Ljekar upozorava na “najveći eksperiment nad djecom”: Ovo je najhitnije javnozdravstveno pitanje

Ljekari/Ilustracija/Fena/Vernera Jakupović

Ljekari/Ilustracija/Fena/Vernera Jakupović

Vernera Jakupović/FENA
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Ljekar upozorava na “najveći eksperiment nad djecom”: Ovo je najhitnije javnozdravstveno pitanje

Popularni podcaster, autor i bivši porodični ljekar kaže da su vlade „iznevjerile generaciju djece“ jer nisu regulisale utjecaj tehnologije. U razgovoru za Guardian objašnjava zašto je napustio NHS i zašto želi zabranu školskih zadataka zasnovanih na ekranima.

 

 

Jednog ponedjeljka popodne u ordinaciju dr Rangana Chatterjeeja došao je 16-godišnji dječak sa majkom. Tokom vikenda završio je na hitnoj pomoći nakon pokušaja samopovređivanja, a bolnički ljekar preporučio je da mu se prepišu antidepresivi.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

 

 

Depresija kod mladih

„Pomislio sam: čekajte malo, ne mogu tek tako započeti terapiju antidepresivima kod šesnaestogodišnjaka“, prisjeća se Chatterjee. Umjesto toga, želio je razumjeti šta se zaista dešava u dječakovom životu.

 

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

 

Tokom razgovora dotakli su se vremena koje provodi pred ekranom. Ispostavilo se da je ono bilo vrlo visoko.

PROČITAJTE JOŠ Bolest modernog doba: Šta uraditi kad se gledanje u ekrane otme kontroli

„Rekao sam mu: mislim da korištenje ekrana, posebno navečer, utiče na tvoje mentalno zdravlje.“

 

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

 

 

 

Zajedno su uveli rutinu: svi digitalni uređaji i društvene mreže gasili su se sat vremena prije spavanja, a period bez ekrana postepeno su Iako po prirodi nije politički nastrojen, po ovom pitanju je izuzetno strastven.

 

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

 

 

 

produžavali tokom šest sedmica.

Dva mjeseca kasnije dječak više nije dolazio na preglede. Nakon nekoliko dodatnih mjeseci, majka je poslala poruku doktoru: njen sin se promijenio, ponovo se druži s prijateljima i isprobava nove aktivnosti. „Bio je kao druga osoba u odnosu na dječaka koji je završio u bolnici.“

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

„Najhitnije javnozdravstveno pitanje našeg vremena“

Chatterjee danas smatra da je „masovno uvođenje ekrana u dječije živote najhitnije javnozdravstveno pitanje našeg vremena“.

 

 

Uzastopne vlade bile su slabe po ovom pitanju i iznevjerile su čitavu generaciju djece. Zapravo, već su je iznevjerile.“

Prvog takvog pacijenta vidio je prije više od deset godina, a od tada je korištenje ekrana među djecom dramatično poraslo. Prema njegovim riječima, šteta je „očigledna već više od decenije“.

To je pokrenulo globalne inicijative – od zabrane društvenih mreža za mlađe od 16 godina u Australiji do sličnih planova u Španiji. U Velikoj Britaniji roditeljske organizacije traže isto.

Chatterjee smatra da bi zakonska dob za korištenje društvenih mreža trebala biti 18 godina, kao što je slučaj sa kockanjem i pornografijom.

„Kao društvo, imamo zaštitne mehanizme za djecu. Trenutno se nalazimo usred velikog eksperimenta na koji niko svjesno nije pristao.“

Kritika tehnoloških kompanija

Tehnološki milijarderi, kaže on, imaju prevelik utjecaj na odluke o tome šta je najbolje za djecu.

„Ako očekujemo da će Elon Musk ili Mark Zuckerberg regulisati tehnologiju u korist dječijeg blagostanja, onda smo, iskreno, u zabludi. Njihov poslovni model zavisi od toga da ljudi što duže budu na uređajima.“

Podsjeća da i odrasli teško kontrolišu vrijeme pred ekranom.

„Naša djeca nemaju nikakve šanse. Prefrontalni korteks – dio mozga odgovoran za racionalne odluke – u potpunosti se razvija tek oko 25. godine.“

Posljedice: od mentalnog zdravlja do vida

Chatterjee navodi čitav niz negativnih efekata:

-pogoršanje mentalnog zdravlja i porast anksioznosti

-poremećaj sna

-loše držanje tijela, bol u vratu i ramenima

-kašnjenje u razvoju jezika kod mlađe djece

Istraživanja pokazuju i utjecaj na vid.

„Svaki dodatni sat pred ekranom povećava rizik od kratkovidosti kod djece za 21%. Kod djece koja već imaju kratkovidost, dodatni sat povećava rizik pogoršanja za 54%.“

Tvrdi da odrastaju generacije s niskim samopouzdanjem i slabijim komunikacijskim vještinama. Navodi i zabrinjavajuće podatke o izloženosti pornografiji: 10% devetogodišnjaka i 27% jedanaestogodišnjaka već su vidjeli takav sadržaj.

„Ekrani su laka dadilja“

Ipak, Chatterjee ne krivi roditelje.

„Ljudi žive pod stresom, bore se s troškovima života. Ekrani su laka dadilja – i to govorim s razumijevanjem.“

Njegova djeca, stara 13 i 15 godina, imaju pametne telefone, ali s onemogućenim aplikacijama i bez pristupa društvenim mrežama.

„Vidim previše depresivnih i suicidalnih tinejdžera i jasnu vezu s društvenim mrežama. Nisam mogao dozvoliti da moja djeca budu na tim platformama.“

Protivi se i školskim zadacima zasnovanim na ekranima, smatrajući da bi ih trebalo „odmah ukinuti“, posebno zbog utjecaja svjetlosti ekrana na san.

Zašto je napustio NHS

Chatterjee je prestao raditi kao porodični ljekar prije gotovo dvije godine. Kaže da mu ordinacija nedostaje, ali vjeruje da kroz medije i podcast može doprijeti do mnogo više ljudi nego kroz desetominutne preglede.

Smatra da je 80–90% zdravstvenih problema koje doktori danas liječe povezano sa savremenim načinom života – od gojaznosti i dijabetesa tipa 2 do anksioznosti i nesanice.

„Ako želimo transformisati sistem, treba nam plan od 30 godina, a ne pet.“

Lična priča i diskriminacija

U svojoj novoj knjizi piše i o rasizmu koji je njegov otac, ljekar porijeklom iz Indije, doživljavao radeći u NHS-u (The National Health Service).

Prisjeća se i situacije kada je čuo da veliki trgovac nije uvrstio njegovu knjigu jer „već imaju knjigu jednog indijskog doktora“.

„Rođen sam i odrastao u Velikoj Britaniji. Tada nisam reagovao i kasnije sam osjećao krivicu.“

Kaže da današnji govor mržnje na društvenim mrežama dodatno normalizuje takav diskurs.

„Sve dobro dolazi iz prisutnosti“

Danas, sa 48 godina, kaže da nikada nije bio sretniji. Naučio je da ne mjeri vrijednost isključivo uspjehom.

„Sve dobro u životu dolazi iz naše sposobnosti da budemo prisutni – u odnosima, u osjećaju prema sebi. Ovi uređaji nas treniraju da budemo rastreseni.“

Najviše ga brine što djeca – ali i odrasli – gube kontakt sa vlastitim emocijama.

„Ako izgubimo sposobnost da budemo prisutni, gubimo i kvalitet odnosa, a upravo su odnosi najvažniji faktor dugoročnog zdravlja i sreće.“