Una Bejtović: MESS je moja sigurna zona, ali nisam pristala na deal da ću se samo tome posvetiti

Una Bejtović, jedna od najvažnijih figura PR industrije u BiH i dobitnica brojnih prestižnih nagrada, bila je gošća zadnje epizode podcasta Životna škola.

U svojoj bogatoj profesionalnoj karijeri radila je u nekoliko sektora. Našoj voditeljici Mersihi Mimi Mehić, između ostalog, govorila je i o razlikama kada je riječ o poslovima u vladinom i nevladinom sektoru.

- Ja sam jedne godine promijenila tri sektora, tada sam se zabrinula za svoj profesionalni put. Do kraja februara sam bila u nevladinoj organinizaciji "Vaša prava" pa sam 1. marta došla u kabinet ministra vanjskih poslova a onda sam od 1. oktobra bila u marketinškoj agenciji. Ono što je ovima do 1. marta bilo bitno, ja dolazim kod ovih drugih i shvatam da je za njih to sve nebitno. Onda sedam mjeseci budeš u tom drillu, a onda odeš u marketinšku agenciju gdje klijente živo ne zanima je li se potpisao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju - daj mi kampanju, daj mi video, oni su jednostavno tržišno orijentirani i vode svoje biznise, priča Bejtović.

Ističe kako je uspjela uspješno spojiti svoju umjetničku prirodu sa komforom koji, kako kaže, jedino može pružiti privatni sektor.

- Kad tržišno posluješ to je nešto što ti ne može priuštiti javni sektor. Puno radim kao konsultantica, uglavnom za strane organizacije. Onda dođe MESS i ja sam tamo svoj na svome i to je moj DNK, to je moja sigurna zona, tu sam apsolutno kod kuće. Ali MESS je javna ustanova, nisam pristala na deal da ću se samo tome posvetiti jer mi taj sektor ne može dati ono što sam željela, jer sam ja jedno dijete, izašla iz rata željna svega. Kad kreneš od banalnih ženskih stvari, kad se sjetim svoje prve poslijeratne maskare to mi je bilo kao science-fiction. Samo da mi je sve nešto lijepo, a ono što je lijepo to je i skupo ali to je neki trade-off gdje ti uletiš u neku nevladinu priču i dođeš sa nekim mindsetom privatnog sektora i skontaš da te tamo ne prate. Ti bi nekog tamo išamarao i istukao mokrim štrikom preko koljena jer on će dobiti platu prema budžetskoj liniji. U privatnom sektoru je totalni fokus na profitu i onda zaboraviš neku ljudsku priču. To je potpuno drugačije, ispričala je Una.

Kada je riječ o poslu freelancinga, koji je uspješno obavljala od 2009. godine, kaže kako je bila freelancer 15 godina prije nego što su se u našoj državi počeli donositi zakoni o freelancingu. 

- Bez biznis plana, bez fancy biznis strategije i ozbiljnog ulaganja. Postala sam freelancer jer sam odlučila da pokušam da radim ono što znam da radim i ono po čemu me ljudi znaju. U junu 2009. godine sam otišla u freelancing i to je bio čudan period, onda je počela epizoda MESS i onda su se počeli gomilati projekti. U jednom trenutku ima 6-7 stvari koje radim paralelno i dobih nagradu 2013. godine za nešto što sam radila 2012. i to su bile 42 press konferencije. Sad kad bi mi neko rekao da moram uraditi sama i napisati 42 saopštenja, moderirati 42 press konferencije, ne znam... Presudni trenutak je bio jedan klijent koji je odlučio da od mog ugovora o djelu, onaj porez što se plaća, otprilike dođe kao PDV, da taj iznos prepolovimo i da mi to pola odbije od neto honorara jer njima je to trošak. Ja sam se osjećala kao da mi je neko uvukao ruku u novčanik i ukrao pare i rekla sam sad je dosta. Sad ćemo imati i ID i PDV broj i fiskalnu kasu, ispostavit ćemo fakturu, transakcijski račun... Radila sam iz svog stana koji sam poslije renovirala u agenciju. Ja nisam imala pojma o nekakvom planiranju, sve je išlo stihijski jer ja nikada nisam posao tražila, mene su poslovi nalazili, rekla je Bejtović.

Sve naše podcaste gledajte na www.podcastoslobodjenje.ba.