Dar koji je Budha dao čovjeku: Umjetnost iscjeljenja na tibetanski način
MEĐU SPISIMA DREVNIH ZNANJA: Ahmed Bosnić sa lamom iz lamaserije Sakija u biblioteci u kojoj je pohranjeno 80.000 knjiga
U jednoj od ulica Lhase, glavnog grada Tibeta, odmah ispod veličanstvene palače Potale, postoji jedna oronula zgrada u kojoj je smještena memorija cjelokupne mudrosti i filozofije tibetanske medicine u svijetu poznate i kao Sowa Rigpa, što u prijevodu znači umjetnost iscjeljenja. U njoj je, kažu, bio smješten prvi univerzitet medicinskih nauka na svijetu, na kome su se usavršavale terapije i iscjeliteljske prakse stare hiljadama godina.
“Tibetanski sistem liječenja” – govorio mi je dr. Eldin Karaiković, prilikom ulaska u zgradu – “predstavlja mješavinu između duha i materije, odnosno između duše i tijela. On podsjeća da čovjek nije mašina koju treba tretirati po zasebnim dijelovima, nego jedinstven sistem sa međusobno povezanim funkcijama.”
Ponešto sam znao o svemu tome i pisao sam u novinskim serijalima predratnih izdanja ove kuće. Prisjetio sam se podatka da je prvi međunarodni medicinski kongres u svijetu održan još u sedmom stoljeću na Tibetu, a prvi medicinski institut tradicionalne tibetanske medicine (TTM) osnovan je u Lhasi prije više od tri stoljeća, tačnije 1696. godine. Od tada se svijetom širila poznata tibetanska krilatica: “Minut ljutnje oslabi imunitet za pet sati, a minuta smijeha pojača imunitet za 24 sata!”, što uistinu predstavlja suštinu tibetanske medicine.
NA KRILIMA BON RELIGIJE: Dakako, mnogo više sam doznao za vrijeme mog drugog boravka u Nebeskoj zemlji i obilaskom njenih najvećih svetišta i najznamenitijih tibetanskih lamaserija. Pružila mi se prilika da razgovaram sa medicinarima među učenim lamama i posjetim stare manastirske biblioteke, u kojima se čuvaju medicinski spisi iz najstarijih vremena, poput “Dri-med Rigs” (Bezgrešna loza), “Gso-dpyad bum-pa” (Sto hiljada stihova iscjeljenja), “GCer-mthong Rig-pa’i rGyud” (Tantru golog vida), “GSer-’od dam-pa’i mdo” (Vrhunski zlatni zraci Sutre), koji sadrži poglavlje pod naslovom “Nad-thams cad zhi-bar byed-pa’i rGyud” (Načini potpunog liječenja bolesti). Imao sam priliku sa mladim lamama da pravim mandalu od različitih minerala, simbol energetske harmonije, dobrog zdravlja i svekolikog mentalnog napretka, i da učestvujem u nekim zanimljivim iscjeliteljskim seansama, koje su gotovo naočigled oboljelim otklanjale bolove i poboljašavale zdravstveno stanje.
Pioniri alternativne medicine već odavno su afirmisali tradicionalnu tibetansku medicinu u Evropi i svijetu, pridobivši velik broj pobornika. Zahvaljujući duhovnim učiteljima i lamama ona je do danas sačuvana izvorno. Njeni korijeni potiču od prije 2.000 godina, kada još nije postojao pravi medicinski sistem. Na krilima lokalne Bon religije ona je u sedmom stoljeću, poslije “susreta” sa staroindijskom ayurvedom i tradicionalnom kineskom medicinom, pronašla završnu formulu u četiri medicinske tantre (Gyud Zhi), koje je propisao slavni tibetanski terapeut Yutok Yonten Gonpo (1126-1202), koje budisti danas smatraju božanskim darom koji je Budha prenio čovjeku. Četiri medicinske tantre kasnije su postale enciklopedija i temelj tibetanske medicine.
Na Univerzitetu u Lhasi, medicinski fakultet je u sklopu sa izučavanjem astrologije, drevne filozofije, biologije, fizike i hemije, usko se povezuje sa starim budističkim tradicijama. Budući ljekari studiraju budističku filozofiju i tantru (put do duhovnog oslobođenja), praktikuju meditaciju i specijaliziraju se u spravljanju mandala, simboličkih dijagrama koji se koriste u svetim budističkim obredima i mentalnom iscjeljivanju. Mješavina između duha i materije, između duše i tijela je baza na kojoj se bazira sistem liječenja. Tibetanske lame su davno shvatili da čovjek nije mašina, već jedinstven sistem sa međusobno povezanim funkcijama.
Ono što se dešava u organima i u tkivu ovisi o mentalnom nivou i obratno. Duh se ne može odvojiti od tijela, niti se ljudsko biće može odvojiti od cjelokupnog univerzuma. Prosuđujući iz ove perspektive, bolest je rezultat blokada jedne sveobuhvatne životne energije koja je suština svega oko nas. Za razliku od zapadne medicine, tibetanska ne računa na vanjskog napasnike, kao što su virusi i bakterije, već radi na uspostavljanju energetske ravnoteže koja je nedodirljiva za bilo koju bolest. I u tome je sva mudrost.
Poznato je da sve patologije potiču od uvođenja u čovječiji duh tri takozvana otrova: neznanje, odanost i averzija. Tibetanski ljekari smatraju da upravo ta tri faktora uništavaju energetsku ravnotežu između četiri elementa od kojih se sastoje čovjek i univerzum (zemlja, voda, vatra, vazduh), utičući na aktivnost i sposobnost samozaštite pred bolešću. Stoga se tibetanski iscjelitelji služe svojim čulima da bi ustanovili energetsko stanje pacijenta. Vizuelnim pristupom proučavaju fizionomiju osobe, posebno jezik, uši, nos, nokte i urin, putem dijagnoze pulsa otkrivaju postojanja blokada u energetskim centrima pacijenta, razgovorom dolaze do anamneze i definicije mentalnog stanja pacijenta, njegovih navika, posebno odnosa prema hrani i ambijentu u kome živi.
JEDINSTVENA FARMAKOPEJA: Dosljedno holističkom stavu, dijagnoze i terapije su u sastavu različitih elemenata: naprimjer, pravila o modifikaciji mentalnih navika, kao što je meditacija, koja vraća mir i svjetlo umu blokiranom negativnim emocijama. Tu su i dijetetske pouke koje utiču na uspostavu ravnoteže energetskog stanje tijela, unoseći vrstu energije koja nedostaje i koja pomaže da se tijelo oslobodi one koja je suvišna. Pri tome, propisuju se mješavine na bazi bilja i minerala, puštanje krvi, namještanje trava na površinu kože koje se zatim zapale, ljekovite snježne kupke, masaže, oblozi i akupunktura samo s jednom zlatnom iglom, na krunskoj sedmoj chakri Sahasrari, koja se – kako je poznato – nalazi na vrhu glave i obuhvaća mozak, središnji živčani sistem, cerebralni korteks i predstavlja centar duhovnosti. Hirurški zahvati su isključeni, osim u rijetkim, nužnim prilikama, jer oni skrnave integritet osobe.
“U našoj tradicionalnoj medicini”, pričali su mi duhovni učitelji u Potali, “koriste se lijekovi na bazi bilja, minerala, životinjskih tkiva i izlučevina. Najčešće su to mješavine od trava, bobica, gljiva, lišajeva, cvjetova, lišća i korijenja, koji rastu na specifičnim mjestima visoravni Qinghai, koji se beru u određeno vrijeme dana i godine. To nije slučajno. Godišnje doba, mjesto rasta, klima i raspored zvijezda u momentu berbe su elementi koji utiču na energiju ljekovite biljke, određujući joj veću ili manju efikasnost. Stoga su lijekovi prirodni u najpunijem smislu te riječi: oni se ne mogu praviti sa kultivisanim biljkama, niti uz dodadatke hemijskih aditiva!”
Na tibetanskoj visoravni Qinghai, zamislite, raste više od 2.000 vrsta biljaka, živi 159 vrsta životinja i postoji osmdeset vrsta minerala za farmaceutsku proizvodnju, čineći tibetansku medicinu superiornom. Proizvodnja lijekova i medicinskih supstanci ima stroga pravila. Nakon što se uberu, biljke se suše, mrve i presuju u pilule, ne vodeći računa samo o dozama potrebnim pacijentu, nego i o njegovim biološkim ciklusima i ciklusima prirode koja ga okružuje (faze mjeseca, godišnje doba i raspored zvijezda). Kao što je važan momenat berbe, postaje bitan i momenat uzimanja lijeka: zakon podudarnosti nameće da se koristi ljekovita biljna riznica samo kada njihova energija nalazi punu korelaciju u energetskom stanju pacijenta, uslovljenom opet fiziološkim ciklusima njegovog tijela i duha (san - budnost, reproduktivni ciklusi).
Poznate i dragocjene biljne vrste u tibetanskoj medicini uključuju i neobične biljke kao što je Rhodiola rosea, koja ublažava stres, liječi anksioznost i depresiju, te poboljšava mentalnu i fizičku energiju. Tu je neobična gljiva Cordyceps, koja se koristi već više od 1.500 godina u tibetanskoj narodnoj medicine, te snježni lotos, koji raste na bijelim visinama Himalaja. Jednako tako, i tibetanske ljekovite kupke u termalnim vodama postale su jedinstvene u svijetu i nije čudo da su 2018. godine priznate kao dio nematerijalne svjetske kulturne baštine.
GLAVNI CILJ – DUHOVNA HARMONIJA: Precizna i praktična od svog nastanka, tibetanska medicina slijedi konkretne ciljeve koji variraju zavisno od tipa i razvoja bolesti. Cilj je potpuno ozdravljenje sa najboljim rezultatima kod patologija gastrointestinalnih, dermatoloških, urogenitalnih i raznih oblika hepatitisa. U drugim okolnostima ova medicina služi u zaustavljanju toka bolesti. Smanjuje neugodne posljedice kod mnogih lijekova: čisti od otrova i bori se protiv kolateralnih efekata, podižući kvalitet života čak i kod teških oboljenja, kao što su karcinom ili sida.
Ciljevi tradicionalne tibetanske medicine su prilagoditi hranu tipu energije koja preovladava u organizmu. Pri tome, ona vodi računa o smjenama godišnjih doba i nudi savjete kako da se postigne harmonija duha i tijela, vodeći računa o specifičnim uvjetima i okolnostima u kojem pacijent živi. Unutrašnji sklad je posebno bitan. Čim dođe do negativnih uticaja, osjeća se nelagoda, zbunjenost, napetost, nervoza, košmari… osoba ne može kontrolisati osjećaje i gospodariti izazovima što dolaze izvana. Duhovna harmonija između nas i svijeta koji nas okružuje često je u neskladu i valja je hitno obnoviti da organizam ne bi doživio trajna oštećenja. Prema Budhi, bolest počinje od lažne pretpostavke da postoji nezavisno “ja” i da je lišeno sebe ili “shunyata”. To vjerovanje naziva se marig-pa i odgovorno je za čak 84.000 afektivnih emocija.
Prema ovom sistemu, sve bolesti proizlaze iz tri otrova uma koji proizlaze iz - neznanja, ljutnje i gluposti. Otrovi su vezani s tri energije u tijelu: Lung (vjetar), Tripa (žuč) i Bekan (flegma). Ako osoba u sebi ima previše otrova, javljaju se bolesti iz neravnoteže u energijama. Osobe tipa Lung mentalno su veoma aktivne, imaju bolešljiva pluća, fizički su vitke i vrlo su pričljive. Kad nisu u energetskoj ravnoteži, probava im je loša i nemaju apetita, a to uzrokuje probleme sa spavanjem. Tripe su obično tjelesno punačke, često su gladne i žedne. Lako se znoje i imaju jake tjelesne mirise. Njihove slabosti su žučni mjehur, jetre i tanko crijevo. Lako padaju u srdžbu, nemaju povjerenja i pate od ljubomore. Bekani su jake građe sa hladnom tijelom građom i gustom kožom. Mogu izdržati nesanicu, glad i žeđ. Njihova probava je spora, što ih čini osjetljivim na bolesti sluzi. Povučene su i stidljive.
ISCJELJUJUĆE MOĆI MANDALE: Imao sam sreću da sam prilikom svoje prve posjete Tibetu, u glavnoj lamaseriji u Shigatseu, sa mladim budističkim učenicima učestvovao u spravljanju mandale od raznobojnih pigmenata tibetanskih minerala. Poznato je da su mandale harmonični geometrijski oblici, koji služe za iscjeljenje, samootkrivanje i emocionalnu ravnotežu. Na Tibetu se stoljećima koriste u duhovnim i terapijskim praksama, kao sredstvo za obnavljanje harmonije unutar uma, tijela i duše. Od drevnih tradicija do moderne psihoterapije, mandale nastavljaju služiti kao most između kreativnosti i unutrašnjeg iscjeljenja.
Upotreba mandala u takozvanim art-terapijama već odavno je prihvaćena i u zapadnoj medicini. Carl Jung je među prvima prepoznao terapijsku moć mandala, savjetujući svoje pacijente da ih crtaju i na taj način istražuju svoju podsvijest. Takođe je poznao da mandale pružaju pomoć psihi, pomažući pojedincima da organiziraju svoje emocije i krenu ka psihološkoj cjelovitosti.
Danas mnogi svjetski poznati terapeuti koriste kreiranje mandale kao sredstvo koje pojedincima pomaže da se izbore sa stresom, traumom i anksioznošću. Proces crtanja ili bojenja mandale omogućava samoizražavanje bez riječi, omogućavajući pristupe dubljim emocijama koje je teško artikulirati. Kružni obrasci koji se ponavljaju u mandalama, tvrde psiholozi, stvaraju osjećaj za red i smirenost, te stimuliranja svjesnosti i opuštanja.
Osim psiholoških prednosti, mandale se koriste u energetskom iscjeljenju. U budističkim i hinduističkim tradicijama, one su povezane sa takozvanim chakra iscjeljivanjem, u kojem je svaka chakra povezana sa specifičnim geometrijskim obrascima i uzorcima boja. Praktičari reiki terapija često koriste mandale za poboljšanje protoka energije. Mandale su takođe uključene u takozvanom kristalnom iscjeljivanju, u kome se drago kamenje kombinuje unutar mandala kako bi se pojačali energetski potencijali.