ČITANJE (U)SEBI: Sterilna stvarnost korporacijskog života

”Od 9 do 5”, Milja Šijakinjić, Enklava, 2026.

Egzistencija u korporacijskom radu i svakodnevici neoliberalne stvarnosti, u kojoj su ljudi već odavno postali samo funkcije koje obavljaju programirane poslove, slika je i prilika otuđenog sterilnog života pred kojim se nameće suštinsko pitanje šta to čovjek jeste, kakva mu je svrha namijenjena i koliko je moguće ostati autonoman subjekt vlastitog postojanja. Proizvodna traka, robotizacija, uniformnost do mjere gubitka ličnosti, nameću se kao ono sa čime ogromna većina danas živi. I ne odnosi se to nužno samo na prekarne poslove već se cijeli sistem rada stukturirao na taj način da ne nudi drugačiju opciju ni mogućnost.

Granične situacije

Osmočasovno radno vrijeme postalo je na izvjestan način cjelodnevno prisustvo, a granica između onoga što je privatno i poslovno sve više se tanji, tako da i van svojih poslovnih aktivnosti postajemo produžeci radnog procesa. Doda li se tome savremena promjena paradigme rada, sa prisustvom socijalnih mreža, interneta i svih pratećih segmenata koji u sebe uključuju moranje da se bude prisutan i dostupan u svakom trenutku, imamo pomjerenu stvarnost u kojoj se sve više prodaje rad, a sve manje se živi. Pitanja dokolice, praznog hoda, mogućnosti da se odustane i izmjesti iz okruženja koje neprestano guši, postali su ono što sve više izmiče i sužava prostor da čovjek bude bar minimalno slobodan i udaljen iz permanentnog polja onoga što radi.

Knjiga priča “Od 9 do 5” autorice Milje Šijakinjić već nam svojim naslovom sugeriše sa čime će se čitalac suočiti kad stupi u njen tekst. Posrijedi je književna obrada aktuelnog trenutka korporacijskog postojanja, i prema tome jedno je od rijetkih takvih ostvarenja u recentnoj postjugoslovenskoj produkciji koje cijelim svojim tokom ulazi u prostor otključavanja onoga što u karijernom životu milenijalaca predstavlja suštinske preokupacije i prepreke. Kroz devet priča koje ova knjiga sadrži Šijakinjić donosi isto toliko protagonistica koje se suočavaju sa izazovima rada u uslovima korporacijske klime i različitih situacija koje nam predočavaju ono što su osnovne postavke u okruženju koje je opterećeno svim težinama aktuelne problematike rada. Pisane jednostavnim, svedenim jezikom, ali time ni najmanje uskraćene za preciznu karakterizaciju, ove priče nam daju svojevrsnu insajdersku pozadinu onoga što jeste svakodnevica velike većine zaposlenika u takvom ozračju.

Dovodeći svoje junakinje pred različite izazove, autorica Šijakinjić nas upućuje u jedan nevidljivi svijet pritisaka i problema u kojem se deklarativno pazi na sve, a suštinski mnogo toga predstavlja problem. Polazeći od infantilnih team buildinga koji svojom banalnošću kod zaposlenika produciraju osjećaj nelagode i anksiozni paradoks zbog unutrašnjeg odbijanja da se bude dio situacija u kojima se odrasli ljudi pretvaraju u nedonoščad, preko nužnosti da se uz posao koji se obavlja mora insistirati na brendingu ličnosti koja će se uklopiti u imidž korporaijskog identiteta, pa sve do pitanja radničkih prava u kojima se vidi jasna klasna raspolućenost sistema rada, ova nam autorica prikazuje kompleksnu šemu sve uniformisiranijeg poslovnog okruženja koje ne dopušta bilo kakvu disonantnost pojedinca.

Knjiga "Od 9 do 5" u izdanju Enklave/

I upravo na toj tački, odstupanju od pravila, prava da se bude drugačiji i neuklopiv, događa se i najvažniji prelom knjige “Od 9 do 5”. Dajući nam osjenčene unutrašnje mehanizme korporacijskog rada, Šijakinjić svoje junakinje postavlja u granične situacije, propitujući koliko je moguće sačuvati autonomiju vlastite ličnosti i ostvariti minimum slobode u odnosu na ono što jesu generički modeli i poželjni oblici ponašanja. Sa jedne strane, postoji neprestani strah od gubitka posla, a sa druge korporacijski uslovi traže često da se pažnja obraća na marginalne stvari. Odnosno, nije dovoljno da dobro radite svoj posao, ukoliko niste spremni pristati na propisane oblike socijalnog ukalupljivanja, vaša pozicija biva dovedena pod sumnju. Otuda, mnogo toga u ovoj knjizi podsjeća na jedan distopijski svijet, zombiziranog poslovnog okruženja, algoritamsku premreženost koja od mislećih ljudi pravi proste radne funkcije. Međutim, suštinski jeste to da distopija nije iskarikirana stvarnost, već ono što nam zaista otvara unutrašnje mehanizme korporacijskog poslovanja i rada. Oni su toliko dovedeni do paroksizma da sa strane gledani djeluju kao zamišljen svijet, ali znamo li koliko zaista oko nas postoji poslovnih okruženja u kojima su uskraćena i najmanja prava, onda ovo postaje gorka istina do koje smo kao civilizacija dosegli.

Ipak, kao najvažnijim se u knjizi “Od 9 do 5” nameće pitanje slobode pojedinca, odnosno koliko je u moru istosti moguće opstati kao misleća jedinka, onaj koji će se izboriti za opstanak van pravila. Dakako, Šijakinjić nam kroz svoje junakinje pokazuje šta podrazumijeva socijalna neprilagođenost takvim uslovima. Koju vrstu straha i nelagode ona bude. Iz tog razloga ovo jeste knjiga koja nas suočava, ponekad brutalno, ponekad pak sa ironijskom distancom sa svim onim čini savremeni korporacijski mehanizam zauzdavanja ljudskosti. Daleko od toga da autorica piše bilo kakvu vrstu programskih tekstova, ali uvodeći nas u grotlo jednog sistema rada kojim jesmo premreženi i sputani, daje nam uvid u mnoga ograničenja i programiranosti. Pri tome, tu se ne radi o onim poslovima koji su na margini društva, već se čitaoca suočava sa visoko plaćenim poslovima koji nam istovremeno pokazuju suštinu odustva slobode i prava na izbor. Naravno, moglo bi se reći da sa višim primanjima dolaze i veće mogućnosti, ali to nije slučaj. Zarobljenost je jednaka u svim spektrima klasne raslojenosti.

Svijet frikova

Stvarne pobune ipak nema, pristaje se na mnoge uslove koji ograničavaju, ali ipak pružaju kakav-takav osjećaj sigurnosti. Sjena korporativnog mehanizma nadvija se nad mnoge aspekte postojanja, ulazi u mnoge pore osobnosti, od toga šta se jede do toga da li je kosa neke od protagonistica ovih priča ofarbana na adekvatan način. Moglo bi se reći da je to svijet frikova, pomjerenih karaktera koji u bunilu savremenog rada nastoje pronaći vlastito mjesto. Nelagoda je pak prisutna kao stalni korektiv, ona upozorava šta je dopušteno, a šta nije. Kontrole naizgled nema, sve je usmjereno da bi se zadovoljili optimalni uslovi rada za uposlenike, ali se u pozadini uspostavljaju nevidljivi zidovi i hijerarhija se jasno zna.

Priče Milje Šijakinjić nagovještavaju nam u kom pravcu ide naš svijet, one nisu aktivistički angažman, već prije svega pokušaj da se u književnost uvede jedan uvid koji nedostaje. Drugim riječima, knjiga “Od 9 do 5” u mnogim svojim aspektima jeste prikaz sumorne stvarnosti u kojoj je sve manje sreće, a sve više psihičkih ponora koji gutaju pojedinca. Koliko je moguće iskoračiti iz takvog okvira, da li postoji istinski osjećaj slobode i cjelovitosti, pitanja su na koja ovdje nećete naći odgovor, ali će vam biti ponuđena mogućnost da osvijestite ono gdje jesmo i ka čemu idemo.