Nauka iza paranormalnog: Kako bi naučnici objasnili duhove?

U doba godine kada se misterije i priče o duhovima pojavljuju na svakom koraku, istražimo kako bi duhovi, ukoliko su stvarni, mogli funkcionisati unutar zakona prirode. Zvuči kao nešto iz epizode "Zona sumraka", ali sagledajmo što fizika, biologija i termodinamika imaju za reći o tome.

U pričama, duhovi su gotovo uvijek ljudi – i to moderni Homo sapiensi. Ako duhovnost nije vezana isključivo za našu vrstu, zašto nemamo duhove neandertalaca širom Evrope, ili duhove delfina i kitova u dubinama okeana? Nema ničeg u našoj biologiji što nas izdvaja za ovu ulogu više od ostalih vrsta. Ipak, tema ovdje nije biologija, već se usmjeravamo na ono što fizika može otkriti, piše IFLScience.

Prema zakonima fizike, svaka pojava u svemiru, uključujući hipotetičke duhove, mora imati interakciju s barem jednom od četiri fundamentalne sile: gravitacijom, elektromagnetizmom, te jakim i slabim nuklearnim silama. Na primjer, tamna materija, koja je pet puta češća od obične materije, vjeruje se da reaguje samo kroz gravitaciju.

Ako duhovi imaju fizičko prisustvo, oni bi morali barem interagovati s gravitacijom. U suprotnom, trebali bismo moći primijetiti njihove tragove dok Zemlja orbitira Sunce i kreće se kroz svemir, što naši teleskopi nisu zabilježili. Elektromagnetizam također igra ulogu jer duhovi, navodno, reflektuju ili emituju svjetlost te mogu pomjerati objekte. No, postavlja se pitanje kako se te interakcije uklapaju u zakone fizike.

Jedna od zanimljivih teorija u kvantnoj mehanici tiče se tuneliranja. Da li bi duhovi, s obzirom na to da prolaze kroz zidove u pričama, mogli biti u stanju tunelirati kroz čvrste prepreke? U tom slučaju bi imali masu daleko manju od mase elektrona, prema izračunima kvantnih fizičara. U teoriji, duhovi bi mogli imati masu manju čak i od čestice zvane neutrin, koja je zbog svojih karakteristika dobila nadimak "duh čestica".

Međutim, tuneliranje je proces koji zahtijeva ogromnu koordinaciju i energiju. U stvarnosti, pokušaj tuneliranja kroz zid završio bi mnogo vjerovatnije s povredom nego s prolaskom kroz čvrstu prepreku.

Fizika ne nudi prostor za egzistenciju koja bi kršila zakone termodinamike. Energija se ne može stvoriti ni uništiti – ona se samo prenosi i transformiše, što znači da bi duh morao crpiti energiju iz nečega kako bi mogao postojati, kretati se ili promijeniti oblik.

Poznati fenomen "hladnih tačaka" u pričama o duhovima vjerovatno je samo promaja, dok bi duhovi, ukoliko zaista postoje, morali biti topli zbog energije koju koriste i oslobađaju. Također, kada su u pitanju treperave svijeće u horor filmovima, razlog za to može biti infrasound – frekvencije koje ljudi ne mogu čuti, a koje mogu uzrokovati titranje plamena.

Iako nauka nudi fascinantne teorije o tome kako bi duhovi mogli funkcionisati unutar zakona prirode, rigorozni zakoni termodinamike i fizike bacaju sumnju na njihovu stvarnost. Ukoliko se zakon očuvanja energije drži kao istinit, čini se malo vjerovatnim da bi "fizički" duhovi mogli postojati u obliku kakav zamišljamo u pričama i filmovima.