Prva dama hrvatske grafike za Oslobođenje: Tajna uspjeha u artu

Fenomenalna izložba Nevenke Arbanas (Batina, 1950). Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Zagrebu (nekad Moderna galerija) u svom dislociranom dijelu Galeriji “Josip Račić” u samom centru grada od 5. do 29. ovog mjeseca predstavlja najnoviju izložbu najistaknutije hrvatske grafičarke.

Arbanas je jedina domaća umjetnica čija je vjernost grafici apsolutna. Uspješno plovi dubokim morima i oceanima medija grafike gotovo 60 godina. Naziv izložbe je “Linorez”, a u postavu se mogu vidjeti radovi iz pjesničko-grafičke mape “Otisci”, kao i linorezi velikih formata.

Finoća papira i boje

Radovi neuobičajeno velikih formata proslavili su ovu istinsku velemajstoricu grafike. Poznata je i kao “slikarica u grafici”, jer se u njezinim radovima često prepliću grafika i slikarstvo. Nevenka Arbanas dobitnica je brojnih nagrada, među ostalim i najprestižnijih priznanja za ostvarenja u području umjetnosti Nagrade za životno djelo Hrvatskog društva likovnih umjetnika HDLU (2024) i najveće državne Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo (2018). Godine 2018. velikom retrospektivnom izložbom u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu obilježava pola stoljeća karijere s više od 350 radova.

Dugogodišnja profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti, prije toga na poznatoj Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Omiljena i obožavana profesorica, odnjegovala je cijele generacije grafičara. Diplomira grafiku na zagrebačkoj Akademiji, specijalizira se u Parizu i Pragu. Sudjeluje na više od 200 grupnih i 80 samostalnih izložbi. Autorica je knjiga “Grafičke tehnike dubokog tiska” (2015) i “Grafičke tehnike” (1999). Neposredno nakon svečanog otvorenja zagrebačke izložbe samo za čitatelje Oslobođenja popričali smo s ovom velikom umjetnicom. Zaista je prava dama, kako je nazivaju.

Profesorice Arbanas, Vas nazivaju prvom damom hrvatske grafike, kako Vama zvuči ovaj kompliment?

- U svakom slučaju je pohvala. Ja u tome nemam ništa, to su napisali novinari.

Novinari jesu često “krivi” za sve, ali ovoga puta su zaista u pravu. Za Vas je slavni dubrovački književnik, akademik Luko Paljetak rekao da ste najbolja grafičarka u Europi, da pristupate grafici kao nekoj vrsti magije, možete li reći koja je to magija grafike kojoj ste vjerni sve ove godine u svojem stvaralaštvu?

- Grafika je izazovna. Ona je kao i keramika: kada podignete papir s preše, onda tek vidite pravu stvar, koliko god da se trudite, taj otisak će vas uvijek iznenaditi, ta faktura, ta boja. Grafiku sam počela raditi već od srednje škole, znači od 1970-ih godina, i prije. Iskustvo poznavanja mnogih grafičkih tehnika je veliko. Evo, do danas u mom ateljeu imam i preše za duboki tisak, i za litografiju, i za visoki tisak. Kontinuirano radim i bavim se tradicionalnom grafikom.

Vi kombinirate različite grafičke tehnike, kako se ističe, brišete granicu između grafike i slike ali tehnički ostajete dosljedni i vjerni grafici, je li teško raditi s grafičkim prešama, kako to fizički savladavate?

- Meni je to rutina i lakoća. Kombiniram visoki i duboki tisak, može i sitotisak s dubokim tiskom, zadnjih godina sam više u kombinaciji različitih grafičkih tehnika. Ali ova izložba u Račiću je isključivo linorez, koji je slojevit, od linije, od boje i na kraju transparentne boje.

Ovu Vašu najnoviju izložbu Muzej najavljuje kao umjetnički odgovor na sveprisutnu digitalizaciju, ističu Vašu potrebu, citiram “za duboko ljudskim opipljivim, u galopirajućoj preplavljenosti virtualizacijom života”, Vaš pogled na budućnost grafike i umjetnosti općenito?

- Vrijeme ide naprijed. Može se i u digitalnoj grafici stvarati, ali takav pristup ne pruža ono što pruža klasična grafika, ona faktura, ona finoća papira i boje koje koristim, to daje tu treću dimenziju u toj tradicionalnoj grafici. Vrijeme ide i nosi svoje, kada je pronađena litografija, ili svilotisak, rekli su da više neće biti bakropisa i tih starih tehnika, ali one i dalje egzistiraju i postoje, tako da mislim da će i u digitalno vrijeme čovjek, ljudski um i ljudska ruka biti u prvom planu.

Naglašava se također da je ova izložba novi iskorak koji sintetizira Vaš cjelokupni opus, kako Vi osobno doživljavate taj iskorak?

- Ova izložba je vezana uz tekst i poeziju našeg velikog filozofa Marka Grčića. Dosta dugo sam čitala, razmišljala, tako da je ovo vizija na temelju tog teksta. To nije ilustracija, to je moj doživljaj ove poezije. Kao i s Lukom Paljetkom, s kojim sam napravila 9 art-knjiga, pjesničkih knjiga.

Art-knjige

U zadnje vrijeme uglavnom radim na art-knjigama, do sada sam ih napravila preko 30. Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu u svojoj Grafičkoj zbirci ih ima sve u svom fundusu.

Kombinacija pjesničke riječi i govora grafike, kako izgleda u praksi?

- Izazovna je i nepredvidljiva. Volim raditi s piscima i pjesnicima. Radila sam i sa Sibilom Petlevski, Tonkom Maroevićem, Ankom Žagar, velikim brojem pjesnika i pisaca iz Slovenije.

Što je presudno da se odlučite za određeni tekst, što Vas najviše privuče?

- Svi tekstovi su dobri i izazovni. Važan je kontakt s piscima i pjesnicima. S Markom Grčićem sam više decenija bila u kontatku, onda je tu i suradnja.

Osim što kombinirate klasične grafičke tehnike, u Vašim radovima demonstrirate i perfektan spoj rodne Baranje i Slavonije s bojama Mediterana. Kako ovaj spoj funkcionira u grafici?

- Kod mene funkcionira. Od hrastovine i zelene Slavonije, do kamena i boja Mediterana, to se u mom radu prepliće. Slavonija je predivna i Jadran je predivan, kolorit, arhitektura, barkice, to je sve inspirativno.

Imate bogato, višegodišnje iskustvo pedagoškog rada, izjavili ste da i Vi od Vaših đaka i studenata dobijete povratnu energiju, kako izgleda ta razmjena?

- To je dijalog. Na otvorenju ove najnovije izložbe bio je veći broj mojih bivših studenata i đaka. I oni su inspiracija. I studenti i đaci su poticaj za rad, da i ja pokažem svim mojim bivšim studentima što ja radim.

Oni su sad već odrasli, više nisu dječica?

- Jeste, oni su odrasli, veliki, i dosegli su do jedne razine, neću sada nikoga imenovati da ne povrijedim nekoga, ali ima ih izuzetno kvalitetnih i mislim da će biti još bolji.

Što ste ih učili, što je najvažnije u artu?

- Rad. Rad, upornost i dosljednost u radu. To je moje mišljenje. Ja sam na taj način cijeli život radila i egzistirala. Treba imati cilj u životu, ako se nešto voli, onda se ide za tim – ne bih to nazvala žrtvovanjem - to je zadovoljstvo.

Ipak se radi i o posvećenosti koja traži posebnu snagu, slažete li se?

- Kao i u svakom poslu. To je dio istraživačkog posla, mogu reći, i tu se istražuje, ispituje... Kada uđete u atelje, zaboravite na sve, potpuno ste u tom svom radu.