Efikasniji od hemikalija: Ovaj trik od 5 minuta osvježava cijeli dom za tren
Poslušajte savjet/FreePik
Da li vam se ikada desilo da se tokom sunčanog zimskog dana zavalite na kauč i pomislite: „Voljela bih da mogu malo otvoriti prozore i udahnuti svjež zrak“? Iako to tehnički možete, ledene vanjske temperature često vas u tome spriječe.
Zato mjesecima ne provjetravate prostor — zadržavate toplinu unutra, a hladnoću vani. Međutim, za to vrijeme u domu se nakupljaju prašina, hemikalije i višak vlage, što stvara ustajao i zagađen zrak. Tu dolazi do izražaja njemačka navika poznata kao „lüften“.
Šta je „lüften“?
„Lüften“ znači kratko, intenzivno provjetravanje. Podrazumijeva potpuno otvaranje prozora i vrata na pet do deset minuta, jednom ili dva puta dnevno, kako bi se svjež vanjski zrak zamijenio ustajali zrak u prostoru.
Stručnjaci ističu da čak i kratko provjetravanje izbacuje ugljen-dioksid, neugodne mirise, zagađivače i višak vlage, te smanjuje kondenzaciju i rizik od pojave buđi. Ključ je u brzini — dovoljno kratko da se ne izgubi toplina, a dovoljno efikasno da se zrak osvježi.
Kako pravilno provjetravati?
Za najbolji efekat potrebno je osigurati unakrsno provjetravanje, odnosno otvoriti barem dva prozora kako bi zrak mogao kružiti. Najbolje je provjetravati nakon kuhanja, tuširanja ili čišćenja, kada se u prostoru stvara najviše vlage i mirisa.
Prednosti „lüften“-a
Redovno provjetravanje prekida „zatvoreni krug“ zimskog zraka, u kojem se zadržavaju mirisi, hemikalije i vlaga. Budući da hladan zrak sadrži manje vlage, njegovim unošenjem u prostor smanjuje se ukupna vlažnost, čime se sprječava razvoj buđi i poboljšava kvalitet zraka, piše Najžena.
Najčešće greške
Najveća greška je ostavljanje prozora samo na kip ili njihovo držanje otvorenim predugo. Prvo ne omogućava dovoljnu razmjenu zraka, a drugo može dovesti do hlađenja zidova i stvaranja kondenzacije. Također, „lüften“ nije preporučljiv kada je vanjski zrak jako zagađen ili ako postoji ozbiljan problem s vlagom u objektu — tada je potrebno riješiti uzrok.
