Horor je ono što nam se dešava s planetom: Drastičan pad populacija divljih životinja

Od guste vegetacije tropskih šuma Latinske Amerike do hladnih, kristalnih voda sjevernih mora, naša planeta nekad je bila prepuna života u svim njegovim čarima. No, danas stojimo pred krizom neviđenih razmjera, posmatrajući zastrašujući pad populacija divljih vrsta - njihova prosječna veličina smanjena je za gotovo tri četvrtine u samo pet desetljeća. To nije samo priča o brojevima već priča o zapanjujućem gubitku prirodne ravnoteže, uzrokovanom ljudskom aktivnošću.

Tragovi gubitka

Izvještaj Living Planet, koji Svjetski fond za zaštitu prirode (WWF) objavljuje svake druge godine, analizira podatke o više od 35.000 populacija, obuhvaćajući čak 5.495 vrsta kičmenjaka, u periodu od 1970. do 2020. godine. Ovi brojevi, iako suhoparni, pričaju zastrašujuću priču o planeti koja gubi svoje bogatstvo života - kako kvantitativno, u brojnosti populacija, tako i kvalitativno, u broju vrsta. Ono što naučnici zovu biodiverzitet ili bioraznolikost.

Maltene nijemo gledamo na pad od čak 73% u prosječnoj veličini populacija koje su nekada živjele u zapanjujućem obilju. Noć vještica, Terriefier nisu horori. Horor je ono što nam se dešava s planetom.

Najveći udar pretrpjeli su stanovnici slatkih voda. Zamislite rijeke i jezera Latinske Amerike i Afrike, gdje se raznolikost života smanjila za nevjerojatnih 85%. Tamo gdje su nekad bujale populacije riba, vodozemaca i drugih vrsta, danas se osjećaju sve veći tragovi gubitka.

Sljedeći su na listi kopneni ekosistemi, gdje su populacije pale za 69%, dok je u morskim ekosistemima zabilježen pad od 56 posto. Drevni ritam planete narušen je mnoštvom faktora, a samo neki su degradacija staništa, prekomjerno iskorištavanje, klimatske promjene, širenje invazivnih vrsta i pojave bolesti. Svaka od tih prijetnji umanjila je stabilnost staništa i izložila vrste opasnostima.

Posebno zabrinjavajuće su brojke koje dolaze iz Latinske Amerike i sa Kariba, gdje je priroda, poput prašume Amazona, vidjela pad u relativnom broju životinja od čak 95%. Tamo deforestacija i klimatske promjene nerijetko hodaju ruku pod ruku, zajedno potpirujući širenje bolesti poput smrtonosne gljive chytrid koja pogađa amfibije. Njihove su populacije devastirane, a vrste se suočavaju s neizvjesnom budućnošću.

Degradacija staništa

Čak ni afrička prostranstva nisu pošteđena. Na ovome kontinentu, poznatom po nevjerojatnoj bioraznolikosti, populacije su pale za 76 posto, a manje pogođeni kontinenti, poput Sjeverne Amerike i Evrope, suočili su se s manjim gubicima - i to dijelom zbog već ranijih degradacija staništa.

No, čak i u ovim najmračnijim pričama postoje iskrice nade. Populacije planinskih gorila u Virunga planinama su, uprkos svim izazovima, porasle za tri posto godišnje između 2010. i 2016. godine. U centralnoj Evropi bizoni, nekada gotovo izumrli, sada broje više od 6.800 jedinki. Ovi primjeri pružaju nadu i pokazuju da očuvanje može biti uspješno, iako na izoliranim mjestima.

Kako bismo odgovorili na ovaj poziv, moramo se posvetiti očuvanju planete - jer ovi dramatični padovi nisu samo pitanje biologije već su neodvojivo povezani s našim vlastitim opstankom. Kad se priroda urušava, urušava se i naša vlastita otpornost, dok se prelama i na kvalitetu zraka koji udišemo, vode koju pijemo i hrane koju jedemo.

Dok koračamo kroz ovaj vijek, moramo se pitati: možemo li, kao vrsta, promijeniti svoj put?