Irfan Hošić, kustos i historičar umjetnosti: KRAK magazin je materijalizacija naših snova o nama samima

KRAK centar objavio je drugi KRAK magazin. S obzirom na to da su prošle tri godine od prvog do ovog broja, kako sažimate to proteklo vrijeme? Šta se u onim suštinskim određenjima KRAK-a možda promijenilo u odnosu prema prostoru grada Bihaća i njegove okolice, ali i koliko se sam taj prostor promijenio u minulom razdoblju?

- Suštinski, odnos KRAK-a prema njegovoj sredini nije se mijenjao. Nastavili smo posvećenost praksi gostoprimstva. Možda smo poslije objavljivanja prvog broja bili u dilemi kuda i kako dalje, da bismo, zapravo, ubrzo shvatili da naš fokus treba ostati na zajednici. Danas je ta dilema daleka prošlost. Naučili smo da je komšiluk izvor inspiracije i tkivo koje nudi prostor za oblikovanje. Drugi broj je zbog toga još obimniji; sadrži više priča; fokusiraniji je i stoga možda i slojevitiji. Kada je stigao iz štamparije taj komad lokalne kulture, iznova smo shvatili da ono što on sažima i smiruje između svojih korica, zaslužuje upravo takvu materijalizaciju kakvu je i dobio. Oko 180 stranica na masnom mat-papiru; korica izvučena kroz pet štamparskih prolaza; obiman fotografski editorijal. Podsjetili smo se da to nije komercijalni uradak, već filigranski kolekcionarski objekt.

Svjesno i promišljeno

A sredina, ona se uvijek mijenja. Bihać se zadnjih godina transformira i teško je to upratiti. Iako je kao ostatak zemlje suočen sa brojim izazovima, kao što su ekonomski ili demografski, osjeća se određeni optimizam. U Bihaću se zadnjih godina desila generacijska smjena na političkoj sceni, što se odrazilo i na lokalne agencije, ustanove i javna preduzeća. Taj optimizam dolazi iz ambicioznosti nove generacije koja ima potrebu da se pokaže. To se može pratiti i kroz program Kulturnog centra Bihać koji vodi glumica Erna Begatović, kroz programske aktivnosti Turističke zajednice koju je prije nekoliko godina uspostavio lokalni aktivista i poduzetnik Armin Amidžić, a koju danas vode još mlađi ljudi od njega, i kroz još niz drugih pozitivnih primjera.

Drugi broj KRAK Magazina/

KRAK magazin nije teoretsko niti kritičko glasilo, već neka vrsta urbane hronike ispisane na sjajnom i kvalitetnom papiru nalik logikama life-style magazina. Iako je u materijalnom smislu prilično skup komad, mislim da će njegova stvarna vrijednost rasti vremenom i da će sa vremenskim otklonom poslužiti kao orijentir za društvene transformacije i mijene.

Šta u dugom izdanju donosi KRAK magazin, kojim oblicima lokalnih dinamika se bavite i na koji način im pristupate, odnosno koliko je kolaboracija socijalne odgovornosti i ekološke svijesti, za koju se zalažete, uz umjetnost ostvariva i održiva u opsegu vašeg djelovanja?

- Drugi broj KRAK magazina čine šesnaest priča srednje i sedam priča manje veličine. Broj govori o ljudima, urbanim lokacijama, gradskim ritualima i lokalnoj praksi življenja. Zastupljeni su Bišćani i Bišćanke, ali i oni koji su to svojom odlukom postali, kao što su Italijanka Silvia Maraone, Libanka Lea Karam ili Sarajlija Mirza Šišić. Dodatno, KRAK magazin govori i o privremenim pozicijama kao što je ona grafičkog dizajnera Esada Mulabegovića, koji je boravio u KRAK-u u sklopu umjetničkog istraživačkog boravka, istražujući lokalnu vernakularnu tipografiju. Ili poziciju Bišćanina Igora Nikolića, vrhunskog dizajnera zvuka koji osvaja Emmyje za projekte na kojima radi. Sve priče, odnosno KRAK magazin kao cjelina, uvezane su programskom praksom KRAK centra, što daje određenu kohezivnu snagu.

Između redova, odnosno kroz laganu naraciju, KRAK magazin afirmira ideju društvene odgovornosti ili ekološke svijesti – vrijednosti do kojih nam je stalo i za koje se vrijedi zalagati. Mnoge umjetničke intervencije realizirane u gradskom tkivu iz zadnjih nekoliko godina, zapravo su ekološki intonirane i pozivaju na promišljanje te problematike. One su i fotogenične pa smještanjem u KRAK magazin reaktualiziramo ono čime se one primarno bave.

I KRAK centar i KRAK magazin fokusirani su na lokalnu zajednicu. Moglo bi se, prema sadržaju i izrazu, reći da tu na lokalu vidite neke ključne dinamike i prilike koje bi mogle biti suštinski pokretači promjene i na širem planu. Kako vidite lokalno i njegovu društvenu ulogu?

- Mi u KRAK-u smo se formirali na nekoj vrsti ubjeđenja da je lokalna zajednica ili još preciznije komšiluk, zapravo, društvena jedinica koja posjeduje političku moć. Ono što su nekad bili radnici u okviru socijalističkog samoupravljanja, to je danas mahala ili kvart. S obzirom na to da je samoupravljanje prošlost i s obzirom na to da je KRAK smješten u nekadašnjem Klubu radnika tekstilnog kombinata Kombiteks, mi maštamo o kontinuitetu mjesta i nastavku određenih vrijednosti koje su se u okviru toga mjesta kultivirale i njegovale.

KRAK magazin je ekstenzija kustoske prakse koju njegujemo u KRAK centru

Shodno tome, uzeli smo stvari u svoje ruke i pokrenuli niz procesa na polju kustoske prakse, te kroz umjetnost, dizajn, urbanizam, arhitekturu, ekologiju i druge vidove naše savremenosti, inicirali određene procese za koje vjerujemo da stimulišu transformaciju. U zadnjih pet-šest godina otkako KRAK postoji, realizirali smo desetinu trajnih umjetničkih rješenja u gradu, pokrenuli niz javnih diskusija u kojima se ogleda odgovornost o zajednici, izveli masu izdavačkih projekata, realizirali desetak zahtjevnih stipendija usmjerenih na umjetnike i istraživače na polju humanističkih nauka, a uz to sve, njegovali smo dokumentacijski nerv kroz opsežnu videoprodukciju dostupnu putem mrežne arhive. U zadnjem periodu pokrenuli smo u svojevrsni pop-up radioprogram, gdje smo realizirali sate i sate radijskog sadržaja. Sve to je, zapravo, naša posvećenost sredini u kojoj radimo i djelujemo.

U programskom smislu ono što radite predstavlja široku kolaboraciju, praktično od slikara do pčelara. Doima se da je posrijedi svojevrsni čin demokratizacije polja djelovanja, te inkluzivnih praksi koje pokazuju da borba za drugačije modele društvene opstojnosti mora uključivati mnogo širi obzor, bez bilo kakvih strukovnih ili drugih isključivosti. Kako to objašnjavate? Šta je estetska i etička ideja KRAK-a u tom pogledu?

- Etos KRAK-a je uključenje i gostoprimstvo. U primarnom fokusu nije savremena umjetnost i ekskluzivitet koji ide uz nju. Niti je cilj KRAK-a afirmacija određene estetike bez uporišta u lokalnim vrijednostima. Mi smatramo da je Krakova praksa utemeljena u svome kontekstu i na organski način proizlazi iz nje. Estetika nam nije cilj – ona je, zapravo, rezultat određenih protokola i ukorijenjena je u etici iz koja izrasta. Bilo da se radi o video ili radijskoj produkciji, dizajnu ili umjetnosti, sve je uvezano i svjesno promišljeno, nalik nekom studijskom silabusu.

Širiti polje djelovanja

Demokratizacija se ovdje razumijeva kao platforma za afirmaciju različitosti. Pokušavamo širiti polje djelovanja kroz različite medije i raznolike kompetencije uključenih ljudi. Zadnja linija kojoj pokušavamo dati više prostora je KRAK radio, koju u tehničkom smislu izvodi naš prijatelj Mirza Šišić. Mirza je nagrađivani tonski inženjer i dugogodišnji radiomaker sarajevske Dvjesto dvice.

Shvatili smo da naš fokus treba ostati na zajednici

Prvi broj KRAK-a je bio usmjeren na predstavljanje ljudi i onoga što rade. Ovoga puta uvodite i pitanje lokacija, prirodnih ili društvenih lokaliteta. Na koji način oni, kako ste naveli u najavi časopisa, oblikuju svijest i posjeduju snagu kolektivne transformacije?

- Prvi broj je bio fokusiran isključivo na ljude, odnosno naše sugrađane i sugrađanke. Sa aktuelnim brojem smo u redakciji KRAK magazina shvatili da su određene lokacije imale tu snagu da djeluju transformativno na svoje sredinu, društvo i pojedince. Recimo, planina Plješevica koja je slojevita u svome društvenom značaju – danas, ali i u povijesnoj perspektivi. Nekada strogo čuvano vojno područje bez rekreativne dimenzije, danas granica prema Evropskoj uniji i prostor globalnih migracijskih tokova, Plješevica svojim novim “korisnicima” nudi jedinstveno iskustvo i bijeg od gradske vreve danas. Ili ambiciozni kompleks memorijalnog parka Garavice Bogdana Bogdanovića koji se tako lepršavo sagledava ispred pejzažne kulise nebeskog svoda, planine i grada. Prostor nevjerovatne čovjekove doživljajnosti sebe, prošlosti i prirode kojom je okružen.

Zanimljivo je da o ovom projektu govorite kao o svjedočanstvu jednog zanosa. U moru sivih kulturnih praksi kojima nazočimo jedno ovako provijavanje nade djeluje kao odlučno prihvatanje odgovornosti za činjenje i stvaranje prilika za promjene. Kako u praksi to ostvarujete?

- KRAK magazin i njegovu redakciju čini nekoliko ljudi iz KRAK centra. To su Mehmed Mahmutović kao urednik, Adnan Suljkanović kao grafički dizajner i ja kao neka vrsta producenta ili savjetnika. Naravno, impresum je mnogo duži jer su korišteni fotografski materijali drugih autora i autorica i umjetnički radovi drugih umjetnika i umjetnica. Zanos o kojem se govori je vodilja proizašla iz nezavisnosti KRAK centra i slobode koju sami sebi određujemo. KRAK magazin je materijalizacija naših snova o nama samima; neka vrsta utjelovljenja naših ideja, namjera i vizija – svega onoga što, zapravo, čini jednu osobu ili grupu istomišljenika. KRAK magazin je ekstenzija kustoske prakse koju njegujemo u KRAK centru – kustoske prakse koja nije okrenuta isključivo bijelim zidovima naše galerije, već zajednici, ljudima, društvu i nama samima.

Filigranski kolekcionarski objekt

Pitanja zajedništva, promjene, ali i novih oblika stvarnosti temeljno se, dojma sam, provlače kroz ono što smatrate pravcima djelovanja. Šta za vas u tom smislu jeste sintagma nova društvenost, kako je percipirate?

- Nova društvenost, kako je zamišljamo, ogleda se kroz nekoliko slijedova. Prvi je taj interni, odnosno način kako smo kao družina ili tim organizovani. Tu se postavlja niz pitanja kako kao tim funkcionišemo i na koji način iznosimo programske aktivnosti i događaje. Kako nastaju izložbe, videoreportaže i dokumenti, odnosno kako nastaju složeni izdavački projekti. Drugi se odnosi na dijalog sa zajednicom i praktičnu realizaciju te razmjene. Ona se odvija, uglavnom, u KRAK centru u okviru naših događaja na kojima se servira različita i pomno osmišljena hrana i izvodi inventivna i drugačija muzika. Treći je utopijski aspekt koji mašta o boljem društvu kroz zamišljene protokole i ambiciozne teze. Zapravo, sva tri aspekta afirmiraju ideju zajedništva i solidarnosti, te zaobilaze trivijalne protokole konzumerizma, profita i površnih interesa.