije koji imaju genetsku osnovu, posebno kod djece i mlađih osoba, ali u velikom broju slučajeva epilepsija nastaje zbog stečenih oštećenja mozga. Dakle, nasljedni faktor postoji, ali ne znači da će dijete sigurno oboljeti ako roditelj ili bliži srodnik ima epilepsiju”, ističe specijalistkinja neurologije.
U tom kontekstu, često se postavlja i pitanje koliki je stvarni rizik za djecu čiji roditelji boluju od epilepsije.
“Rizik zavisi od tipa epilepsije, ali u prosjeku je nešto veći nego u opštoj populaciji. Kod opšte populacije rizik za razvoj epilepsije je oko 1 posto, dok kod djece roditelja sa epilepsijom može biti oko 2–5 posto. To znači da većina djece roditelja sa epilepsijom neće razviti bolest”, kaže Šehanović.
Stečeni uzroci
Ipak, važno je naglasiti da epilepsija nije isključivo nasljedna i da se može javiti tokom života iz različitih razloga.
“Epilepsija se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, često je stečena. Najčešći uzroci stečene epilepsije su povrede glave, moždani udar, tumori mozga, infekcije nervnog sistema, komplikacije u trudnoći i porodu, degenerativne bolesti mozga. Kod djece su češći genetski i razvojni uzroci, dok se kod starijih osoba epilepsija najčešće javlja nakon oštećenja mozga kao na primjer nakon moždanog udara”, pojašnjava Šehanović.
Nadovezujući se na činjenicu da epilepsija može imati različite uzroke i oblike, važno je govoriti i o mogućnostima liječenja i kontrole.
“Epilepsija se u velikom broju slučajeva može uspješno kontrolisati lijekovima. Danas postoji veliki broj antiepileptičkih lijekova, koji omogućavaju da pacijent nema napade ili da se značajno smanje.
Savremeni pristupi liječenju uključuju antiepileptičke lijekove, hirurško liječenje kod odabranih pacijenata, vagusnu nervnu stimulaciju, ketogenu dijetu kod određenih oblika epilepsije. Važno je naglasiti da oko dvije trećine pacijenata može postići dobru kontrolu bolesti, uz pravilnu terapiju”, kaže Šehanović.
Život s epilepsijom
O životu sa epilepsijom važno je naglasiti da, uz pravilno liječenje i podršku, oboljeli mogu voditi ispunjen i kvalitetan život, ali i da je edukacija društva ključna u borbi protiv stigme.
“Epilepsija je česta i u većini slučajeva kontrolisana bolest, ali osobe koje boluju od epilepsije se i dalje suočavaju sa predrasudama. Važno je znati da epilepsija nije zarazna bolest, osobe sa epilepsijom mogu raditi, učiti i imati porodicu. Redovno uzimanje terapije je ključno. Podrška porodice i društva je veoma važna”, podvlači Šehanović.
Savjet osobama sa epilepsijom je da redovno uzimaju terapiju, dolaze na kontrole i da ne kriju bolest, jer “pravilno liječenje omogućava normalan i kvalitetan život”, ističe dr. Aida Šehanović te dodaje da je savjet za sve druge “da pokažu razumijevanje, jer znanje i podrška smanjuju stigmu”.
Ljubičasti dan
U cilju smanjenja stigme, podizanja svijesti o epilepsiji i podrške oboljelim od epilepsije svake godine se širom svijeta obilježava 26. mart – Ljubičasti dan.
“Ovaj dan ima za cilj da se javnost informiše o epilepsiji, da se smanji stigma koja još postoji te da se pokaže solidarnost sa oboljelima i njihovim porodicama. Ljubičasti dan pokrenula je 2008. godine djevojčica iz Kanade, Cassidy Megan, koja je i sama bolovala od epilepsije. Željela je da pokaže da osobe sa tom bolešću nisu same i da ne trebaju osjećati stid zbog svoje dijagnoze. Njenu inicijativu podržala je Anita Kaufmann Foundation, nakon toga je Ljubičasti dan postao međunarodno prepoznatljiv dan podrške”, podsjeća Šehanović.
Dodaje da ljubičasta boja simbolizuje epilepsiju, pa se na ovaj dan ljudi širom svijeta oblače u ljubičasto, organizuju edukativne aktivnosti, predavanja i kampanje s ciljem boljeg razumijevanja te bolesti.
“Obilježavanje Ljubičastog dana ima veliki značaj jer epilepsija spada među najčešće neurološke bolesti, a uz pravilno liječenje većina oboljelih može imati kvalitetan i ispunjen život. Zato je važno govoriti o epilepsiji, širiti tačne informacije i pružiti podršku osobama koje se sa tim svakodnevno suočavaju”, naglašava prof. dr. sci. dr. med. Aida Šehanović, specijalistkinja neurologije u Bolnici Medicana.
