Je li ovo najbogatije selo na Balkanu: Palača do palače, komšije se takmiče čija će biti veća
Takozvane romske palače, podignute usred polja ili u neuglednim rumunjskim gradićima, već decenijama privlače pažnju svojom veličinom, raskošnim i često kičastim izgledom te potpunim nesrazmjerom u odnosu na okolinu. Iako se izvan romske zajednice često doživljavaju kao bizarne i neukusne, unutar same zajednice one imaju jasno značenje – predstavljaju simbol uspjeha, moći i društvenog statusa naroda koji je historijski bio marginaliziran i osiromašen.
Prve romske palače počele su nicati početkom 1990-ih godina, nakon pada komunističkog režima u Rumunjskoj. Liberalizacija tržišta i nestanak represivnog sistema omogućili su dijelu Roma da se uključe u poslove koji su brzo donosili novac, ponajprije kroz prikupljanje i trgovinu metalnim otpadom, sitnu trgovinu te dugogodišnji rad u inozemstvu.
U relativno kratkom periodu pojavila se nova, imućnija elita unutar romske zajednice, koja je stečeno bogatstvo počela pokazivati kroz gradnju impozantnih kuća. Danas se takve palače mogu pronaći širom zemlje, a u nekim mjestima, poput sela Buzescu, uz glavnu ulicu nižu se deseci megalomanskih zdanja. Susjedi se često nadmeću u visini i raskoši, dograđuju nove spratove, tornjeve i kupole, dok su fasade ukrašene simbolima dolara, luksuznih automobila i obiljem zlatnih detalja koji u lokalnoj percepciji jasno označavaju bogatstvo i uspjeh.
Arhitektonski stil ovih palača znatno se razlikuje od regije do regije. U središnjoj Rumunjskoj inspiracija se često pronalazi u katoličkim crkvama, na jugozapadu dominiraju neoklasicistički oblici, dok se na istoku i jugu zemlje pojavljuju reinterpretacije arhitekture nekadašnje aristokracije. Rumunjski arhitekt Rudolf Graef smatra da, uprkos raširenoj percepciji kiča, ovaj stil ne treba olako odbacivati, jer se radi o specifičnom historijskom fenomenu i pretjeranoj, ali prepoznatljivoj reinterpretaciji tradicionalnih rumunjskih arhitektonskih elemenata.
Zajedničko svim tim građevinama, naglašava Graef, jeste njihova funkcija javnog razmetanja uspjehom. Ponekad su palače i direktne kopije postojećih zgrada. U Buzescuu je jedan imućni pripadnik romske zajednice svoju kuću modelirao prema zgradi suda na kojem je 1990-ih bio osuđen za prevaru, što dodatno oslikava snažnu simboličku dimenziju ovih objekata.
Izvori finansiranja često su nejasni. Dok neki vlasnici tvrde da su se obogatili trgovinom metalnim otpadom ili radom u inozemstvu, lokalni romski lideri dio bogatstva povezuju i s povratom zlata koje je romskoj populaciji oduzeo komunistički režim Nicolaea Ceaușescua. Dekretom iz 1978. godine građani su bili prisiljeni predati zlato državi, a nakon pada režima dio tog zlata vraćen je vlasnicima ili njihovim porodicama.
Iza raskošnih fasada, međutim, život često nije ni približno onakav kakvim se čini. Vlasnici nerijetko žive u jednoj ili dvije prostorije, dok se veliki saloni, obloženi mramorom i ukrašeni zlatom, koriste isključivo za svadbe i važne porodične događaje. Mnoge palače djeluju zapušteno ili nedovršeno, a neke su s vremenom i napuštene.
Održavanje takvih zdanja izuzetno je skupo, a interes za gradnju novih palača posljednjih godina opada. Mladi Romi sve češće napuštaju rodna mjesta i odlaze u Bukurešt ili inozemstvo u potrazi za stabilnijom zaradom i boljim životnim uslovima. Kako kažu mještani, vremena su se promijenila – iza impresivnih pročelja sve jasnije se nazire stvarnost siromaštva, migracija i društvenih promjena koje postupno mijenjaju lice romskih zajednica u Rumunjskoj.
