Naučnici kažu da možda nismo u pravu oko teorije porijekla života na Zemlji
Ilustracija/ Pexels
Naučnici sa Univerziteta u Arizoni izazivaju dugogodišnje pretpostavke o tome kako su prvi geni nastali, tvrdeći da dosadašnji modeli mogu odražavati pristrasnosti prema biotičkim (živim) izvorima u odnosu na abiotičke (nežive). Prema njihovoj studiji, objavljenoj u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, naše razumijevanje rane Zemlje i razvoja gena moglo bi biti nepotpuno, potcjenjujući značaj protoživota, poput ranih oblika RNK i peptida, u formiranju života, piše Popular Mechanics.
Istraživački tim, predvođen Joannom Masel i Sawsanom Wehbi, ističe da su osnovni dijelovi naših proteina, odnosno aminokiseline, prisutni već četiri milijarde godina, još od posljednjeg univerzalnog zajedničkog pretka (LUCA) svih oblika života na Zemlji. Proteinski domeni, dugi lanci aminokiselina, opisani su kao univerzalni dijelovi poput točkova na automobilima. “To je dio koji može biti upotrijebljen u različitim vozilima, a točkovi su postojali mnogo prije automobila,” objašnjava Wehbi.
Jedna od ključnih promjena u razumijevanju evolucije koje ova studija predlaže jeste preispitivanje redoslijeda pojave 20 esencijalnih genetičkih aminokiselina. Trenutni modeli sugeriraju da je najranije nastala aminokiselina ona koja se najčešće pojavljivala u ranom životu, ali istraživači sada tvrde da ovaj pristup može biti previše pojednostavljen.
Posebnu pažnju privukla je aminokiselina triptofan (W), često povezana s osjećajem pospanosti nakon konzumacije ćuretine. Tradicionalno se smatra posljednjom dodanom u genetički kod, ali je u pre-LUCA podacima pronađena u većem procentu (1,2%) nego u podacima nakon LUCA (0,9%). Ova razlika od 25% ukazuje na mogućnost da je redoslijed nastanka aminokiselina bio složeniji nego što se ranije mislilo.
Autori studije sugeriraju da je moguće da su drevni genetički kodovi, koji su koristili nekonvencionalne aminokiseline, koegzistirali i evoluirali paralelno s današnjim genetičkim kodom. Ove aminokiseline možda su nastale u specifičnim područjima rane Zemlje, poput alkalnih hidrotermalnih izvora, za koje se vjeruje da su odigrali ključnu ulogu u nastanku života.
Teorije koje proizlaze iz ove studije mogle bi pomoći i u potrazi za životom van Zemlje. Istraživači ističu da bi abiotička sinteza aromatičnih aminokiselina mogla biti moguća na mjestima poput podzemnog okeana Enceladusa, mjeseca Saturna. Ova otkrića otvaraju nove perspektive o mogućnosti života u našem Sunčevom sistemu i dalje.
Nova istraživanja ne samo da produbljuju naše razumijevanje porijekla gena i života na Zemlji, već i pružaju temelje za proučavanje potencijalnih oblika života u drugim dijelovima univerzuma.
