Govorili su da je loše, ali tračanje može biti i korisno

Istraživači su otkrili da ogovaranje nije samo isprazno čavrljanje, već je duboko ukorenjeno u našem društvenom mozgu.

Evolucijski psiholog Robin Danbar opisao ga je kao “vokalno timarenje” modernu ljudsku verziju načina na koji su se primati povezivali čisteći jedni drugima krzno. Kako su ljudske društvene grupe rasle, bio nam je potreban novi način za održavanje veza, a razgovor o drugima postao je upravo taj alat.

Studije pokazuju da 60 do 80 odsto naših svakodnevnih razgovora uključuje neki oblik trača, a većina toga nije zlonamjerna, već neutralna ili čak pozitivna. Šta ako trač, kada se koristi svjesno, nije mana, već vrlina? Postoji pet razloga, potkrepljenih psihologijom, zašto tračarenje zapravo jača odnose i pomaže u funkcionisanju zajednica.

Izgradnja povjerenja i društvenih veza

Suprotno uvaženom mišljenju da ogovaranje narušava povjerenje, kada neko s vama podijeli lične informacije – čak i sitnicu o drugoj osobi – to je znak da vam vjeruje. To je prećutan način da se kaže: “S tobom se osećam sigurno”. Takva razmjena stvara povezanost.

S evolucijske tačke gledišta, trač je zamijenio fizičko dotjerivanje kao mehanizam povezivanja, kako je to objasnio evolucijski psiholog Robin Danbar. Umjesto da sebi međusobno čistimo krzno, razmenjujemo priče. Kada dijelimo povjerljive informacije, naš mozak oslobađa oksitocin – isti hormon koji je povezan s bliskošću i povezivanjem. U svom najzdravijem obliku, trač djeluje kao društveni lijepak.

Učenje na tuđim greškama

Jeste li ikada izbjegli lošu odluku jer vas je neko na vrijeme upozorio? To je primer trača kao indirektnog učenja. Psiholozi to opisuju kao učenje iz tuđih iskustava umjesto iz sopstvenih. Ako vam prijatelj kaže da je neko u prošlosti bio nepošten, prilagodićete svoje ponašanje.

Ako kolega podijeli informaciju da menadžer loše reaguje na određeni pristup, pametnije ćete se pripremiti za sastanak. Kada se koristi odgovorno, svrha trača nije omalovažavanje, već mudrije snalaženje u društvenom okruženju.

Regulacija ponašanja i zaštita ugleda

Ljudima je stalo do ugleda, zato je trač jedan od najstarijih načina zaštite u okviru zajednice. Kada ljudi znaju da se o njihovim postupcima može raspravljati, skloniji su saradnji. Istraživanja sprovedena na Univerzitetu Berkeley pokazuju da trač može smanjiti sebično ponašanje; samo saznanje da drugi razgovaraju podstiče odgovornost.

U ranim ljudskim plemenima trač je služio kao neformalna društvena kontrola. Ako bi neko varao ili odbijao da doprinese zajednici, glas o tome bi se proširio, što je odvraćalo od budućeg lošeg ponašanja.

Taj suptilni sistem i danas funkcioniše na radnim mestima. Šire se pohvale o pouzdanim radnicima, ali i priče o onima koji zaobilaze pravila. Tako zdrav trač, i bez formalnih propisa, održava ravnotežu u grupama.

Smanjenje stresa

Ponekad s bliskim prijateljima ili porodicom tračarimo jer jednostavno treba da se izduvamo, a nauka  objašnjava zašto se nakon toga osjećamo bolje. Razgovor o frustrirajućim situacijama snižava nivo hormona stresa poput kortizola. Kada neko potvrdi vaša osjećanja rečima: “Ne preteruješ, to je bilo nepravedno”, to donosi emocionalno olakšanje.

Zajednički smijeh o svakodnevnim apsurdima oslobađa endorfine, hormone dobrog osjećaja, i tako pretvara iritaciju u osjećaj povezanosti. Uravnotežen trač, koji ne prelazi u opsesiju, djeluje kao mehanizam za emocionalnu obradu. Sprečava osjećaj izolacije jer, umesto potiskivanja frustracije, omogućuje da je sigurno podijelite i nastavite dalje.

Pomoć u funkcionisanju velikih grupa

Ljudi više nisu prilagođeni životu isključivo u malim plemenskim zajednicama. Živimo u gradovima, radimo u velikim korporacijama i povezani smo putem digitalnih mreža. Ipak, naši mozgovi i dalje funkcionišu unutar društvenih ograničenja, što se često opisuje Dunbarovim brojem, koji iznosi otprilike 150 značajnih odnosa.

Trač pomaže u upravljanju tom komplikovanošću. Ogovaranjem se šire informacije o društvenim normama, savezima i rizicima, što zajednicama pomaže da se usklade bez potrebe da svako sve iskusi iz prve ruke. Istraživači su otkrili da zajedničke priče podstiču saradnju. Jednostavno rečeno, trač održava društvene sisteme funkcionalnima, piše Index