Italijanski mediji: Film o Domu Bjelave u užem izboru za Srebrnu vrpcu u Rimu
Foto: Press
Debitantsko dugometražno ostvarenje mladog režisera Massimiliana Battistelle prati intimnu priču Mirele, Bosanke koja je kao desetogodišnja djevojčica 1992. godine evakuisana u Italiju iz opkoljenog Sarajeva zajedno sa drugom djecom iz doma Bjelave. Kao odrasla žena, Mirela se vraća u Sarajevo kako bi se suočila s vlastitom prošlošću, rekonstruisala sjećanja iz djetinjstva i otvorila pitanja napuštanja, raseljenosti i pripadnosti. Film kroz rijetke arhivske snimke, lične materijale i svjedočenja isprepliće ličnu i kolektivnu historiju, nudeći snažnu priču o identitetu oblikovanom ratnim iskustvom.
Nastri d’Argento, osnovana 1946. godine od strane Nacionalnog sindikata italijanskih filmskih novinara, predstavlja najstariju filmsku nagradu u Italiji. Nominacija u uži izbor, poznata kao “Finalnih pet” (Cinquina Finalista), jedno je od najvažnijih priznanja u italijanskom filmskom svijetu. Nakon razmatranja 195 dokumentarnih filmova proizvedenih 2025. godine, izbor filma DOM među pet najboljih potvrda je da je ovo djelo među najcjenjenijim ostvarenjima godine po mišljenju italijanskih filmskih kritičara.
“Ovo je prvi put u 80 godina otkako nagrada postoji da se bosanskohercegovačka koprodukcija našla u ‘Finalnih pet’. To priznanje ima višestruki značaj, naročito u teškom vremenu u kom se nalazi naša filmska produkcija. Ono potvrđuje važnost našeg učešća u koprodukcijama koje dopiru do međunarodne publike, kao i važnost dokumentarnog filma kao platforme za širi društveni dijalog. Takođe, pokazuje da teme koje dolaze iz Bosne i Hercegovine i dalje imaju snažan umjetnički i društveni odjek u evropskom filmskom prostoru”, izjavila je koproducentica Ivana Cvetković Bajrović, prisustvujući svečanoj dodjeli priznanja u Rimu.
Novije kritike potvrđuju ovu poziciju. Framed Magazine, kritički autoritet u svijetu italijanskog filma, pozorišta i muzike, dao je filmu izuzetno visoku ocjenu. Kritika hvali sirovu emociju i elegante vizuale, ističući jedinstveni prikaz puta glavne protagonistice ka iscjeljenju kroz tečnu integraciju arhivskog materijala. Mirela se pojavljuje u svoj svojoj krhkosti, ne bojeći se iskrenosti svojih osjećanja, dok Sarajevo nije prikazano kao obična razglednica, već kroz intimni pogled žene koja se u njega vraća nakon 30 godina odsustva.
Online magazin Sentieri Selvaggi opisuje DOM kao priču u kojoj se lično iskustvo isprepliće s historijom, naglašavajući emocionalnu težinu filma. Recenzija ističe da Mirelin povratak postaje čin ponovnog preuzimanja rasutih dijelova njene geografske i porodične mape, od Sarajeva do Foče, gdje je rođena, i Goražda, gdje živi majka koja odbija da je vidi. Rijetke arhivske snimke Sarajeva i djece evakuisane u Italiju služe kao pozadina za trenutke lakoće i pjesme, dok emocionalni akcenat pada na neizgovorenu bol, traumu toliko duboku da se, čak i trideset godina kasnije, čini gotovo nemogućom za izraziti riječima.
Regionalni mediji, uključujući Corriere delle Alpi i Il Piccolo, izvještavaju o projekcijama i predstojećoj kino-turneji, predstavljajući film kao kulturni događaj koji kompleksne historijske teme približava lokalnoj italijanskoj publici. Osservatorio Balcani Caucaso Transeuropa ističe relevantnost filma u kontekstu aktuelnih svjetskih dešavanja, naglašavajući da je DOM dio šire društvene rasprave o posljedicama oružanih sukoba.
Film je prikazan na 31. izdanju Sarajevo Film Festivala, a premijeru je imao u programu Giornate degli Autori na 82. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji. Uz brojne festivale u Italiji, prikazan je i na njemačkom festivalu DOK Leipzig, gdje je nominovan za MDR Film Prize.
DOM je producirao Riccardo Biadene za Kama Productions iz Rima, a koproducirali su Ivana Cvetković Bajrović (Method) i Nihad Kreševljaković (MESS) iz Sarajeva. Originalnu muziku komponovao je Nedim Zlatar, dizajn zvuka radio Muhamed Bajramović, dok je autor grafičkog dizajna Ajna Zlatar.
