Nepatvorena draž kazališne igre: Ne mogu sve što želim, ne znam što želim biti i uopće ne znam što želim

“O jednom čovjeku koji nije znao svoju krvnu grupu, koji nije imao kontakt s osobama uključenim u nedavne terorističke aktivnosti, nije proveo više od šest mjeseci u nekoj od afričkih država i ne može definirati uspjeh. Također, ovo je priča i o jednom sobu koji nije znao svoje ime i o dvije žene koje su znale svoje ime, o jednoj ženi koja se došla odmoriti i o jednom muškarcu koji je učio švedski, o jednom dječaku iz Smålanda koji je odlučio stvoriti bolji život za što više ljudi na svijetu - nadasve ovo je priča o sobu koji je ušao u sobu!”

Dobro čuvani rituali

Tako nas nekako autori i protagonisti predstave “Napravi mjesta za...”, premijerno postavljene sredinom prosinca na sceni Ribnjak u Zagrebu, uvode u ono što ćemo sljedećih oko 110 minuta gledati tijekom izvedbe ovog komada, koja će se odigravati u tri scenska prostora i tijekom šetnje do njih, a kroz koju nas bravurozno vode Maruška Aras, Rok Juričić, Nataša Kopeč i Iva Kraljević, glumice i glumci, uz asistenciju redatelja Hrvoja Korbara, ujedno autora tekstualnog predloška.

Hrvoje Korbar (Zagreb, 1995) za svoj pristup teatru će reći: “Volim se baviti tekstovima koji nisu tipično književni ili dramski, a koji ponovo uvelike određuju naše iskustvo.” To je itekako vidljivo iz nekih njegovih predstava. “Tako nam Bog pomogao” rađena je prema tekstovima Borisa Dežulovića posvećenim Crkvi u Hrvata (Summa atheologiae), a “Dalmatinska kuhinja” nastala je kao uprizorenje kultnog kuharskog priručnika autorice Dike Marjanović Radice, u kojem se, kroz pripremu obroka u stvarnoj kuhinji na pozornici, odvija priča o obiteljskim odnosima majke i sina, o odrastanju, odvajanju i njihovom ponovnom spajanju.

Jer, kako naglašava Korbar: “Obiteljski ili kuhinjski stol prva je pozornica s kojom se susrećemo u životu. Njegovi dobro čuvani rituali, ustaljeni raspored sjedenja, stolnjaci, ubrusi, posuđe i servisi scenografija su koja se prenosi kroz generacije obitelji, pojedini zapleti se repetitivno odigravaju svake nedjelje, razgovori naizgled ne vode nikamo, uloge su nam unaprijed dodijeljene i od njih je teško pobjeći.”

Sve to iz “Dalmatinske kuhinje” samo prebacimo u izložbeni salon brenda IKEA i usputne prostore vezane uz njega i naći ćemo se u predstavi “Napravi mjesta za...”. Polazna osnova joj je IKEIN katalog. Korbar obrazlaže: “Ideja insceniranja kataloga bila je odskočna daska za istraživanje cijelog svijeta na kojem je izgrađen brend - a kao svaki brend, IKEA ima svoj mit o stvaranju, svoj sustav vrijednosti, svoj jezik i svoja pravila.”

Tako dolazimo do sjajne kazališne igre prerušavanja kojom se upravo ta mitologija na kojoj opstaje IKEA preobražava u fascinantan teatar apsurda, što će, ne jednom, podsjetiti na “Ćelavu pjevačicu” Eugenea Ionesca. Ne treba zaboraviti da je ovaj projekt prvi put predstavljen još 2020. godine kao završni ispit Korbara na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a sada se vraća u novom sjaju kao punokrvna predstava nezavisne scene (dramaturški suradnik Boris Barukčić, vizualni identitet, kostimografija i scenografija Katarina Perić, glazba Ivan Hlebić, songovi Rok Juričić, svjetlo Dario Stojčević).

Svaki kraj je novi početak i svaki početak je novi kraj. Ovo je priča o svakome i nikome, o tome da nikad nije pravo vrijeme i da je uvijek pravo vrijeme. Sve te i brojne slične replike pune suprotnosti i proturječnosti. Cijeli taj niz neočekivanih ideja i apsurdnih poruka, punih iskričavog humora i suptilne autoironije, sva ta igra riječi, ispremiješanih i ispreturanih poruka naizgled bez smisla, ustvari su čvrsto utemeljeni u ideji predstave, što nas uključuje u potragu za vlastitim identitetom, potragu za svojim jedinim ja, kao što to čini glumac u posljednjoj trećini tog igrokaza u punom smislu te riječi.

Lucidno i atraktivno

Zahvaljujući iznimno predanoj glumačkoj igri svih aktera, Maruška Aras briljira u roli soba, zbunjenog kopitara koji se nenadano našao u sobi, a simbolizira jednu od plišanih igračaka iz IKEA kataloga. Nataša Kopeč i Iva Kraljević nenadmašne su u brojnim ulogama kojima nas vode kroz predstavu, bilo kao prodavačica ili ona koja kupuje u salonu koji čini brend IKEA, ili kao one pred kojima će se naći onaj koji traži vlastito ja. On se pita zašto ne može čuti to vlastito ja, sumnja ima li ga uopće, on je taj u potrazi za svojim identitetom (Rok Juričić), a s vremena na vrijeme na pozornici se pojavljuje i sam redatelj.

Gledatelj ipak na kraju može pohvatati sve konce ove izuzetno lucidne i atraktivne kazališne igre i suočiti se s temeljnim konstatacijama koje će čuti pred sam kraj predstave: ne mogu sve što želim, ne znam što želim biti i uopće ne znam što želim. Predstava “Napravi mjesta za...” Hrvoja Korbara i suradnika tako nas kroz na prvi pogled neobaveznu i neuhvatljivu igru, u širokom luku od Čehova do Ionesca, vodi kroz nezaobilazna pitanja pred kojima često ostajemo bez odgovora - no nije li baš teatar oduvijek pravo mjesto da ih se postavi?