Monografija na dar za zlatni jubilej i sjećanje: Da zaigra i zapjeva! Za sve nas
Gorenjski plesovi
Kombinat Borac Travnik je na prostoru vezirskog grada, gdje je bilo i sjedište SOUR-a, zapošljavao oko 7.000 radnika. Kao nosilac razvoja u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine, zapošljavao je oko 9.000 radnika, a 80 posto zaposlenih bili su mladi. Tolika brojnost mladih iziskivala je potrebu - tako se nekad razmišljalo - o angažmanu na planu kulturno-društvenih aktivnosti.
U proljeće 1974. izabrano je novo omladinsko rukovodstvo SOUR-a i ubrzo se sastalo sa predstavnicima Poslovodnog odbora, dogovoreno je da mladi razrade plan i program svojih aktivnosti, zatraže finansijska sredstva za njihovu realizaciju od Centralnog radničkog savjeta, a Poslovodni odbor će ih podržati. Dogovoreno - učinjeno: radnički savjet saglasio se da mladi dobiju 16.000 tadašnjih dinara, najveći iznos ikada dodijeljen mladima u SOUR-u Borac.
Krenuli su sa radnim akcijama, da bi iste jeseni počela avantura koja će slavu Borca pronijeti svijetom: nastao je KUD Borac, čije će folklorne vještine, znanje i umijeće proslaviti ne samo ansambl, već i narodne igre i običaje ovog kraja, osvojiti i usvojiti prepoznatljive igre s prostora cijele bivše države, s kojima su nastupali diljem tadašnje zemlje, ali i širom Evrope i svijeta. Kao i uvijek, najvažniji su ljudi: Monografija koja je nastala povodom zlatnog jubileja, 50 godina postojanja, rada i igara u izvedbi KUD-a Borac brižljivo bilježi baš svakog učesnika u ovoj velikoj priči širenja radosti i veselja, kako na pripremama i probama, tako i na koncertima i gostovanjima.
Autor Monografije je Željko Simić, bez sumnje alfa i omega ove priče, koji je tog proljeća 1974. izabran za predsjednika Omladinske organizacije SOUR-a. U godinama koje su slijedile bio je pokretačka snaga i motorni pogon KUD-a, a Monografiju je uredio koristeći obimnu dokumentaciju potpomognutu forografijama.
Posvećena je prije svega Ansamblu narodnih igara i pjesama, zato posebno mjesto na njenim stranicama zauzimaju narodne igre, pjesme i narodne nošnje travničkog kraja, koje predstavljaju kulturno blago bošnjačkog, srpskog i hrvatskog življa s ovih prostora. KUD Borac jeste najpoznatiji po svom folklornom Ansamblu, ali je imao i mješoviti hor, recitatorsku sekciju, odgajao je i školovao svoje kadrove, a ostat će upamćen i po otvaranju Konzulata Dječije ambasade.
Sve je to stalo u Monografiju koja bilježi i sedam brakova, sklopljenih među članovima KUD-a.
Autor ne krije da je ovaj iznimni pothvat prije svega važno svjedočanstvo, ali istovremeno i velika želja da KUD Borac opet postane ono što je nekad bio. Da zaigra i zapjeva! Za sve nas.
