Izložba Vide Meić, umjetnice u usponu: Kada se odmaknete vidite pukotine

Prva ovogodišnja izložba zagrebačke Galerije 90-60-90 predstavlja rad Vide Meić (Čakovec, 1991), jedne od najistaknutijih umjetnica mlađe generacije na aktualnoj domaćoj art sceni. Izložba je otvorena u srijedu, u prostoru platforme Pogon jedinstvo u Zagrebu. Najnoviji rad ove intrigantne umjetnice bazira se na istraživanju vremena. Izložba Present Continuous predstavlja studiju slučaja u sklopu umjetničkog doktorskog istraživanja, navodi se u najavi. Radi se o istraživanju usmjerenom na vizualizaciju nevizualnog fenomena temporalnosti, koji se temelji na introspektivnom iskustvu, ističu priređivači izložbe.

Meić je asistentica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje 2017. diplomira grafiku s pohvalom Summa Cum Laude i Rektorovom nagradom. Samostalno izlaže od 2016. Izlagala je i na brojnim skupnim izložbama. Radovi joj se nalaze u fundusu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu (MSU), Muzeju Grada Rovinja, Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Dobitnica je brojnih nagrada, među ostalim prestižne nagrade “Ivan Kožarić”, nagrade Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice Zagreb, zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, nagrade Salona mladih. Nagradu Erste Grand Prixa za mlade umjetnike osvaja još kao studentica 2016. godine. Na najnovijoj izložbi predstavlja instalaciju od grafika izvedenih u dubokom tisku, kroz koje istražuje mogućnosti bilježenja fluidnog, višeglasnog i promjenljivog doživljaja vremena.

“Ovo je sada već treća godina da se bavim s vremenom, kroz to istraživanje imala sam više studija slučaja. Na ovoj izložbi je pokazano 110 radova, a cjelokupna instalacija duga je 17 metara. Ono što je specifično, to je da je samo 25 grafika vidljivo. One vise u prostoru, čine jednu cjelinu i prikazuju jednu gestu, zapravo jedan trenutak u vremenu. Radovi koji se nalaze iza ovih vidljivih funkcioniraju tako da, kad se odmaknete, onda vidite pukotine, na to gledam kao na neke trenutke”, kaže Meić za Oslobođenje.

Svoj doživljaj istraživanja, koje je intenzivno zaokuplja, opisuje u tekstu uz izložbu sljedećim riječima: “U međuvremenu čekam da vrijeme prođe. Vrijeme u međuvremenu traje/ Radnje su privremene, nedovršene, otvorene. Nedovršenost ostaje, fragmentarno stvara prostor/ Fokus nije na prije, ni na poslije, nego na stanju između/ Fokus je na procjepu/ Mjerim ono između sekundi, mikroprostor u kojem se svijest rasteže, a odluka odgađa/ Radnja ili još nije nastala ili se već mijenja/... Događaji postoje. Ne ostavljaju dojam promjene ili razvoja. Prisutan je istovremeni osjećaj punine i praznine/ Gesta postoji, ali ne traži svrhu/ Osjećam da čekanje postaje aktivnost, postaje čin/ Trenutak se produžava, zasićuje, gubi jasnoću/ Trenutak se širi i nosi potencijal/ U tijeku sam.”