(FOTO) Na festivalima u Istanbulu i Ankari
Istanbul i Ankara su i ove godine bili domaćini više od 1.500 kulturno-umjetničkih događaja pod okriljem velikih Beyoglu and Baskent Culture Route festivala. Festivali su trajali od kraja maja do sredine juna.
Beyoglu ruta
Pokrenulo ih je Ministarstvo kulture i turizma Republike Turske s ciljem isticanja kulturnih baština Istanbula i Ankare. Osim historijskih i kulturnih objekata, ulice Istanbula i Ankare su tokom festivala pretvorene u bine sa koncertima na otvorenom. Ekipa Oslobođenja imala je čast prisustvovati ovim festivalima i upoznati kulturna i historijska naslijeđa Republike Turske.
Beyoglu ruta u Istanbulu kreće od Ataturk kulturnog centra, kroz živopisnu Istiklal ulicu sa njezinim muzejima i galerijama, preko Galata tornja, pa do luke Galataport koja već postaje novo kulturno središte Istanbula.
Kulturni centar “Ataturk” (AKM) može se nazvati i simbolom savremene kulture u Turskoj. Nakon što je renoviran u oktobru prošle godine, AKM je danas, između ostalog, dom Opere, sa 2.040 sjedećih mjesta, dizajniranih naprednom tehnologijom, Teatarske sale i AKM galerije.
Prepričavajući drugu utiske iz Istanbula i Ankare, krenuo sam odmah od galerija. Drug, koji i nije baš zaljubljenik u umjetnost, kulturu i arhitekturu, rekao mi je, onako laički, da preskočim “te muzeje i umjetnička djela”.
- De mi reci, koja je tamo glavna ulica, pitao me.
Ulica Istiklal na Taksimu... Idealna prilika da mu “neofirno” provučem utiske iz galerija i muzeja. Istiklal je teško riječima opisati. Nije floskula, zaista je teško opisati. Najkosmopolitskiji dio Istanbula danas, živahna ulica sa brojnim restoranima, slastičarnicama, pubovima... muzejima, umjetničkim galerijama, pozorištima i kinima.
- Reci ti šta hoćeš, ali moraš pogledati par fotografija iz galerije Cercle D’Orient. Znam da ti na prvu zvuči “preumjetnički” za tvoj ukus, ali ovo će ti se svidjeti, govorim svom drugu, pokazujući mu fotografije sa izložbe “Baselected” koja spaja selekciju više od stotinu savremenih djela sedamdeset umjetnika - studenata i diplomanata. Njihovi radovi predstavljaju spoj osmanske kulture i zapadnjačkih vrijednosti.
Kulturna ruta u Ankari predstavlja izuzetne arhitektonske i kulturne primjere iz predrepublikanskog i republikanskog perioda i nove savremene Ankare.
Pored tog osnovnog zadatka, ova je ruta “neplanski” uradila i jednu dosta bitniju stvar. Ankaru sam do sada doživljavao kao poslovni, finansijski centar Turske. Usudio bih se reći, dosadni centar Turske. Prije ovog putovanja, kada bi me neko pitao gdje bih radije išao na putovanje, u Istanbul ili Ankaru, kao iz topa bih “glasao” za grad na Bosforu.
Sada bih ipak dobro razmislio, nakon kulturne rute kroz Ankaru, obilazaka historijskih zgrada, muzeja i spomenika duž kulturnog korza dugog 4,7 kilometara. Laički bih rekao - pitomi grad koji je itekako potcijenjen. Vjerovatno zbog same veličine i značaja Istanbula koji je jedan od turističkih centara svijeta.
Flamenco i jazz
Ruta u Ankari počela je koncertom Buike, flamenco i jazz pjevačice iz Španije. Tek nakon višesatnog uživanja, pretražujući na internetu Buika Spain, saznao sam da je to zapravo svjetski poznata pjevačica, koja je nebrojeno puta dijelila binu i sa velikim Santanom, a njeni albumi su osvajali svjetske nagrade za latino albume godine.
O iskustvu u Istanbulu i Ankari mogao bih napisati još mnogo toga. Pogotovo o Ankari. Za istanbulsku rutu sam pretpostavljao da će biti veličanstvena. Ali, Ankara me posebno iznenadila. Galerija CerModern, Etnografski muzej, Muzej slika i skulptura, Dvorac Ankara, Ataturkov mauzolej... Bila je ovo idealna prilika za upoznavanje suštine Ankare. Sada znam da se imam čemu vratiti.
