Aldin Omerović, v. d. direktora Drame NPS: Uvijek nastojim da budem vrijedan, iskren, čestit prema svojim kolegama

Nakon mnoštva predstava na sceni, sada ste u ulozi iza scene. I to vrlo odgovornoj, rekao bih. Kako ta tranzicija izgleda iz Vašeg ličnog ugla?

- Tu tranziciju sam doživio vrlo, moram reći, prirodno - nakon 20 godina rada na sceni, glumačkog iskustva i rada u ansamblu sa kolegama, te gledanja kako nastaju predstave iznutra. Dakle, u malom prstu imam to šta je svačiji posao i šta ko treba da radi da bismo uspješno producirali jednu predstavu, na vrijeme i onako kako je najbolje. Tako da iz ove druge vizure je, zapravo, lako nadgledati kada čovjek zna šta je čiji posao i onda samo organizovati da svako to i radi.

Koliko je neobično biti na čelu ansambla kojem i sami pripadate?

- Pa malo jeste neobično biti na čelu ansambla s kojim dugo radite zato što je prosto promijenjena pozicija. Ali što se tiče odnosa prema tom ansamblu, što se mene tiče, on je uvijek isti. Uvijek nastojim da budem vrijedan, iskren, čestit prema svojim kolegama, dobronamjeran.

Svakodnevno učenje

Sve to ću pokušati i sa ove druge pozicije, neke upravljačke. Ali suštinski, bez obzira na poziciju, čovjek treba da gleda ljude kao ljude i da prema njima, pogotovo prema svojim kolegama, postupa i odnosi se u najboljoj namjeri i sa željom da sve što radi, učini najbolje što može.

Predstava "Ubistvo u Orient Expressu"/

Novi v. d. direktora NPS-a je, također, u dva navrata, bio na istoj poziciji. Koliko njegovo, ali i ukupno iskustvo obojice pomaže u cijelom procesu priprema predstava i proba?

- Pa jeste, novi v. d. direktora kuće, moj kolega Ermin Sijamija bio je u dva mandata direktor Drame, kada sam ja bio samo dio ansambla. I neupitno nosi jedno veliko iskustvo i poznaje jako dobro i procese rada i nastanka predstava. Kao što sam rekao u prošlom odgovoru, da, i ja to poznajem zbog iskustva koje je provedeno u nastanku rada na predstavama, ali što se tiče ovog njegovog upravljačkog iskustva u mandatu direktora Drame, svakako da mi pomaže i da sarađujemo. Od njega svakodnevno učim.

Pred nama je i premijera “Ubistva u Orient Expressu”, a to će biti i prva predstava iza koje stojite kao v. d. umjetničkog direktora Drame. Kako su tekle pripreme i kako ste doživjeli ovaj proces?

- Pripreme su tekle onako malo užurbano, zato što je to prvi posao koji sam morao organizovati odmah po dolasku na ovu poziciju. U tim prvim danima sam stvarno morao dosta da radim, da se povežem, organizujem ljude, itd. Ali kada su krenule probe, onda je sve krenulo lijepo, tečno, nije bilo nikakvih problema.

Umjetnici su zadovoljni, glumci rediteljem, reditelj glumcima. Gledao sam i probu, mislim da smo dobili jednu odličnu predstavu prikladnu za našu kuću i za naš repertoar, a evo, i koliko čujem, da su sve izvedbe rasprodate, tako da ni interes publike ne manjka. Kao prva premijera za jednog v. d. umjetničkog direktora Drame, teško da je moglo početi ljepše i bolje.

U pitanju je nadasve slavan komad koji donosi pravi triler na scenu. Kako je tekla saradnja sa rediteljem Andrejem Cvetanovskim i kakvu on viziju donosi na scenu?

- Da, Andrej Cetvanovski je jedan sjajan čovjek, sjajan reditelj, s njim nije bilo nikakvih problema. To je jedan miran, vrlo inteligentan, elokventan čovjek, razuman, s kojim sam se jako lako sporazumijevao u svemu. Pitao sam i glumce kakav imaju odnos prema njemu, svi su imali samo riječi hvale za njega i potvrdili ono što sam ja imao kao neki lični osjećaj za Andreja kao čovjeka i kao reditelja.

Stroga pravila

A kada sam pogledao probu i vidio da je to zaista sve tako, jer se u kranjem rezultatu dobra energija i dobra atmosfera unutar ansambla najbolje oslikavaju u krajnjem rezultatu. O Andreju sve najbolje.

Znam da to vjerovatno nije pitanje za Vas, ali s obzirom na to da je u pitanju neka vrsta kultnog, vrlo zaštićenog predloška, da li su postojala neka produkcijska pravila koja su morala biti ispoštovana?

- Pa jeste, to je jedan svjetski klasik, koji, naravno, ima agenciju koja ga zastupa, koja im plaća autorska prava za tu izvedbu i ta agencija ima vrlo stroga i striktna pravila koja se moraju ispoštovati. Da sad ne nabrajam sva, ali neka od njih su svakako da su se morale poslati biografije glumaca koji igraju, naročito lik Poirota.

Morali su odobriti i izgled našeg plakata i tako dalje - sve ono što nalažu njihove propozicije, morali smo staviti na plakat. Još razne druge stvari koje se tiču produkcije, ali u svakom slučaju mi smo kao kuća nastojali što profesionalnije odgovoriti na te izazove i ispoštovati sve standarde koje agencija koja zastupa ovaj komad traži.

Spomenuli ste odobrenja za uloge, posebno detektiva Herculea Poirota... Njega u komadu igra Mario Drmać kao gostujući glumac. Da li mislite da je razmjena glumaca između domaćih teatara na zadovoljavajućem nivou? I koliko to, inače, pomaže širini kulturne ponude sarajevskih pozorišta?

- Da, meni je bilo zadovoljstvo da sam imao priliku pozvati kolegu Marija Drmaća, koji je zaposlen u Pozorištu mladih, da svojom energijom posvećenosti i jednim pristupom teatru koji ne baštini mnogo glumaca, doprinese cijelom našem ansamblu. Naravno, to se ispostavilo kao dobar potez.

Dobrodošla iznenađenja

Generalno mislim da je ta razmjena glumaca između pozorišta na jednom slabom nivou. Što se mene tiče, mislim da bi to moglo biti mnogo bolje, da se ansambli miješaju, da se razne energije, razni glumci navikavaju jedni na druge. Prvenstveno jer unutar jednog ansambla svi se već tako dobro poznaju, da teško mogu doživjeti neko iznenađenje koje je nekada potrebno.

Iz predstave "Seljačka opera"/Velija Hasanbegović

Vjerujem da Vaša nova pozicija neće značiti da ćemo Vas prestati gledati i na sceni – u kojim ulogama Vas možemo očekivati u ovoj sezoni?

- Pa što se tiče mog glumačkog angažmana, ja ću, naravno, nastaviti igrati svoje predstave koje radim odavno. Neke od njih su na repertoaru i po 12-13 godina, kao “Balkanski špijun” i mnoge druge, tako da iz njih ne mogu izaći. Moram i igrati. Ali što se tiče novih, naravno, ne bježim od toga, kao ni moje kolege koje su prije bile u ovoj ulozi.

Ako budem zaista potreban reditelju, onda ću, naravno, kao dio glumačkog ansambla prihvatiti ulogu. Ali ako zaista ne budem morao i ne bude potrebe za tim, radije ću to prepustiti kolegama, a ja ću se posvetiti radu na novoj poziciji jer tu zaista ima mnogo posla.