Sarajevska hagada, zajednički jezik i Jugoslavija kao kulturni prostor: Igor Štiks gost podcasta “U kontru”

Kako je Dragan Markovina kazao, sa Igorom Štiksom, koji je povodom zatvaranja izložbe “Labirint devedesetih” u Historijskom muzeju, čiji je jedan od koautora, došao u rodni grad, razgovarao je o tome postoji li još Jugoslavija kao kulturni prostor.

- Razgovarali smo o sličnostima i razlikama Beograda, Sarajeva i Zagreba danas, o pitanju zajedničkog jezika i o tome hoće li uopće naš jezik preživjeti u suvremenom svijetu. Pričali smo i o književnom tržištu i odnosu Srbije i Hrvatske prema regiji u cjelini. Razgovarali smo i izglednom demografskom slomu koji nam prijeti, o njegovom FK Sarajevo i o tome zbog čega nema više petokrake u grbu kluba, a najavili smo i predstavu “Sarajevski trgovac’”, koja se po njegovom tekstu priprema u Narodnom pozorištu u Sarajevu, istakao je Markovina.

Govoreći o predstavi “Sarajevski trgovac” koja će u februaru biti premijerno izvedena na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu, Štiks kaže:

- Suradnju smo započeli 2021, kada je obilježena 100. godišnjica osnivanja Narodnog pozorišta Sarajevo, otad smo počeli pričati o ovom komadu. I ja sam pokušao vratiti se u jedno vrijeme prije 1921, kada je osnovano Narodno pozorište, sa idejom da u Sarajevo dolazi jedan čovjek iz Praga koji sanja o tome da napravi Narodno pozorište. On onda upoznaje tog mog Sarajevskog trgovca, a tu će se zapravo dogoditi ključan motiv ove drame, a to je Sarajevska hagada. I ta knjiga koja nam služi kao motiv, ona, zapravo, povezuje dva perioda u samoj drami, to je period 1914. i period 1992, kada je Hagada spašena iz Zemaljskog muzeja. Ta knjiga povezuje razne ljude, ali ideja je nastala još davno da se možda napravi neki film o tom spašavanju Hagade. Onda sam puno čitao o tome, ali, nažalost, film nikad nije snimljen, nismo otišli dalje od jednog tritmenta koji sam napisao na 20 stranica. Istražio sam tu priču o Hagadi i ona će objasniti zašto se predstava zove “Sarajevski trgovac”.

Hagadu, koja će postati poznata kao Sarajevska hagada, Muzeju je, kako kaže Štiks, donio jedan sarajevski Jevrej, Sefard Jozef Kojn.

- To znamo o njemu, ništa drugo ne znamo previše, osim da je bio siromašan i da je morao prodati svoju Hagadu u tek osnovanom muzeju. Priča ide tako da ju je on prodao za 150 forinti, sad ne znamo ni koliko bi to danas bilo. U svakom slučaju, kada su u Beču vidjeli o čemu se radi, Budimpeštanski muzej je odmah ponudio 50.000 forinti za tu Hagadu, ali Sarajlije je nisu dale. I kao što je nisu dale tada, nisu je dale u Drugom svjetskom ratu i nisu je dale ni u ovom ratu, spasile su tu knjigu. Međutim, mi dalje o Jozefu Kojnu opet ništa ne znamo, osim, naravno, birokratske države Austro-Ugarske, koja nam je te tragove negdje ipak sakrila. A to je da je on želio kupiti reprint te svoje Hagade kada je on napravljen. On je njima pisao da mu je poklone, s obzirom na to da je on to njima dao gotovo u bescijenje. Međutim, oni su mu rekli, ne može to tako, nigdje ne piše da ima besplatno, to ti košta 300 forinti. I tako je on, zapravo, na kraju kupio taj reprint, odobrili su mu neki popust, ali zapravo ju je kupio za više para nego što je prodao original. E, to je moj Sarajevski trgovac, objasnio je Štiks.