Praznici uz usvojene sobne biljke i poklone

Nedavno su me moji prijatelji pozvali u naselje Breka da njihovim prijateljima, koji su im buduće komšije, dam savjet kako orezati staru magnoliju. Nakon ljubaznog susreta sa domaćinima, prilikom ulaska u njihov stan primijetila sam fantastičan razgranati primjerak fikusa.

Sretni fikus

Odmah sam se prihvatila mobitela da ga fotografiram, na što je ljubazna domaćica rekla: “Ana, znate li da je to usvojeni fikus? Vidjela sam ga prije tri godine bačenog u kontejner za smeće, pokupila, zasadila, njegovala i vidite kako je lijep, zadovoljan i sretan kao i mi sa njim.”

Odavno sam spoznala da biljke osjećaju kako postupamo s njima, pa dobro dobrim vraćaju.

Usvojena orhideja godinama cvjeta

Imam još jedan primjer. Upravo boravim u srednjoj Engleskoj, u gradu Chesterfieldu, kod moje kćerke, koja je nakon smrti njene dobre prijateljice, koja je živjela u Manchesteru, usvojila njene dvije biljke, begoniju i orhideju. I meni je nevjerovatno da su te dvije biljke nakon tri godine od usvojenja i danas u izvanrednoj kondiciji. Orhideja iz godine u godinu obilno cvjeta, a begonija svake godine daje novu etažu zdravih listova.

I to je po meni dokaz da biljke osjećaju baš kao i ljudi i da znaju na svoj način zahvaliti na usvojenju, njezi i ljubavi.

Iz svega zaključujem da postoji i treba da se gradi istinska i duboka veza između prirode, odnosno biljnog i životinjskog svijeta i čovjeka. O tome treba da svjedoči bioetika.

Vrećice prirodnih šišarika

Vezano za to da spomenem da imam priliku prisustvovati bioetičkim simpozijima. Jednom sam učestvovala sa temom “Etika prema biljkama”, u kojoj sam iznijela konstataciju da se u bioetici uglavnom govori o etici prema ljudima (oko 90%, oko 8% o etici prema životinjama, a tek 1 do 2% o etici prema biljkama). Moj rad se odnosio na etiku prema biljkama.

Naime, stalno orezivanje biljaka u stroge geometrijske forme (topiari) biljkama sprečava razvijanje cvjetnih pupoljaka i cvjetanje, te razvoj plodova i sjemenki, čime se onemogućava stvaranje njihovog potomstva. Slično je, a i o tome sam govorila, i sa otkidanjem ocvjetalih cvjetova petunija i drugih sezonskih biljaka, jer time u stvari - otkidajući plodnice biljaka - ne dozvoljavamo razvoj sjemenki, odnosno njihovog potomstva, a poznato je da svako živo biće želi da stvori svoje potomstvo.

Prelijepi usvojeni fikus

Srećom, danas se sve više govori o biološkoj raznolikosti, pa se travnjaci u parkovima opravdano pretvaraju u cvjetne livade i povremeno kose samo trake po kojima ljudi hodaju i uživaju u biološkoj raznolikosti. Cilj je da što više biljaka razvije sjemenke koje se razastru po tlu, okolo njih, čime se stvaraju uslovi za njihovo potomstvo i čuva biološka raznolikost, kojoj kao ekolozi težimo, jer znamo da je sve više ugrožena.

Praznični pokloni u Engleskoj

Danas sam, pred Božić, obišla grad u kojem boravim i za mene nezaobilazni vrtni centar Dobby, da vidim što se nudi za dekoraciju domova i prikladnih darova za praznike.

U vrtnom centru se nudi dosta prazničnih dekoracija i poklona. Zanimali su me posebno pokloni ekološkog porijekla. Iznenađena sam da su oni skuplji od klasičnih ukrasnih. Tako vrećica borovih šišarika košta 7,50 £, a tri male grančice imele 4,50 £. Voljela bih da te materijale, kojih imam dosta u mome vrtu, mogu kod nas prodavati kao prazničnu dekoraciju.

Zanimljivo mi je da su i za vrtlare spremni pakovani pokloni poput - vrtlarskih rukavica i kesice sjemena povrća ili cvijeća. Ili, za ljubitelje sobnih biljaka - kantica za zalijevanje, indikator potrebe za zalijevanjem, gnojivo za sobne biljke sa natpisom: “Kako da ne uništite sobne biljke?” Praktično, zar ne?

Dragi moji čitaoci, želim vam uspješnu i sretnu 2026. godinu. Sa druženjem nastavljamo.