Bitno je da kuhamo zajedno

Detalj iz filma "Bosanski lonac"/
Detalj iz filma "Bosanski lonac"/
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Film “Bosanski lonac” reditelja i scenariste Pave Marinkovića, u koprodukciji Hrvatske, Austrije i Bosne i Hercegovine, predstavlja priču o osjećaju gubitništva, ali i vraćanju samopouzdanja migranata i o zajedništvu kao načinu spremanje jela iz naslova.

Priča o hrani

- To je moj četvrti i najličniji film. Postoje velike sličnosti između glavnog junaka Faruka i mene, izjavio je, kako prenosi SeeCult, hrvatski autor Pavo Marinković 23. jula na konferenciji za novinare na Paliću uoči projekcije svog filma u selekciji Paralele i sudari 31. festivala evropskog filma.

Naslov filma, kako se dalje navodi, dat prema jelu koje su spremali bosanski rudari, ima i dodatne konotacije koje je Marinković probao da iskoristi.

- U prvom redu, to je priča o bosanskom piscu koji je prije početka rata puno obećavao. Pobjegao je iz Bosne, završio u nekoj rupi u Grazu, izgubio samopouzdanje i talenat a da toga nije ni bio svjestan. Počeo je da piše o hrani, umjesto da piše svoj roman o rudarima, o svojim korijenima i tome šta je zapravo Bosna, rekao je Marinković.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Faruk, koga igra Senad Bašić, suočen je s deportacijom iz Austrije ako ne dokaže da je doprinio austrijskom kulturnom društvu. Posljednja šansa mu je pozorišna trupa koja bi odigrala komad koji je napisao još kao mladić. Farukov nevoljni povratak u pozorište prisiliće ga da shvati šta je zaista važno u životu.

Solidarnost i zajedništvo

Marinković je primijetio da je zanimljivo to što je austrijska kritika prepoznala metaforičnost naslova.

- Riječ je o solidarnosti i zajedništvu. Da bi se napravio bosanski lonac, onaj ko je siromašan donijeće luk, a onaj bogati meso, ali je bitno da kuhamo zajedno, što u Evropi nedostaje. Postajemo sebični, nesolidarni, egocentrični, istakao je Marinković.

Kako je dodao, “i u Hrvatskoj nam to nedostaje, moram da se stidim kad dolaze pakistanski dostavljači hrane, a neke budale ih prebiju. Nažalost, nemamo saosjećanje”.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Prema njegovim riječima, pomenuta metaforičnost je okvir, a priča o Faruku i njegovom vraćanju sebi je pravi smisao filma.