Elmedina Imamović i Mak Hubjer: Galerija kao laboratorij, a ne samo izlog

Nakon faze mirovanja, GSU Brodac sprema se za ponovno djelovanje na umjetničkoj sceni. Šta su iskustva proteklog vremena, te šta vas je ova pauza naučila?

Hubjer: Galerija Brodac je od početka nastala iz potrebe, ne iz hira - kao prosti ali snažni alat za rad i djelovanje u polju umjetnosti, a ne kao još jedan modni prostor u nizu. Nisu je oblikovali velika strategija, budžeti ili institucije, nego intuicija i vrlo jasan osjećaj za prostor i vrijeme u kojem živimo. Svaki program, svako okupljanje i svaka izložba, zapravo, bili su ogledalo nas samih, naših želja i naših potreba, pa je Galerija prirodno postala mali generator društvene prakse, mjesto otvorenih vrata za sve kojima je takav prostor nedostajao.​

Izvan kadra

U Brodcu su se nerijetko susretali dijametralno različiti svjetovi, ljudi i senzibiliteti, koji bi, barem na tren, uspjeli pronaći zajednički ton. Taj proces improvizacije, jednostavne logike i akcijskog djelovanja ponudio je bogato iskustvo svima koji su željeli sudjelovati, i vremenom je postao paradigma našeg rada i našeg razumijevanja stvarnosti. Nakon četiri godine mirovanja, i Galerija i publika žude za novim iskustvom, ali ne za pukim ponavljanjem starog, nego za novim formatima koji se oslanjaju na već stečeno iskustvo.

Umjetnik Mak Hubjer/

U novoj fazi želimo dodatno raspršiti reflektor sa nekoliko dominantnih tačaka i usmjeriti ga prema onima koji ostaju izvan kadra, ka umjetnicima i praksama koje nisu dio uhodanih krugova. Sarajevska scena, sa svojim renomeom i poviješću, često zna progutati vidljivost ostatka scene, a da pritom sama ne nudi dovoljno prostora, rizika i istinske razmjene. Brodac u tom smislu želi biti prostor decentralizacije reflektora: mjesto gdje se svjetlo širi, a ne koncentrira, i gdje se može dogoditi nešto što ne stane u postojeće formate.

Kako u kontekstu navedenog promatrate ono što je u prvoj fazi rada Brodca učinjeno? Na koji način je ova galerija korenspondirala sa recentnom umjetničkom produkcijom i šta su njeni doprinosi?

Hubjer: Prva faza Brodca organski je izrasla iz iskustva galerije Duplex 100m2, koja je godinama bila jedna od ključnih točaka savremene scene u Sarajevu i šire. Kroz rad i druženje s Pierrom Courtinom naučio sam koliko jedan prostor može biti više od bijelog kubusa – mjesto susreta, testiranja, rizika, ali i arhiva živih praksi. Iz te potrebe nastala je ideja da Brodac bude neka vrsta ekstenzije tog duha, prilagođena mlađim umjetnicima i generaciji kojoj je tada nedostajao prostor za prezentaciju, vidljivost i sudar s publikom i kolegama.

Nakon zatvaranja Duplexa, ostala je osjetna praznina na sceni, koja se u velikoj mjeri spontano prelila u Brodac. Iako fizički i produkcijski skromniji, Brodac je u kratkom vremenu iznjedrio značajan broj izložbi, projekata i ad hoc kolaboracija, nudeći umjetnicima prostor, minimalnu produkciju i barem osnovu za mali art-ekosustav. Kroz taj proces Brodac je korespondirao s recentnom produkcijom ne kroz reprezentaciju najboljeg od, nego kroz rad sa živim, često rizičnim praksama – od prvih samostalnih izložbi do eksperimentalnih formata, gdje je Galerija bila laboratorij, a ne samo izlog.

Doprinos Brodca se zato ne mjeri samo brojem programa nego činjenicom da je u određenom trenutku preuzeo ulogu mjesta tranzicije za čitavu jednu generaciju autora. To je bio prostor u kojem su umjetnici mogli pogriješiti, preispitati vlastiti rad, testirati drugačije prezentacije i uspostaviti odnose s publikom bez pritiska reprezentativnosti. U kontekstu krhke infrastrukture savremene umjetnosti u BiH, svaki takav mali prostor, zapravo, ima nesrazmjerno veliku ulogu.

Kako uopšte sagledavate aktuelni trenutak na našoj umjetničkoj sceni? Svjedoci smo niza turbulencija i institucionalnog odsustva podrške, pored toga tu je i razjedinjenost struke koja se po receptu narcizma malih razlika sukobljava i udaljava?

Hubjer: Aktuelni trenutak na umjetničkoj sceni u BiH je simptom dugotrajnog zapostavljanja odnosa između kulture, institucija i javnosti. Godinama je prevladavao model koji se oslanjao na netransparentne i često klijentelističke obrasce odlučivanja, što je dovelo do toga da danas gledamo posljedice u vidu dubokih institucionalnih kriza, sukoba unutar strukovnih udruženja i opće erozije povjerenja. Primjer višegodišnjih turbulencija unutar Udruženja likovnih umjetnika BiH, od spornih izbora do paralelnih struktura i blokada rada, pokazuje koliko lako jedna krovna organizacija može prestati biti servis scene i postati poligon za privatne interese.

Važno je priznati i nešto što često prešutkujemo: likovna scena Bosne i Hercegovine faktički nema funkcionalan tržišni model. Promet umjetnina je simboličan, dovoljan tek da pojedinci prežive, a ne da se uspostavi održiv sistem u kojem umjetnik može planirati svoj razvoj, produkciju i istraživanje. Bez jasne kulturne strategije na svim nivoima – od državnog, preko entitetskog i kantonalnog, do lokalnog – razvoj scene će i dalje zavisiti od volje i iscrpljivanja pojedinaca, bilo da su to umjetnici, kustosi ili mali nezavisni prostori.

Nova energija i redefinicija

Istovremeno svjedočimo i razjedinjenosti struke, gdje se po receptu narcizma malih razlika često vode sitne borbe za simbolički kapital, dok ključna pitanja infrastrukture, radnih uvjeta i javnog interesa ostaju neraščišćena. Umjetnička scena time gubi energiju na unutarnje sukobe umjesto na artikuliranje zajedničkih zahtjeva prema institucijama i društvu. U takvom kontekstu male galerije, nezavisne inicijative i samorganizirani projekti postaju ne samo mjesta produkcije već i rijetki prostori solidarnosti i zajedničkog imaginiranja drugačije stvarnosti – i upravo u toj pukotini Brodac vidi svoj razlog ponovnog djelovanja.

Umjetnica Elmedina Imamović/

Vraćate se na scenu sa novim Projektom 7. Gdje vidite mjesto Brodca u aktuelnom trenutku i šta je vaš magistralni pravac djelovanja sada?

Imamović: Suština je da se kroz Projekat 7. istakne i ojača uloga Galerije Brodac kao vitalnog tkiva sa jasnim predznakom memorije mjesta. Galerija Brodac je svoju primarnu formu i pravac kretanja definisala u periodu aktivnog djelovanja, najprije kroz spontano izlaganje, razvijanje i implementaciju koncepata različitog karaktera, te okupljanjem umjetnika na jednom zajedničkom mjestu koje prevazilazi klasičnu strogu formu. Projekat 7 kroz novu energiju i redefiniciju otvora prostor za inovacije i proširenje djelovanja. Akcenat je na povezivanju umjetnika i publike, omogućavanju direktne interakcije i stvaranju tržišta umjetnina koje doprinosi kulturi i društvu u širem smislu. Možemo dodati i to da će takav pristup, osim što unapređuje umjetničku scenu, istovremeno pomoći u jačanju svijesti o vrijednosti umjetnosti kao takve, bilo da je riječ o privatnom kolekcionarstvu ili o kulturnoj progresiji u društva u cjelini.

Šta je plan u estetskom smislu, te na koji način će on povezivati dva navedena perioda u radu galerije?

Imamović: Estetika šireg obuhvata djelovanja je daleko od kreiranja bilo kakvih rezova ili intenzivnih intervencija, cilj je kontinuitet u djelovanju, te prožimanje zatečenih i stečenih elemenata. Vizuelni jezik Galerije će se nadovezivati na raniji period i sve ono što je činilo Galeriju Brodac autentičnom i vitalnom, a kroz Projekat 7 se otvaraju novi horizonti eksperimentalnog pristupa, kombinovane forme i interdisciplinarnost. Vezivno tkivo između zatečenog i stečenog elemenata je upravo zadržavanje osnovnih vrijednosti Galerije Brodac, sa fokusom na savremenu umjetnost, dijalog, istraživanje i otkrivanje. Istovremeno, Projekat 7 sa sobom donosi novi pristup u produkciji, prezentnosti i intenzitetu djelovanja, a ovaj niz vodi ka transformaciji umjetničke scene i društva. Svi navedeni principi čine esenciju estetsko-plastične pojavnosti novog koncepta Galerija Brodac + Projekat 7.

Kako vidite uopšte položaj umjetnika u našim okvirima, te šta je vaša vizija promjene i jačanja značaja umjetnosti u društvu?

Imamović: Položaj umjetnika u našem društvu je i dalje fragilan i u velikoj mjeri zavisi od lične inicijative, uz slabu sistemsku podršku. Iako postoje kvalitet i energija, bez kontinuiteta i infrastrukture taj potencijal ostaje nedovoljno vidljiv. Smatramo da su od krucijalnog značaja standard i odgovoran pristup od umjetnika, kuratora i konzumenata umjetnosti. Vizija promjene je u jačanju nezavisnih platformi, dugoročnoj saradnji s umjetnicima i vraćanju umjetnosti u aktivan društveni prostor kao alat mišljenja i dijaloga, a ne samo kao događaj ili sredstvo kreiranja kulta ličnosti bez temelja i supstance. Konzistentan rad i jasna pozicija su ključ za jačanje značaja položaja umjetnika u društvu. Konkretan primjer i prijedlog institucijama je da za početak kreiraju prilike za angažman umjetnika iz različitih oblasti u pravcu tretmana javnog prostora. U našem okruženju ima beskonačno mnogo prilika, samo je potrebna inicijativa, ideja i otvorena volja za saradnjom.

Jedan od vaših fokusa od početka je pitanje tržišta umjetnosti. Kako ga revalorizirate i šta je vaša optimalna vizija u tom pogledu?

Imamović: Tržište umjetnosti je faktički nepostojeće, te nije prepoznato kao grana ekonomije koja direktno doprinosi privrednom napretku Bosne i Hercegovine. Oslabljena infrastruktura i manjkavost regulacije zakonskih okvira svakako doprinose izolaciji i marginalizaciji ovog privrednog i ekonomskog sektora, koji je u drugim razvijenijim društvenim sistemima prepoznat kao primarni, ne samo kroz kapitalistički okvir već i kroz promociju kulture, historije i umjetnosti. Ključno je prilagoditi i olakšati birokratske procedure, te dati poticaj umjetnicima, umjetničkim galerijama i njihovoj egzistenciji.

Umjetnik je aktivan, prisutan i relevantan

Kontinuitet djelovanja

Sve je ovo moguće kroz jasno pozicioniranje umjetnika, transparentan rad galerije i dugoročno stvaranje vrijednosti kroz kontinuitet djelovanja. Optimalna vizija je kreiranje standarda realnog tržišta umjetnina koje ima i kulturnu i ekonomsku vrijednost, a umjetnik mogućnost održivog rada bez kompromitovanja integriteta. Istovremeno jačanje kolekcionarske kulture ostvaruje prostor za razmjenu dobara i obostranu podršku. Kroz naše djelovanje se nadamo da će se uložiti veći napori u tom smjeru, te potaknuti umjetnička zajednicu oko angažmana izmjena uredbi i zakona kojima se reguliše prodaja umjetnina u Bosni i Hercegovini. Svakako, ne treba izostaviti i dizanje društvene svijesti o vrijednosti umjetnika, umjetnosti kao korektivnog faktora.

Poseban fokus unutar Projekta 7 stavljen je na umjetnika kao aktivnog društvenog aktera. Kako vidite njegovu ulogu u stvaranju novih vrijednosti te doprinos kulturnoj i društvenoj progresiji?

Imamović: Galerija Brodac + Projekat 7 kreira i istinski njeguje ambijent u kojem umjetnik kao misleći čovjek, intelektualac i vrijedan član društva doprinosi društvenom prostoru i njegovoj progresiji. Uloga umjetnika je produkcija umjetničkih zapisa i procesa u spektru raznolikih medija, te otvaranje prostora za nova pitanja kroz praksu, iniciranje dijalog i novog načina promišljanja. Upravo kroz tu poziciju umjetnik doprinosi stvaranju novih vrijednosti i dugoročnoj kulturnoj i društvenoj progresiji. Umjetnik je aktivan, prisutan i relevantan.