Aleksandar Čović: Na koncertu u Beogradu ’93. cijela sala je jecala

Aleksandar Čović, osnivač i autor većine pjesama grupe “Regina”, muzičar je čiju je karijeru u presudnoj mjeri oblikovalo vrijeme u kojem je stvarao. Početak devedesetih prekinuo je kontinuitet sarajevske muzičke scene i natjerao mnoge autore i bendove da napuste grad, ali nije prekinuo potrebu za muzikom koja je u tim okolnostima bila i oblik otpora i način povezivanja ljudi.

Osnovana u Sarajevu 1990. godine, “Regina” vrlo brzo postaje jedno od prepoznatljivijih imena regionalne pop-rock scene. Ratne okolnosti, međutim, dale su toj muzici drugačiju težinu, a nastupi iz tog perioda prestali su biti samo koncerti i postali mjesta zajedničkog sjećanja i emocionalnog rasterećenja.

Upravo u tom kontekstu, Čović u novoj epizodi podcasta Opet Laka govori o koncertima koji su obilježili ratne godine, a koji su, kako kaže, ostavili snažan trag i na njega, i na publiku.

Prisjeća se jednog od prvih velikih humanitarnih događaja organizovanih za pomoć Sarajevu. Tokom rata, "Regina" je nastupila u Skoplju, na stadionu Vardara, u okviru programa koji je u početku zamišljen kao regionalno muzičko okupljanje. Okolnosti su se, međutim, brzo promijenile.

- Raka Marić je organizovao koncert i ideja je bila da dođu sve zvijezde s prostora bivše Jugoslavije, ali to su bila smutna vremena. Ljudi su trpjeli pritiske i odjednom se desilo da neće niko. Ostali smo “Leb i sol” i mi. Raka je pitao šta ćemo, a ja sam rekao: “Idemo!“, prisjeća se Čović.

Odlazak u Skoplje bio je više od nastupa.

- Sjeli smo u kombi i otišli. U vazduhu se osjećalo koliko je ljudima teško zbog svega što se dešava. Mislim da je to bio prvi koncert za Bosnu, za pomoć Sarajevu, kaže.

Slično iskustvo nosi i s koncerta održanog 1993. godine u Beogradu, u Sava centru, pod sloganom “Nikad više 6. april”. Publiku su, kako kaže, činile i brojne Sarajlije koje su tada živjele u Beogradu. Na sceni je, prisjeća se, simulirana ratna atmosfera - dim, zvučni efekti, grmljavina, a onda je sve stalo.

- U jednom trenutku nastala je tišina. Svi u sali su plakali, jasno sam ih čuo. Trebao sam početi pjesmu o Sarajevu i počeo sam i ja da plačem. To nam je tada, vjerovatno, svima trebalo, kaže Čović.

Taj period, dodaje, nije bio lišen ni drugih teških i neprijatnih situacija. Postojali su pokušaji da se bendu onemogući rad, uz obrazloženja da „uzima hljeb“ lokalnim muzičarima.

- Kome ja uzimam hljeb, došao iz Sarajeva, maltene bez ičega, govori, dodajući da je, uprkos svemu, bilo i ljudi koji su pokazali solidarnost i pružili konkretnu pomoć, svjesni težine situacije.

U razgovoru sa Lakom, Čović se osvrće i na kasnije faze karijere "Regine" - od unutrašnjih lomova benda, preko tereta pjevanja nakon odlaska Davora Ebnera, do “Bistre vode”, pjesme s kojom je "Regina" predstavljala Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu.

Nezaobilazne su bile teme i o promjenama na muzičkoj sceni, odnosu publike prema emociji, nestajanju zajedničkog jezika na Balkanu, ali i o ličnom odnosu prema glasu, tremi i prihvatanju sebe na sceni.

Cijelu epizodu slušajte i gledajte ovog petka u 20 sati na www.oslobodjenje.ba te na svim platformama: YouTube, Apple Podcasts, YouTube Audio, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM.