Stranger Things pokazuje da odgoj djece, čak i dok se svijet raspada, zahtijeva cijelu zajednicu
Finalna epizoda pete sezone serije Stranger Things, emitovana 31. decembra, zatvorila je priču koja se od samog početka serije 2016. godine gradila oko jedne centralne ideje: djeca i tinejdžeri, kada su suočeni s nepoznatim i opasnim okolnostima, stvaraju veze koje postaju jače od svega. U tom svijetu, porodica se ne svodi samo na krvno srodstvo, već se gradi kroz zajednička iskustva, brigu i međusobnu zaštitu.
Glavna grupa djece i tinejdžera u seriji funkcioniše kao porodica po izboru. Oni se međusobno odgajaju, štite i uče, često na načine koji dolaze iznenađujuće i emotivno snažno. Iako većina njih ima biološke roditelje, ti odnosi se kroz sezone značajno mijenjaju.
Na početku serije, roditelji u Hawkinsu djeluju odsutno i zbunjeno. Njihov stil odgoja odražava duh osamdesetih godina, s puno slobode i malo nadzora, što je u oštrom kontrastu s današnjim, znatno kontrolisanijim roditeljstvom. Djeca provode dane vani, voze bicikle, nestaju do mraka i snalaze se sama, dok odrasli često ne znaju gdje su ni kroz šta prolaze, piše Parents.com.
Kako serija odmiče, i roditelji se mijenjaju. Postaju svjesniji opasnosti i sve više uključeni u živote svoje djece. Jedan od najupečatljivijih primjera je Joyce Byers. U prvoj sezoni većina stanovnika Hawkinsa smatra je slomljenom i nestabilnom zbog nestanka njenog sina Willa. Ona komunicira s njim pomoću božićnih lampica, što okolina doživljava kao znak ludila. Do kraja serije, Joyce postaje ključna figura u borbi protiv zla i upravo ona zadaje smrtonosni udarac Vecni.
Njen put pokazuje koliko daleko majke mogu ići kako bi zaštitile svoju djecu. Sličan primjer je Terry, biološka majka Eleven, čije ponašanje djeluje poremećeno tek dok se ne otkrije da je prošla kroz elektrošok terapiju pokušavajući vratiti kćerku.
Karen Wheeler, majka Mikea, Nancy i Holly, dugo izgleda nezainteresirano i odsutno. Međutim, u posljednjoj sezoni ona se pretvara u jednu od najhrabrijih figura serije. Bori se ne samo za vlastitu djecu, već i za cijelu grupu, riskirajući vlastiti život. U jednoj sceni skriva se u kadi s kćerkom Holly, zadržavajući dah kako bi se sakrile od demogorgona, dok kasnije, teško povrijeđena u bolničkom krevetu, čupa infuziju kako bi pomogla Maxu, Lucasu, Robin i Vicky. Njeni postupci potvrđuju ideju da roditeljska ljubav nema granica.
Roditeljska uloga u seriji ne pripada samo biološkim roditeljima. Likovi poput Hoppera, Stevea i Murrayja preuzimaju brigu o djeci koja nisu njihova. Hopper usvaja Eleven, a kasnije je zajedno s Joyce štiti kao vlastito dijete. Steve postaje gotovo očinska figura, posebno Dustinu, ali i cijeloj grupi. Murray se nameće kao svojevrsni duhoviti, zaštitnički ujak.
Oni se međusobno hrane, skrivaju, bodre i štite, kako u svakodnevnim situacijama, tako i tokom brutalnih sukoba u Izvrnutom svijetu. Iz tih zajedničkih borbi nastaje porodica po izboru, u kojoj se spašavaju i fizički i emocionalno.
Jedna od najemotivnijih scena u završnici serije dešava se kada Robin razgovara s Willom o njegovom identitetu. Taj razgovor, vođen s nježnošću i razumijevanjem, pokazuje koliko su sigurni odnosi i bliska prijateljstva važni za djecu i tinejdžere, ponekad jednako kao i odnos s roditeljima.
Iako je Stranger Things ispunjen natprirodnim elementima, nasiljem, čudovištima i mračnim temama, u svojoj suštini serija govori o ljubavi, zajedništvu i odgovornosti. Poruka koja se provlači kroz svih pet sezona jasna je: roditelji neće uvijek biti tu da zaštite djecu od svega, ali ako postoji zajednica, ako postoji porodica po izboru, djeca će znati kako da se bore, ne samo za sebe, nego i jedni za druge.
Serija time potvrđuje staru ideju da za odgoj djeteta nije dovoljna samo jedna porodica, već cijelo okruženje koje pruža sigurnost, podršku i razumijevanje.
