Ovo je mjesto na Zemlji gdje je “nemoguće” potonuti: Zašto je to moguće?
Na naučnim portalima često se raspravlja o najvećim misterijama svemira, ali mnogi čitatelji zapravo žele odgovore na jednostavnija, ali zanimljiva pitanja – poput onih „Zašto ne možemo pokretati automobile magnetima?“ ili „Zašto ljudi ne jašu zebre?“.
Jedno od tih pitanja, koje se povremeno ponavlja, jeste – zašto ljudi lakše plutaju u slanoj vodi. Postoje mjesta na svijetu gdje je taj efekat posebno izražen, poput Mrtvog mora ili slanih oaza u Siwi, Egipat.
Da bismo razumjeli zašto je lakše plutati u slanoj vodi, potrebno je znati nešto o gustini i uzgonu. Možda ste to učili u školi, ali nije naodmet podsjetiti se.
Uzgon je sila koja djeluje prema gore na svako tijelo uronjeno u fluid (što može biti tečnost ili plin). Ta sila nastaje zato što je pritisak fluida veći što se dublje ide u njega – pritisak na dnu objekta je veći nego na njegovom vrhu, što stvara silu koja gura objekt prema gore. Arhimedov princip kaže da na tijelo koje je potpuno ili djelimično uronjeno u fluid djeluje uzgon jednak težini fluida koji to tijelo istisne.
Ako je sila uzgona veća od težine objekta (njegove mase pomnožene gravitacijom), objekt će plutati. Predmeti koji su gušći od vode tonu dok se ne postigne ravnoteža između sila. Kada se, recimo, čovjek ili Arhimed spusti u kadu, nivo vode raste jer tijelo istiskuje određenu količinu tečnosti.
Ljudi mogu plutati i u slatkoj vodi, jer su nešto manje gustine od nje. To nije slučajnost – oko 60 posto ljudskog tijela čini voda, iako se taj postotak mijenja s godinama i razlikuje od osobe do osobe. Na uzgon utiče i koliko su pluća ispunjena zrakom.
„Prema riječima dr. Jeffreyja Utza s Univerziteta Allegheny, različiti ljudi imaju različite procente vode u tijelu,“ navodi US Geological Survey.
„Bebe imaju najviše, oko 78 posto pri rođenju. Do prve godine života taj broj padne na oko 65 posto. Kod odraslih muškaraca voda čini oko 60 posto tijela, dok žene, zbog većeg udjela masnog tkiva koje sadrži manje vode, imaju oko 55 posto.“
Kada se u vodu doda so, ona se rastvara.
„Na molekularnom nivou, so se rastvara u vodi zbog električnih naboja i zato što su i voda i so polarne supstance – s pozitivnim i negativnim nabojima na suprotnim stranama molekula. Veza u soli je jonska, jer natrijumov jon ima pozitivan, a hloridni jon negativan naboj,“ objašnjava US Geological Survey.
„Voda, s druge strane, ima kovalentnu vezu, pri čemu dva atoma vodika nose pozitivni naboj na jednoj strani molekula, a atom kiseonika negativni na drugoj. Kada se so pomiješa s vodom, kovalentne veze vode su jače od jonskih veza u soli, pa se so rastvara.“
Dakle, odgovor na pitanje zašto je lakše plutati u slanoj vodi vrlo je jednostavan – so povećava gustinu vode, a time i silu uzgona koja djeluje na tijelo.
Prema jednoj studiji, „Mrtvo more je terminalno hipersalino jezero (salinitet oko 277 g/kg) s izuzetno visokom gustinom od oko 1240 kg/m³ pri temperaturi od 23°C.“
Za poređenje, gustina čiste vode iznosi oko 1000 kg/m³ – što znači da je u Mrtvom moru gotovo nemoguće potonuti.
