Chatbotovi i njihov utjecaj na političke izbore

Nova istraživanja s Cornell univerziteta stižu gotovo tiho, ali nose nelagodan odjek: dovoljno je nekoliko minuta razgovora s naprednim chatbotom da se politički kompas prosječnog birača pomjeri - ponekad iznenađujuće snažno. Ono što se donedavno činilo naučnom spekulacijom, sada je potvrđeno dvjema studijama objavljenim istovremeno u časopisima Nature i Science. Veliki jezični modeli, otkriva se, imaju moć pomjeriti politička uvjerenja za 10, pa čak i 25 postotnih poena. U kontekstu globalnog pada povjerenja u institucije i rastućih podjela, ovi rezultati djeluju kao upozorenje iz bliske budućnosti - one u kojoj pravila još nismo ni stigli napisati.

Gorke nijanse

“LLM-ovi zaista mogu promijeniti stavove ljudi prema predsjedničkim kandidatima i politikama”, kaže David Rand, profesor informacionih nauka te marketinga i komunikacija u menadžmentu, jedan od glavnih autora oba rada. No odmah dodaje ključnu nijansu: “To čine pružajući mnoštvo činjeničnih tvrdnji - koje nisu nužno tačne. A čak i tačne mogu postati manipulativne ako vješto prešute ono što im ne ide u prilog.”

U studiji objavljenoj u Nature, Rand i saradnici, među kojima je i psiholog Gordon Pennycook, zadužili su chatbotove da uvjere birače da podrže određene predsjedničke kandidate. Ispitanici su nasumično dobili zadatak da vode tekstualni razgovor s botom koji je zastupao jednu ili drugu političku stranu. Eksperiment je ponovljen u tri politički različita konteksta: pred izbore u SAD-u 2024, kanadske savezne izbore 2025. i predsjedničke izbore u Poljskoj iste godine.

Američki dio eksperimenta donio je iznenađujući nalaz. Više od 2.300 ispitanika razgovaralo je s botom koji je zastupao politiku Kamale Harris ili Donalda Trumpa. Pro-Harris verzija uspjela je pomjeriti sklonosti vjerovatnih Trumpovih birača za gotovo četiri procentna poena - četiri puta više nego što su ranije postizali tradicionalni politički oglasi. U suprotnom smjeru bilježen je blaži, ali vidljiv učinak.

No pravi tektonski pomak dogodio se u Kanadi i Poljskoj, zemljama za koje bi se očekivalo da su otpornije na digitalni utjecaj. Tamo su botovi preusmjeravali birače i po 10 postotnih poena. “To je bio šokantno veliki efekt”, priznaje Rand. I što je posebno uznemirujuće: najveće oružje chatbotova nije emocionalna manipulacija, nego obilje “činjenica” - većinom tačnih, ali ne uvijek, a često selektivnih.

Druga studija, provedena u Ujedinjenom Kraljevstvu na gotovo 77.000 ljudi, otišla je korak dalje. Istraživači su trenirali modele da jednostavno zatrpaju korisnike ogromnom količinom tvrdnji. Najoptimiziranija verzija uspjela je suprotnoj političkoj strani oduzeti nevjerovatnih 25 postotnih poena. Ali postoji cijena: što je model uvjerljiviji, to više griješi. Kada ponestane istinitih informacija, počinje ih - izmišljati.

Neke nijanse ovih nalaza djeluju posebno gorko. U sva tri politička okruženja botovi koji su zastupali desnicu iznosili su više netačnih tvrdnji od onih koji su branili lijevu poziciju. Istraživači, oprezni u generalizacijama, napominju da taj obrazac odražava šire digitalne trendove gdje dezinformacije češće cirkulišu na desnom spektru - ali naglašavaju da se radi o prosjecima, ne o krutim pravilima.

Kako ograničiti štetu?

Poruka ovih studija nije poziv na paniku, nego jasno upozorenje. Isti alati koji mogu pomoći u razotkrivanju teorija zavjere - što su Rand i Pennycook pokazali u ranijim radovima - mogu se jednako lako pretvoriti u mehanizme tihog političkog oblikovanja, gotovo neprimjetnog za korisnika koji samo želi “razgovarati” s tehnologijom.

Možda bismo željeli vjerovati da nekoliko rečenica ne može promijeniti naš glas. Ali čini se da već može. I kako Rand ističe, chatboti će ubrzo postati neizbježan dio političke komunikacije. Stoga je pitanje već postalo hitno: ne hoće li se koristiti, nego kako ograničiti njihovu štetu - i kako pripremiti građane da prepoznaju kada razgovaraju s AI-jem koji ne informira, nego uvjerava.

U doba kada nekoliko minuta razgovora može preusmjeriti demokratsku volju, tehnologija velikih jezičnih modela prerasta iz eksperimenta u instrument - ponekad i alat astroturfinga, gaslightinga i digitalnog inženjeringa, posebno naklonjen konzervativnom spektru. A to nas prisiljava na pitanje koje nadilazi nauku: kakvu budućnost demokracije želimo i ko će je pisati?