Umjetnost kao simbol nade

Internacionalni teatarski festival MESS, koji počinje 4. oktobra, dobio je i svoj moto: “Unstoppable life” (Nezaustavljivi život). Kako poručuju organizatori, izvrsni domaći, regionalni i svjetski reditelji i rediteljice, od kojih mnogi već nagrađivani na MESS-u, različitim teatarskim estetikama upravo će naglasiti neuništivu snagu života i otpornost pred destrukcijom.

- Ideja je jednostavna, ali snažna: ni zlo ni razaranje ne mogu zaustaviti život. U središtu ove poruke nalazi se uloga umjetnosti kao simbola nade, njen neprekidni glas u vremenu globalnih katastrofa. Dok svjedočimo nasilju i destrukciji, vjerujemo da ljudska priroda, u svojoj suštini, nadilazi destruktivne politike koje svijet guraju u pogrešnom smjeru. U kontrastu s neodgovornim liderima, događaji poput Festivala MESS predstavljaju prostore nade i obnove. Ono što činimo može izgledati kao malo zrno, ali upravo iz takvih sitnih sjemenki izrasta novi život, što vjerno poručujemo i našim ovogodišnjim vizuelnim identitetom, ističe direktor Festivala MESS Nihad Kreševljaković.

Upravo će predstava koja otvara MESS “Metro Gaza” Hervea Loichemola, u čijoj produkciji učestvuje Freedom Theatre iz izbjegličkog kampa Jenin u Palestini, na najbolji način odgovoriti centralnoj temi. Iako se ne bavi direktno genocidom koji se sada dešava u Gazi, oni ukazuju na moć mašte i vjere u bolji život i bolji svijet, a što je u situaciji u kojoj oni žive apsolutno izraz otpora.

- Vjerovati u ljude i ono dobro u njima, moć da se suprotstave dehumanizaciji, nepojmljivoj destrukciji, čin je čiste hrabrosti, dodaje Kreševljaković.

Što se tiče ostatka programa, i on se veže na pomenutu temu - žoldakov “Edvard II” je priča o želji za moći i njenim posljedicama u kontekstu vremena u kojem živimo; Alessandro Serra u predstavi “TraGùDiA: Pjesma o Edipu” poziva nas da skupa obnovimo plam uništene civilizacije; Josef Nadj “Punim mjesecom” najavljuje pojavu novog života; Davide Lodice (“Posjeta”) bavi se krivnjom i neprijateljstvom prema strancima; Omar Rajeh (“Ples nije za nas”) svijetom koji nema prošlost, nadom, suprotstavljanjem strukturama moći; Žiga Divjak (“Budućnost”) posljedicama ljudskog zagađivanja prirode...

Tu je i naš Nermin Hamzagić sa temom samoće, praznoće i propašću srednje klase (“Drama o Mirjani i ovima oko nje”); Tamara Kučinović (“Stepski vuk”) bavi se identitetom; Selma Spahić (“Kroćenje goropadnice”) dugom poviješću ušutkivanja žene; a Magelli (“Malograđanska svadba”) postavlja komad Bertolda Brechta koji je smatrao da umjetnošću nemamo pravo zavaravati publiku iluzijama niti joj prikrivati stvarnost, ma kakva ona bila.

- “Nezaustavljivi život” slavi snagu kreativnosti i umjetnosti koja, unatoč surovoj stvarnosti, ne odustaje od empatije, koja gradi mostove i podsjećamo na to da svi zaslužujemo puno više od ovoga u čemu trenutno živimo. Zbog svega ovoga, pozivamo publiku da bude dio ovog teatarskog, ali i humanističkog iskustva, poručio je Kreševljaković.N. S.