Inwentura života: Kako Fotoklub Rijeka prepušta umjetnost i humanost publici
Humanitarna pomoć u galeriji /DARKO STANČIĆ/
Izložba “Inwentura 2025” Fotokluba Rijeka je posebnija od svih izložbi. U riječkoj Galeriji Principij od 18. prošlog do 10. ovog mjeseca održana je izložba bez selektora i žirija, a članovi Kluba pokazali su samo jednu svoju fotografiju koju su snimili tijekom protekle godine i to fotku koja im je osobno najdraža ili najbolja.
Nagrade dodjeljuje publika. Svečano su uručene u subotu 10. siječnja.
Svjetlost šibice
Uz ljubav prema mediju fotografije i fotkanju, u Fotoklubu Rijeka snažno potiču i afirmiraju ljudsku dobrotu. Ova kombinacija strasti prema artu i ljudske solidarnosti odlično funkcionira. Tako su se i sada posjetitelji izložbe ponovno masovno odazvali pozivu organizatora da doniraju hranu i higijenske potrepštine za riječku Socijalnu samouslugu. Fotoklub Rijeka postoji više od 70 godina. Predsjednik Kluba Borislav Božić (1956) diplomirao je studij likovne kulture, smjer grafika, na riječkom Filozofskom fakultetu, dobitnik je brojnih priznanja za svoj pedagoški i umjetnički rad. Govori samo za čitatelje Oslobođenja. Evo priče iz Rijeke.
Profesore Božić, organizacija izložbe Fotokluba Rijeka “Inwentura 2025” je stvarno raritetna, nema selektora, a niti ocjenjivačkog žirija. Izlaganje je stvar osobnog izbora. Kako Vama izgledaju radovi koje su članovi Kluba odabrali da pokažu na ovoj najnovijoj godišnjoj inventuri?
- Kao čovjek koji je cijeli svoj život u likovnoj umjetnosti i fotografiji, oduševljen sam, najiskrenije. Zašto? Zato što je svaki član Kluba ograničen da na ovoj izložbi može izložiti samo jednu fotografiju. Time naše članove prisiljavamo da budu kritični i samokritični, dajemo mogućnost da doista pokažu ono što žele pokazati, a ne da im selektor bira što će njihovo biti pokazano. Iz tog razloga nemamo selektora. Ukupno se 59 članova Kluba odlučilo poslati fotografije za izložbu, premda nas u Klubu ima 117. I tu je demokracija, nije nitko prisiljen da mora, svima je dato na dobru volju, tko želi.
Posebnost Inwenture je i da publika dodjeljuje nagrade, kako to, zašto?
- Izložba je raznorodna po temama i po kreativnim senzibilitetima tako da smo gledali krasne pejzaže, urbane prizore, portrete, uličnu fotografiju, ljude u akciji... Dakle, skoro svi fotografski žanrovi su zastupljeni. Onda smo rekli: nema selektora, zato će publika u galeriji moći birati svog favorita.
Sve ste prepustili publici, pa je li publika ima dobar osjećaj i oko, što Vi kažete za nagrađene radove?
- Znate što, posjetitelji izložbe doista su izabrali vrlo atraktivnu fotografiju. Nagradu je osvojio rad “Uz svjetlost šibice” Snježane Požar. Snimila je portret mlade osobe u profilu. Svjetlo joj je i doslovno bilo od palidrvca šibice, minimalna količina svjetla. Na taj način poslala je sjajnu poruku da se može i s najmanjom količinom svjetla snimiti odlična fotografija. Portret je toliko poetičan, nježan, nostalgičan, sve nosi u sebi što jedna osoba karakterno može imati. U fotografskom smislu pozicija aparata, svjetla u odnosu na model, sve je na svom mjestu. Autorica je napravila prekrasan portret i to su posjetitelji u galeriji prepoznali.
Nagrađen je i autor s najviše lajkova na Fejsu?
- Najviše lajkova imao je Jurica Žumberac iz Rijeke, Snježana Požar je iz Zagreba. Fotoklub Rijeka ima članove iz Hrvatske, Njemačke, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije... imamo članove u pola Europe. I fotografija Jurice Žumberca “U šetnji” je isto perfektna. Prikazuje glavnu riječku šetnicu Korzo, dio je u boji, ostalo je crno-bijelo. On je napravio finu manipulaciju u fotošopu, ali nije u tome pretjerao i napravio nešto neprirodno, nego je naprotiv naglasio ono što je jako važno u urbanom pejzažu. Ono što je interesantno, druga fotografija po broju lajkova je portret Snježane Požar, a po broju glasova u galeriji drugi je Jurica Žumberac. Odlično su odreagirali posjetitelji galerije i ovi što su lajkali, to je moja procjena. Tu nije bilo onoga prijateljskog nagovaranja u stilu “glasaj za mene”, doista su odabrali dvije odlične fotografije, ima ih još sjajnih, ali ove su zaista top.
Vi ste jako angažirani u Fotoklubu Rijeka, osnovali ste sekciju mladih, pritom i sami izlažete, među ostalim dobitnik ste Nagrade “Tošo Dabac” 2019. za sveukupno fotografsko stvaralaštvo, Godišnje nagrade Grada Rijeke za izniman i prepoznatljiv doprinos umjetničkom i pedagoškom razvoju grada, kako sve to postižete?
- Reći ću vam kako. Moj atelje je od galerije udaljen 118 metara, ili sam u ateljeu ili sam u galeriji. Paralelno se odvija život. Jako sam posvećen fotografiji u svom likovnom radu, puno sudjelujem u likovnim kolonijama, na izložbama Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Puno slikam, crtam, radim objekte, ali dio mog likovnog rada je i fotografija, ni u jednom dijelu se ne odričem fotografije, fotografija je moja posebna ljubav.
Uvijek ste u fotografskom điru, što bi se reklo?
- Upravo tako. Proširio sam rad Kluba, osnovao i Galeriju Principij, organizirao osnivanje muzejske zbirke fotografske opreme, biblioteke fotografske literature. Ako nekoga zanima kako je netko razmišljao o fotografiji prije sto godina, može kod nas naći časopise, knjige. Ponudili smo svim hobistima, ljubiteljima fotografije, da se informiraju, da čitaju o povijesnom ili praktičnom bavljenju fotografijom, imamo i mali Centar za kulturu fotografske slike.
Vraćam se na najnoviju Inwenturu. U sklopu izložbe Fotoklub Rijeka je pozvao publiku da donira hranu i higijenske potrepštine Socijalnoj samoposluzi Rijeka. Napisali ste detaljan popis što sve skupljate, od brašna i praška za pecivo, do marmelada, konzervi ribe, mesnog doručka, paste za zube i šampona. Koliko toga ste skupili u ovoj humanitarnoj akciji?
- Mi smo cijeli kombi hrane i higijenskih potrepština ove godine odvukli Socijalnoj samoposluzi u Rijeci. U radu u Klubu ovakve humanitarne akcije i afirmiranje ljudske solidarnosti me posebno raduju. Nema života bez pomoći jedni drugima i bez razumijevanja. Razumijevanja čovjeka, da prihvatiš nekoga da je čovjek, ništa drugo.
Ljudska solidarnost
Prvi put smo prije 20 godina napravili humanitarnu akciju za onkologiju Dječje bolnice Kantrida u Rijeci, od tada smo niz udruga koje su isto na socijalnom statusu pomagali s idejom i našim osnovnim motom: nama su kroz povijest pomagali drugi i naša je obaveza, koliko možemo, pomoći drugima.
U Vašem vrlo opširnom popisu što skupljate u ovoj humanitarnoj akciji, naglasili ste da ne skupljate novac i odjeću?
- Izričito sam naveo da ne skupljamo novac i odjeću, jer je toliko zloupotreba bilo s tako prikupljenim novcem. Dakle, ne skupljamo novac i robu, jer i s robom (odjećom) ima svašta, ljudi očiste svoje ormare i sve pobacaju, pa misle da rade dobro djelo, a ne rade ga.
Što su ljudi najviše donijeli?
- Baš kako sam taksativno naveo što mogu donijeti, brašno, puno konzervi, ulja, razne marmelade, upravo takve hrane.
Ima dobrih ljudi u Rijeci?
- Naravno da ih ima. Radio sam i projekt beskućnika prije 10 godina, jedini uvjet da možeš ući na izložbu je da doneseš nešto od hrane ili higijenskih potrepština. Tada sam isto detaljno naveo što se može donijeti, a prikupljeno sam odnio udrugama koje se bave beskućnicima. To me je učinilo ponosnim, da sam kao mali čovjek uspio pomoći nekome. Tako i ovdje u Fotoklubu Rijeka senzibiliziram članove. Izuzetno su dobro prihvatili, imaju osjećaj i potrebu pomagati solidarno ljudima. Pa i paket one tjestenine koji košta euro ili dva, dovoljno je i to da pokažeš dobru volju da pomogneš čovjeku kojem je pomoć potrebna. Dovoljna je i konzerva ribice, netko će od toga danas imati obrok i spasit će mu se život.
