Fuad Backović Deen: Eurosong se mora vratiti u BiH

Fuad Backović Deeen jedan je od rijetkih pjevača koji su BiH dva puta predstavljali na takmičenju Eurosong. Dok se u regiji mediji uveliko bave nastupima svojih predstavnika u BiH se sve manje govori o tom takmičenju. Sve rjeđe se postavlja pitanje zašto zastava BiH više nije među zemljama učesnicama.

- Jako mi je tužno da se u BiH sve manje piše i priča o Eurosongu, tužno je i da se sve manje priča o kulturi generalno. Poražavajuća je činjenica da smo mi kao narod to prihvatili i da se ne trudimo baš mnogo da to promijenimo. Jako mi je nezahvalno iz pozicije ko je stajao na toj sceni, pjevao, borio se za što bolji rezultat i promociju BiH da pokušam približiti kolika je važnost i veličina Eurosonga za jednu državu ili izvođača. Eurosong je sjajna platforma za promociju države, historije, kulture, običaja, turizma. Naravno sjajna je prilika i za izvođače da pokušaju izgraditi međunarodnu karijeru i probaju izaći iz regionalnih okvira. Da bi postigli uspjeh morate imati kompletan tim profesionalaca, ja sam prošao taj proces dva puta, 2004. godine kada smo ostvarili ogroman uspjeh i 2016. kada je rezultat izostao. Tada smo iskritikovani, a niko se nije trudio da sazna šta se zapravo desilo, govori Deen na početku našeg razgovora.

Kako gledate na svoje nastupe na Eurosongu danas?

Iznimno sam ponosan i dan danas što sam dva puta bio muzički ambasador BiH i dva puta bio oficijelni predstavnik BiH na izboru za pjesmu Eurovizije. Iznimno sam ponosan što sam dva puta stajao na toj impozantnoj sceni, obratio se toj publici i branio boje Bosne i Hercegovine. Problematika Eurosonga na BHRT-u se mora rješiti. Eurosong se mora vratiti bh. publici i ono što je najvažnije vratiti se našim sjajnim muzičarima i našim izvođačima čije je apsolutno pravo da svake godine rame uz rame stoje na toj sceni zajedno sa predstavnicima drugih zemalja. Mene i dalje čini iznimno ponosnim da sam sa pjesmom In the disco ostvario jedan od četiri najbolja rezultata ikada kada su predstavnici iz naše zemlje u pitanju. Izuzetno sam ponosan na činjenicu da je In the diso proglašen za jedan od najvećih dance hitova na Eurosongu. Jučer su me zvali i na jednom od oficijelnih Eurosong evenata svirao je In the disco, na to ne trebam biti ponosan samo ja, nego svi Bosanci i Hercegovci. Ponosan sam i na nastup 2016. kada smo bez ikakve podrške sa morem problema uspjeli da dostojno predstavljamo našu zemlju.

Gubi li Eurosong na značaju?

Ja se ne bih složio da gubi, iz godine u godinu postaje sve veći. Dobija sve više fanova i teritorijalno se širi. Ne smijemo zaboraviti da Eurosong svake godine prati između 180 do 200 miliona ljudi. Od naredne godine Eurosng dolazi i u SAD gdje će se 50 zemalja boriti za pobjedničku pjesmu što dovoljno govori o važnosti tog festivala. Sve te priče ogorčenih ljudi koji su nezadovoljni samim sobom koji negativnu energiju šire svuda i na svakoga treba zanemariti. Veliki je broj onih koji prate festival na televiziji ili čak odu i gledaju sve to uživo u dvorani.

Protekla godina bila je jako teška za sve nas, za muzičare pogotovo, kako si je proveo? Pratiš li situaciju u BiH?

Iza nas je jedna jako teška godina, godina koja je nemilosrdno odnijela toliko života i suosjećam se sa mnogima koji su izgubili svoje najmilije. Ja sam u pretklih godinu dana najviše bio kući, kao i većina, trudio sam se da radim na sebi i postanem neka bolja verzija sebe, a da li sam u tome uspio neka prosude oni koji me poznaju. Situaciju u BiH je jako teško kometarisati jer ja sam jako emotivan kada je u pitanju BiH i kada je u pitanju Sarajevo. Da nije dobro vidljivo je i iz daleka. Narod ima moć da promijeni sve što ne valje ali je upao u letargiju i zaista ne mislim da će se ubrzo probuditi.

Mnogo manje te ima u medijima i javnom životu, jesi li se namjerno povukao?

Nisam se namjerno povukao iz javnog života, zaista nisam. Desilo se odrastanje, sazrijevanje i neki drugi životni prioriteti. Sigurno je došlo i do zasićenja jer sam jako mlad sa 14 i po godina počeo da se bavim muzikom, postao lead-vokal grupe Seven Up. Od tada šest albuma, dva Eurosonga, pedeset muzičkih nagrada i hiljade koncerata. Mnogo lijepih ali i ružnih stvari mi se desilo tokom 24 godine karijere. Sada mi godi mir ali to ne znači da se ne bavim i dalje muzikom i ne radim na novim pjesmama i projektima. 

Deen danas i Deen nekada, može li se porediti?

Nemoguće je porediti, iskreno se ne mogu poistovijetiti sa Deenom od prije deset-petnaest godina. Posebno sa onim koji je pjevao In the disco i napravio taj sjajni rezultat za BiH. Mnogo se toga promijenilo što je normalno, tada mi je bilo 21, danas 39. Normalno je da se čovjek mijenja i postaje bolja verzija sebe. Ja sam se uvijek nekako takmičio sam sa sobom više nego sa drugima. Iskreno, ovaj Deen mi je mnogo bolji nego onaj prije.

Hoćemo li u budućnosti čuti neku novu pjesmu legendarnog boy banda Seven Up, da li ste razmišljali o nekoj turneji, koncertu...?

Moje porfesionalno bavljenje muzikom je počelo 1997. sa grupom Seven up. Tada nismo ni slutili da ćemo postići takvu popularnost i postati prvi izvozni muzički proizvod BiH nakon rata. Meni bi bilo jako drago da se okupimo i snimimo opet makar jednu pjesmu. Trenutno je to jako teško čak i neizvodivo ali ne znači da se u budućnosti neće desiti. Ostali smo nekako dužni publici makar još jednu pjesmu. Što se nastupa i koncerata tiče to je teže izvodivo ali nikada ne reci nikad, rekao je Backović za Oslobođenje.