Godina bez lakih odgovora: Ovih 10 naslova definiralo je kvalitet filmske 2025. godine
Filmska 2025. godina pokazala je jasnu razliku između onoga što puni multiplekse i onoga što ostaje u razgovorima dugo nakon gledanja. Iako su kina bila preplavljena nastavcima i sigurnim naslovima, stvarni pomak dogodio se u prostoru gdje su autori imali kontrolu nad materijalom, ritmom i temom. To je bila godina u kojoj su se žanrovski filmovi vratili ozbiljnosti, a autorski filmovi prestali bježati od publike.
Najbolji filmovi 2025. nisu se trudili da budu univerzalno prihvaćeni. Naprotiv, većina ih je svjesno birala nelagodu, sporost, formalni rizik ili moralnu nejasnoću. Upravo ta spremnost da se ne pojednostavljuje stvarnost dala je godini težinu. Lista koja slijedi okuplja filmove koji su se izdvojili po režiji, scenariju, glumi i tematskoj jasnoći, bez obzira na žanr ili tržišnu logiku.
One Battle After Another
Film Paula Thomasa Andersona jedan je od najsloženijih političkih filmova godine, ali ne u klasičnom smislu poruke ili ideološkog stava. Riječ je o fragmentiranoj priči o čovjeku koji se, htio to ili ne, stalno vraća nasilju i političkom sukobu kao jedinom jeziku koji poznaje. Anderson svjesno razbija linearnu strukturu i koristi nemirnu montažu kako bi stvorio osjećaj stalne nestabilnosti.
U svojoj srži, film govori o nemogućnosti bijega iz historije, lične i kolektivne. Likovi nisu heroji niti simboli, nego ljudi zarobljeni vlastitim odlukama. Upravo ta kombinacija političkog trilera i duboko lične drame čini film jednim od najvažnijih naslova godine.
Sinners
Ryan Coogler u „Sinnersu“ koristi vampirski mit kao sredstvo za suočavanje s rasnom historijom i nasiljem koje se prenosi generacijama. Film je smješten u prostor američkog Juga, ali njegova tematika daleko nadilazi geografiju. Horor ovdje nije eskapizam, nego alat za artikulaciju krivice, straha i potisnutog sjećanja.
Režija je izuzetno kontrolisana, a atmosfera konstantno opterećena osjećajem prijetnje. Coogler ne koristi žanr da bi zabavio, nego da bi otvorio prostor za ozbiljno suočavanje s traumom. Zbog toga je „Sinners“ jedan od rijetkih filmova godine koji istovremeno funkcioniše kao snažno žanrovsko djelo i kao ozbiljna društvena drama.
Weapons
Film koji započinje kao priča o nestanku djece vrlo brzo prerasta u složenu studiju kolektivne paranoje. Narativ se širi kroz više perspektiva, ali bez gubitka fokusa, stvarajući osjećaj da je prijetnja svuda, čak i tamo gdje je ne vidimo. „Weapons“ svjesno odbija brza objašnjenja i gradi napetost kroz strukturu.
Njegova snaga leži u disciplini. Umjesto oslanjanja na šokove, film koristi tišinu, vrijeme i međuljudske odnose kako bi stvorio osjećaj nelagode. To ga izdvaja kao jedan od najozbiljnijih horor filmova godine, ali i kao film koji nadilazi granice žanra.
Train Dreams
„Train Dreams“ je tiha, kontemplativna adaptacija priče o običnom čovjeku i protoku vremena. Smješten u prvu polovinu 20. stoljeća, film prati život obilježen radom, prirodom i gubitkom, bez potrebe za velikim dramatskim obratima. Ritmom i slikom film gradi emocionalnu dubinu.
Ono što film čini posebnim jeste njegova suzdržanost. Emocije nisu naglašene dijalogom, nego pogledima, pejzažima i protokom vremena. Upravo zbog toga „Train Dreams“ djeluje kao jedan od najčistijih i najiskrenijih filmova godine.
Frankenstein
Guillermo del Toro se vraća izvornom duhu Shelleyjinog romana, tretirajući Frankensteina kao tragediju stvaranja, a ne kao horor spektakl. Fokus filma je na odgovornosti tvorca i usamljenosti stvorenja, uz snažan naglasak na emocionalnu dimenziju priče.
Vizuelno bogat, ali tematski ozbiljan, film izbjegava površni spektakl. Del Toro gradi spor, atmosferičan film koji traži strpljenje, ali zauzvrat nudi duboko promišljanje o ljudskoj potrebi za prihvatanjem.
Warfare
„Warfare“ je ratni film koji odbija gotovo sve konvencije žanra. Kamera je bliska, perspektiva ograničena, a osjećaj haosa konstantan. Film ne nudi heroje, jasne ciljeve niti emocionalne olakšice.
Upravo ta brutalna neposrednost čini ga izuzetno snažnim. Rat je prikazan kao iskustvo dezorijentacije i straha, bez potrebe za moralnim objašnjenjima. „Warfare“ je jedan od najuvjerljivijih ratnih filmova posljednjih godina.
The Secret Agent
Politički triler koji se oslanja na atmosferu i podtekst umjesto na klasičnu radnju. Film gradi osjećaj nadzora i prijetnje kroz ritam, prostor i tišinu, stvarajući stalnu napetost.
Njegova snaga je u suzdržanosti. Umjesto da objašnjava, film sugerira, ostavljajući gledaocu prostor za interpretaciju. Time se „The Secret Agent“ izdvaja kao jedan od zrelijih i promišljenijih trilera godine.
Marty Supreme
Iako formalno sportska biografija, „Marty Supreme“ odbija klasičnu strukturu uspona i pada. Film se fokusira na opsesiju, ambiciju i unutrašnji nemir glavnog lika, koristeći energičnu režiju i nervozan ritam.
Sport ovdje nije cilj, nego okvir. Film je prije svega studija karaktera, s naglaskom na cijenu uspjeha i samodestruktivni poriv koji često stoji iza velikih postignuća.
The Voice of Hind Rajab
Dokumentarni film koji kroz glas djeteta rekonstruira jedan od najupečatljivijih trenutaka savremenog rata. Film je građen minimalistički, bez naracije i viška objašnjenja, oslanjajući se na snimke, zvuk i tišinu.
Njegova snaga nije u šoku, nego u suzdržanosti. Upravo odsustvo manipulacije čini film izuzetno snažnim i etički preciznim, pretvarajući ga u jedno od najvažnijih dokumentarnih ostvarenja godine.
Sentimental Value
Joachim Trier snima intimnu porodičnu dramu o sjećanju, gubitku i emocionalnom nasljeđu koje se prenosi između generacija. Film se bavi onim što ostaje neizgovoreno, koristeći tišinu i suptilne glumačke nijanse.
Bez velikih dramatizacija, „Sentimental Value“ gradi snažan emotivni luk kroz male geste i odnose. Riječ je o filmu koji ne traži pažnju, ali je nagrađuje dubokom ljudskošću i preciznošću.
