Bez ovoga ne možemo zamisliti auta, a izmislila ga je žena koja nikad dobila priznanje

Mary Anderson ostala je upisana u historiju kao osoba koja je početkom 20. stoljeća riješila problem koji je vozačima stvarao ozbiljnu opasnost – vožnju po kiši i snijegu bez mogućnosti da očiste vjetrobransko staklo. Iako je njen izum postavio temelje savremenih brisača, Anderson za života nije doživjela priznanje niti ostvarila zaradu od patenta.

Prelomni trenutak desio se tokom njenog putovanja u New York zime 1902. godine. Vozeći se tramvajem kroz snježnu oluju, primijetila je da vozač neprestano otvara prozor kako bi rukom uklonio snijeg sa stakla, izlažući sebe i putnike hladnoći. Dok su drugi to prihvatali kao neizbježno, Anderson je u tome prepoznala problem koji se može riješiti.

Iz 1937. godine

Najstarija Buba na svijetu ponovo vozi: Njemački kolekcionar oživio auto staro skoro 90 godina

Po povratku u Alabamu, izradila je nacrt i angažovala lokalnu radionicu da napravi model. Uređaj je funkcionisao pomoću poluge unutar vozila, koja je pokretala opružnu ruku s gumenom trakom na vanjskoj strani stakla. Jednim potezom ruka bi prelazila preko stakla i čistila oborine. Uređaj se mogao jednostavno skinuti kada nije bio potreban. Patent pod nazivom „uređaj za čišćenje prozora za električne automobile i druga vozila“ prijavila je 10. novembra 1903. godine, a dobila ga pod brojem 743.801. Patent je vrijedio 17 godina.

Zašto njen izum nije odmah prihvaćen

Dvije godine kasnije, 1905. godine, Anderson je pokušala prodati prava na patent kanadskoj kompaniji, ali je odbijena. U odgovoru je stajalo da izum nema komercijalnu vrijednost. U to vrijeme automobili su bili rijetki, a postojala je bojazan da bi pokretanje brisača moglo ometati vozača tokom vožnje.

Nakon toga odustala je od pokušaja da komercijalizira izum. Patent je istekao 1920. godine, upravo kada je automobilska industrija počela naglo rasti zahvaljujući masovnoj proizvodnji. Već 1922. godine Cadillac je postao prvi proizvođač koji je brisače ugradio kao standardnu opremu u vozila.

Iako nije dobila finansijsku dobit, Anderson je nastavila voditi vlastite poslove i ostala aktivna u preduzetništvu.

Kasno priznanje

Tek mnogo kasnije, 2011. godine, Mary Anderson je posthumno uvrštena u Nacionalnu kuću slavnih izumitelja u Sjedinjenim Američkim Državama.

Time je zvanično priznato da je njen izum promijenio sigurnost u saobraćaju i svakodnevnu vožnju, iako za života nije dobila priliku da osjeti njegove benefite.