Starinski recept za koljivo: Evo kako da žito ne bude gnjecavo
Žito je jedno od onih jela koja se ne prave zato što su “u trendu” već zato što znače nešto. Priprema se za slavu, zadušnice, parastos ili za sjećanje na nekog dragog. U svakoj kući ima svoj miris i nijansu – ali smisao je isti: život, vječnost i ljubav.
Za pravu teksturu i ukus, ne treba ti ništa više od strpljenja i par starih, provjerenih koraka.
Sastojci:
200 g mljevenih oraha
150-200 g šećera (ili po ukusu)
1 kesica vanilin šećera
rendana kora limuna (po želji)
prstohvat cimeta (po želji)
prah-šećer za posipanje
Priprema:
Operite pšenicu više puta, dok voda ne postane potpuno bistra. Potom je potopite u hladnu vodu i ostavi da odstoji preko noći, to je ključ da se zrno kasnije lijepo raskuva i ne raspadne.
Sutradan, vodu prospite i sipajte novu, pa kuvajte na tihoj vatri oko sat do sat i po. Bitno je da zrna omekšaju, ali da ne postanu kaša. Kad se pšenica “otvori” i zrno pukne, znači da je gotova.
Ocijedite je, raširite po čistoj kuhinjskoj krpi i ostavite da se suši i hladi. Ovaj dio većina preskoči, i tu se napravi greška. Ako žito ostane vlažno, postaće gnjecavo i teško, a ne rastresito. Neka se suši makar dva-tri sata, a ako može i duže, još bolje.
Kad se potpuno ohladi, sameljite je na krupno u mašini za meso. Zatim dodajte šećer, orahe, vanilin šećer, limunovu koru i po želji malo cimeta. Sve se promiješa rukama, lagano, da se sastojci povežu.
Na kraju, prebacite na tanjir ili činiju, poravnajte površinu i pospite prah-šećerom kroz sitno sito da izgleda čisto i uredno. Po tradiciji, na sredini se napravi krst od oraha.
Kako da žito ne bude gnjecavo
Najvažnije je da pšenicu:
dobro ocijedite – nikako je ne koristi dok se potpuno ne osuši,
ne mijeljete dok je topla, jer toplota stvara vlagu,
ne prekuvate – zrno treba da bude mekano, ali da se vidi i “osjeti pod zubom”.
Ako želite da izgleda lijepo i na stolu, koristite sitno mljevene orahe i nemojte pretjerivati sa šećerom – on vlaži smjesu. Umjesto toga, dio šećera možete zamijeniti medom, koji daje sjaj i bogatiju teksturu.
Žito nije samo poslastica. To je mali ritual sjećanja, miris dima i tišine u kući, trenutak kad se zastane. Jer baš kao zrno pšenice koje mora da “umre” da bi dalo novi život – i svaka naša molitva, kad se izgovori sa mirom, postaje sjeme nečeg novog, piše Ona.rs.
