Evo kako funkcioniše: Mađioničari otkrili metode koje koriste da prevare naš mozak

Od Šerloka Holmsa do Scooby-Dooa, svi su detektivi paranormalnog na kraju dokazali kako se iza svake misterije krije naučno objašnjenje. Na primjer, viktorijanska fascinacija duhovima često se objašnjavala utjecajem ugljen-monoksida iz gasnih lampi, čije su halucinacije mnogi tumačili kao susreti s duhovima.

Svaka predstava koja koristi naučne trikove za iluziju magičnog priziva pažnju. Primjer za to je "The Parlour of Deceptions" iluzioniste Daniela Roya iz New Yorka, koji ima i diplomu iz neurobiologije sa Univerziteta u Pensilvaniji, piše Yahoo Life.

Mađioničari koriste našu slabu memoriju

Prema Anthonyju Barnhartu, magičaru i profesoru psihologije na koledžu Carthage, ljudi su skloni "štednji kognicije", što znači da često koriste mentalne prečice kako bi smanjili energetski trošak mozga. Mađioničari koriste ovu slabost tako što manipulišu našim sjećanjem na događaje. Često će tokom trikova rekapitulirati što se dogodilo, ali uz male izmjene, stvarajući lažnu verziju onoga što pamtimo.

Nisu potpuno iskreni

Psiholozi ovaj fenomen nazivaju "palteranje" – vještina obmanjivanja istinitim, ali namjerno dvosmislenim informacijama. Magičari rijetko direktno lažu, već nam prepuštaju da pogrešno tumačimo njihove izjave ili situacije, podsjećajući na političare koji se libe direktno odgovoriti na pitanje.

Skreću našu pažnju

Mozak je poput reflektora – u svakom trenutku fokusira se na određeni aspekt okoline, zanemarujući druge. Iluzionisti to koriste tako što pažnju publike usmjeravaju na beznačajan detalj, dok stvarne promjene rade u perifernom vidu, gdje publika najčešće ne obraća pažnju.

Koriste fenomen “sljepila za nebitno”

Tokom vožnje ili telefonskog razgovora, moguće je ne primijetiti očitu prepreku jer je pažnja drugdje, što se naziva "sljepilom za nebitno". Klasičan primjer je eksperiment s "nevidljivim gorilom", u kojem su ispitanici toliko usredotočeni na brojanje dodavanja lopte da potpuno propuštaju osobu u gorila odijelu koja prolazi kroz scenu. Mađioničari koriste slične distrakcije, kao što su društvene interakcije s publikom, da prikriju svoje trikove.

Manipulišu percepcijom

Kada gledamo trik, nemamo pojma kako će se završiti, što iluzionisti koriste kako bi sakrili elemente koji nam se čine nevažnim. Roy objašnjava kako može naglasiti, recimo, pisanje imena na kartici i dijeljenje publici, dok istovremeno izvodi drugi trik koji publika propušta jer vjeruje da je u fokusu radnja koju je on naglasio.

Kombinuju više psiholoških taktika

Najuspješniji magični trikovi nisu zasnovani samo na jednom rješenju, već na nizu psiholoških manipulacija koje zajedno stvaraju iluziju. Roy objašnjava da je slojevitost ključna: naizgled jednostavan trik uključuje više slojeva obmane, koje publika ne primjećuje jer je pažnja raspršena.

Na ovaj način, iluzionisti kombinovanjem psiholoških trikova, manipulacije pažnje i sjećanja stvaraju iluziju magije, koristeći ljudske slabosti na potpuno naučno zasnovan način.