Edo Maajka za Oslobodjenje.ba: Algoritmi ne trpe eksperimente, ali ja idem težim putem

Edo Maajka, kroz više od dvije decenije karijere ostao je prepoznatljiv po snažnim tekstovima, društvenoj kritici i stalnoj spremnosti na muzičke eksperimente. Njegove pjesme često spajaju lične priče, humor i oštre komentare stvarnosti, zbog čega su mnoge od njih postale nezaobilazan dio regionalne muzičke scene.

U svom novom projektu istaknuti muzičar odlazi korak dalje. Album “I Like to Dance”, nastao u saradnji s Jazz orkestrom HRT-a, donosi njegove dobro poznate pjesme u potpuno novim aranžmanima, spajajući hip-hop energiju sa zvukom velikog jazz ansambla. Riječ je o projektu koji na regionalnoj sceni nije čest, ali koji otvara novi prostor za interpretaciju i pokazuje koliko se svaki stih može transformirati u drugačijem muzičkom kontekstu.

Između igre i uživanja

O nastanku albuma, saradnji s orkestrom, inspiraciji koju donosi spoj različitih žanrova, ali i o predstojećem koncertu u Sarajevu, Edo Maajka govorio je za portal Oslobodjenje.ba.

- Igranje sa aranžmanima je baš igranje i uživancija. Im’o sam u karijeri nekoliko bendova i to očekivanje kako će neka pjesma zvučati sa tim određenim instrumentima i ljudima je jedan od prekrasnih dijelova ovog posla. Kad je u pitanju saradnja s orkestrom onda su očekivanja velika, tako da sam uz repanje i svoj tekst na probama bio fokusiran i na bend, svako malo čujem kad ta ogromna limena sekcija uleti i odmah je to osm’jeh na lice. Ovu ekipu čuti uživo je uživanje, rekao nam je Edo Maajka o novom projektu, a zatim pojasnio kako je sve to izgledalo uživo i na nastupima:

- Prvi koncert u Muzeju Suvremene Umjetnosti sam im’o dosta treme, bio je direktan prijenos na HR3 i snimala je nacionalna televizija sa dosta kamera, a ja ne volim kamere, tako da... prvih desetak minuta mi nije bilo lako. Pula i Lisinski su bili druga priča. Izvođenje ovih pjesama sa orkestrom je uživanje, imamo dobrog dirigenta koji drži sve konce u rukama, brine se o svemu, a moj jedini pos’o je da ne fulam tekst i da uživam, aranžmani su odlični i ja jednostavno utonem u svu tu muziku.

Posebna saradnja s Jazz orkestrom/Dragutin Andrić

S obzirom na to da je riječ o spoju kakav se rijetko viđa na našim prostorima, zanimalo nas je kako je došlo do same ideje te kako je njega kao umjetnika ovaj rad inspirisao.

- Zvao me dirigent Miron Hauser i predložio da radimo koncert, a poslije i album. Imali smo nekoliko razgovora, dogovorili se oko pjesama i počelo je. Aranžmane su radili Luka Žužić, Miron Hauser i Bruna Matić, sve je išlo glatko, nakon pet proba smo već imali koncert. Zaželio sam se rada s bendom, tu želju je ova saradnja još više pojačala, naglasio je.

Staza manjine

Još od prvih pojavljivanja na sceni, njegova muzika uvijek donosi autentičnost. Uz spoj tradicionalnog i savremenog zvuka, ipak uspijeva ostati dosljedan sebi. Vjerna publika to prepoznaje, no kako ističe, nije uvijek bilo jednostavno, a scena nije nužno otvorena za eksperimente kakve voli.

- Nijedna scena nije spremna na to, ni naša lokalna niti regionalna niti svjetska scena. Taj put je staza manjine i slabije zarade, ali je to put koji ispunjava srce. Sve što se razlikuje od trendinga je teža staza. Čini mi se da današnja publika više nego ikada želi da im se podilazi. Druga stvar su algoritmi koji ne trpe eksperimente, tako da sam zahvalan na pratiteljima i ljudima koji uspiju pronaći i poslušati kad izbacim nešto novo, ispričao je reper.

Trenuci sa nastupa/Dragutin Andrić

Bosanskohercegovačka publika uskoro će ponovo imati priliku uživati u njegovim stihovima. Edo Maajka će 15. maja održati koncert u sarajevskom klubu Cinemas Sloga, a otkrio je i šta se može očekivati od ovog nastupa.

- Dolazim sa DJ Oli DoBolli kojeg publika u Sarajevu već dobro poznaje i sa ekipom iz Universe Dance Crew. Bit će to dinamični koncert sa dosta pjesama iz cijele moje karijere. Fino, plesno i energično, poručio je.

Važnost balansa

Za kraj, nismo mogli a da ne spomenemo društvene poruke koje kroz svoj rad prenosi godinama, a koje su, kako kaže, danas većinom aktualnije nego u trenutku kada su nastajale. Otkrio je i šta mu je najvažnije prenijeti publici, ali i da li to zna biti zahtjevno.

- Nije izazovno o tome govoriti, veći mi je izazov da se ne ponavljam kroz takve teme. Većina takvih pjesama su danas aktualnije nego u trenucima kad sam ih radio. Nekada takve poruke samo provučem kroz pjesme koje ne govore o tome, to mi je najdraže, raditi pjesme u kojima ima svega pomalo, društva, ljubavi, intime i zafrkancije, a da se ne presoli ni sa čime. Ljudi generalno manje vole politiku i društvo u muzici, to je lako vidjeti po top listama i po izvještajima sa streaming servisa, jedna “Bomba” i “Prikaze” su uvijek slušanije od “Mater vam je*em” ili “Ti meni ništa”. Meni je bitno da radim ono što u tom određenom trenutku osjećam, da se ne ponavljam, i da radim ono čega mi trenutno fali na sceni, zaključio je Edo Maajka.

Edo Maajka: Put koji ispunjava srce / Dragutin Andrić

Sigurno je da album „I Like to Dance“ nije samo susret repera i jazz orkestra. Riječ je o promišljenom i umjetnički zrelom projektu koji još jednom potvrđuje smjelost i kreativnost Ede Maajke u vremenu kada su trendovi i sličnost često važniji od autentičnosti.