Dubravka Lošić zvijezda, a tu je i misteriozna Beograđanka
Mjesto: galerija Lexart Skladište u zgradi Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” u Frankopanskoj ulici u samom centru Zagreba. Ovaj izložbeni prostor na glasu je kao “atipičan”, ali i elitni. Od 29. prošlog do 19. ovog mjeseca promoviraju četvrtu godišnju izložbu iz ciklusa Radikalne geometrije. U postavu su radovi sedmero umjetnika, različitih generacija, umjetničkih promišljanja i profesionalnih biografija.
Sve skupne izložbe su uvijek tricky, ali ovaj miks je harmoničan, dobar primjer elegantnog balansa. Među izlagačima uglavnom vrlo poznata i priznata imena. Svojim stvaralaštvom afirmiraju henganje kroz različite medije u potrazi za odgovorom na sva pitanja.
Ljudi vole tajne
Ono što karakterizira sve predstavljene umjetnike, to je ogromna znatiželja. Spremnost na pokret i kretanje, rizik i ishod bez kalkulacija. Akademik, kipar Petar Barišić, profesor zagrebačke Akademije likovne umjetnosti, također predavačica na istoj Akademiji kiparica Vlasta Žanić, koju su proslavili performansi, vizualna umjetnica Iva Patarčec je već postala dio zagrebačke urbane legende u koju ulazi kao partnerica prerano preminulog multimedijalnog umjetnika Gorana Fruka. Tu su i radovi zagrebačkog slikara Borisa Bedrača, zatim intrigantnog i svestranog austrijskog umjetnika Wolfganga Temmela te jedno djelo misteriozne danas 94-godišnje kiparice i slikarice Nadežde Prvulović, koja sada živi u Beogradu, ali je uspješnu karijeru o kojoj se navodno nedovoljno zna, kako se tvrdi, ostvarila u New Yorku i Parizu.
Prava zvijezda ovog galerijskog showa je Dubravka Lošić, elitno ime regionalne art scene i šire, o čijem radu smo u subotnjem dodatku Oslobođenja Pogledi izvijestili više puta. Sudjelovanje u programu Lexarta za ovu autoricu je samo nastavak ultrauspješne godine. Nakon senzacionalnih izložbi u Labinu i Splitu ovog ljeta, upravo samostalnom izložbom Dubravke Lošić svečano se sljedećeg mjeseca otvara novi dodatni prostor koji je hrvatska Vlada dodijelila Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu, a nalazi se u epicentru grada, u glamuroznom pasažu Oktogon, koji spaja Ilicu sa Cvjetnim trgom.
Na Radikalnim geometrijama 4 predstavlja se radovima iz fenomenalnog ciklusa Pariz Kiše 2018, vjerojatno najupečatljivijeg od 60 ciklusa koji se od početka stalno prepliću u kompletnom artu ove velike umjetnice. O tome kako uspijeva okupiti ekipe snova i održati imidž tzv. atipične art lokacije koja predstavlja isključivo nabolje i najzanimljivije, samo za čitatelje Oslobođenja govori kustos i voditelj Lexarta Dean Jokanović Toumin (1946).
Rođeni Sarajlija, diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Potom više od 30 godina živi i radi u Milanu, nakon čega se 90-ih skrasio u Zagrebu. Izlaže diljem svijeta, predaje na Umjetničkoj akademiji u Splitu, sudjeluje u realizaciji brojnih art projekata, među ostalim, surađuje s najvećim europskim kustosom i povjesničarom umjetnosti 20. stoljeća Haraldom Zeemannom i jedan je od pokretača projekta Ars Aevi, budućeg Muzeja suvremene umjetnosti u Sarajevu.
Na početku razgovora pitanje o prostoru. Ljudi vole tajne. A Lexart Skladište od 300 kvadratnih metara s podom crvene boje stvarno jest tajnovito s gomilom simboličnih detalja. Sugovornik Oslobođenja objašnjava kako je otkrio prostor u zdanju Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”. Shvatio je, kaže, potencijal prostora koji poznaje od mladih dana. Osniva udrugu i s ovom institucijom 2019. potpisuje joint-venture ugovor pa projekt Lexart Skladište tako postaje zajednički pothvat. Službeno, ideja vodilja je stvaranje kulturološke platforme za produkciju, promociju i realizaciju programa iz područja suvremene umjetnosti najvišeg dosega, projekata renomiranih i mladih umjetnika. I Statut Lexart galerije garantira kvalitetan, osviješten i dosljedan program.
Prvu izložbu otvaraju 2020. Ulaze, opisuje dalje, u vrlo derutan prostor stvarnog skladišta. “Koji je izvorno skladište, morali smo obnoviti električne instalacije i prostor osposobiti da bi se u njemu mogle održavati izložbe. U dvorani se nalazilo između 60 i 70 tisuća knjiga, leksikografskih i enciklopedijskih izdanja”, kaže gospodin Dean. S obzirom na to da je i Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, nekada Jugoslavenski leksikografski zavod, prolazio kroz tranziciju, ogromna većina tih knjiga je po svom sadržaju zapela u kategoriji zastarjelih izdanja. “Odnosno, prestala je biti aktualna i nije se mogla tržiti, pogotovo danas kad se knjiga tako rado i ne kupuje. Dobar dio tih knjiga bio je za otpis, ali ja knjige nisam htio uništavati, nego smo od tih enciklopedija i leksikona napravili 4 kocke koje stoje kao duhovi nekog drugog vremena i drugog sustava. Među tim knjigama se odvija naš likovni i artistički život.”
Život ove galerije, osim štosnog spoja sadašnjosti i prošlosti kroz enciklopedije zapele u vremenu i povijesti, bazira se i na relativno neuobičajenom načinu priprema izložbi koji prakticira kustos Jokanović Toumin. Pozove umjetnike, ali ne selektira radove, već svaki od pozvanih umjetnika sam odlučuje i donosi radove koje želi izložiti. “Još ne znam što će biti na izložbi”, kaže mi gospodin Dean uoči otvorenja. Pa objašnjava: “Zovem uvijek umjetnike u koje vjerujem, za koje sam uvjeren da će dobro napraviti. To je model koji koristim već 40-ak godina od kada se bavim ne samo svojim radom nego i osmišljavanjem izložbi po Zagrebu i svijetu, gdje sam živio 32 godine u Italiji. To jeste atipično, ali nije nešto potpuno novo. Ja sam se usudio. Nisam jedini koji tako radi, ali sam uvjeren da ne radim loše.”
Komentira i tvrdnje da Lexart promovira samo elitno. “Ovako, jedna od premisa koja je i statutarno određena kod osnivanja udruge Lexarta je da smo, sportskim žargonom rečeno, letvicu postavili na najviše, želimo izlagati samo takva ostvarenja. I želimo sučeljavati mlade, najmlađe umjetnike sa starim i prokušanim, čak i s pokojnim umjetnicima, s njihovim radovima. To je moguće zato što sam dio svog života proveo na sveučilištu, na profesuri, puno sam radio na Umjetničkoj akademiji i uživao u radu s mladim ljudima.”
Kultura je dijalog, ovdje s nizom slojeva. Zanima me kako je došao do aktualne kombinacije? “Reći ću vam kako je sve počelo”, odgovara. Prva izložba iz ciklusa Radikalne geometrije ima direktno nadahnuće. To je spomen-obilježje vatrogascima poginulim u tragediji na Kornatima 2007, jedno od najpoznatijih djela proslavljenog arhitekte, akademika Nikole Bašića iz Zadra (koji se školovao i radio u Sarajevu, op. a). Spomen-obilježje građeno u tradicionalnoj dalmatinskoj tehnici suhozida od neobrađenog kamena bez ikakvih vezivnih sredstava, doslovno golim rukama ljudi, za Jokanović Toumina bilo je, kako kaže, okidač da napravi “nešto”, rad koji “priziva i vuče”.
Minimalistička forma ga zaokuplja i u vlastitom artu. “Križevi na Kornatima su sukus minimalizma i više od toga”, konstatira. Uspjeh prve izložbe iz ciklusa Radikalne geometrije daje mu krila. Kad je izložba postavljena, sjeća se, doputovao je arhitekt Bašić sa cijelim svojim biroom iz Zadra. Oduševio se postavom. “Već tad sam shvatio da možemo nastaviti s tom idejom”, kaže gospodin Dean. Sa svojim timom stvara knjigu “Radikalne geometrije”.
Sarajevska obitelj
Nanizale su se Radikalne geometrije broj 2, broj 3, ove godine broj 4, a sljedeće godine Radikalne geometrije broj 5. Zbog deficita informacija, vrlo malo se zna o gostujućoj beogradskoj umjetnici Prvulović, pogotovo o njezinoj inozemnoj karijeri. Djela ove autorice kolekcionirana su u beogradskom Muzeju savremene umetnosti, tamošnji izvori spominju sudjelovanja na revijalnoj izložbi Oktobarski salon od 1960. do 1971. U Zagrebu je izložena slika “Bez naslova” datirana krajem 60-ih godina, no kustos Lexarta Jokanović Toumin najavljuje pomnije istraživanje opusa ove umjetnice koju smatra vrlo značajnom za noviju povijest arta. Uostalom, ponovno iznalaženje, otkrivanje povijesti (engl. reinvention), pa i povijesti umjetnosti, aktualizirano je u gotovo svim tzv. postkomunističkim zemljama srednje i istočne Europe.
Što se tiče Lexart biblioteke Dodekagon, ove godine objavljuju knjigu u povodu 5 godina rada udruge i galerijskih aktivnosti. To je ujedno peta knjiga koju objavljuju u sklopu specijalizirane Lexart izdavačke djelatnosti, uklapaju se, govori voditelj galerije, u financijske uvjete. U razgovoru se šaltamo, logično, na Sarajevo. Pitam umjetnika i kustosa Jokanović Toumina posjećuje li rodni grad? “Ja sam jedan od osnivača velikog projekta Ars Aevi, čiju je zgradu muzeja projektirao Renzo Piano. Jedan moj tekstualan rad je izabran, bez obzira na to u kojoj se izvedbi i formi pojavljuje, a koji glasi: Ako tražiš pakao, pitaj umjetnika gdje je, ako nema umjetnika, onda znači da si u paklu. Ovaj citat je na 13 jezika u više od 13 zemalja Europe i Amerike izlagan i postavljen kao stalni artefakt”, otkriva. “Osim što imam u Sarajevu grobna mjesta mojih roditelja i obitelji, moja obitelj u Sarajevu je Ars Aevi”, kaže u finalu razgovora.
