Bio je usamljena svijeća u mraku rata: Na današnji dan otišao je ''Dečak iz vode''

Prije tri decenije napustio nas je Milan Mladenović, frontmen benda Ekatarina Velika (EKV), koji je ostavio neizbrisiv trag na balkanskoj muzičkoj sceni i postao simbol borbe za pravdu i mir. Rođen 1958. u Zagrebu, Milan se sa porodicom preselio u Sarajevo, gdje je proveo dio djetinjstva i posvetio gradu pjesmu. Sarajevo mu je, u znak zahvalnosti, prošle godine posthumno dodijelilo titulu počasnog građanina.

U intervjuima je često govorio o uticaju Sarajeva, prisjećajući se kako je u tom gradu, kao dijete s naočalama i gitarom, naučio prve akorde. "Sarajevo je vjerovatno mračno utjecalo na mene... bio sam ratoboran i istinoljubiv", kazao je jednom prilikom. Pokrenuta je inicijativa da se Milanu Mladenoviću dodijeli ulica u Sarajevu zbog njegove neraskidive veze sa glavnim bh. gradom ali do današnjeg dana nije urodila plodom.

Njegov muzički put započinje 1977. osnivanjem benda Limunovo drvo s Gagijem Mihajlovićem, Dušanom Kojićem i Ivanom Vdovićem, koji ubrzo postaje Šarlo akrobata. Kasnije, s bendom Katarina II, Milan nastavlja muzičku karijeru koja će kulminirati stvaranjem Ekatarine Velike, jednog od najvažnijih jugoslovenskih bendova.

Najpoznatije pjesme benda, poput "Ti si sav moj bol," "Krug," i "Srce," i danas odzvanjaju kroz sjećanja generacija. Njihov najmračniji album, "Dum Dum" iz 1991., inspiriran je sumornom atmosferom Jugoslavije na ivici rata. Pjesma "Zajedno" evocira bol zbog prijatelja koji su odlazili kako bi izbjegli mobilizaciju, simbolizirajući rasparane veze i sjetu zbog početka krvavih sukoba.

S početkom rata, Milan se zajedno s bendovima Električni orgazam i Partibrejkers pridružio antiratnim protestima u Beogradu, protestirajući protiv Miloševićeve politike u doba kada je to bilo gotovo nezamislivo i kontra aktuelnih struja u muzici i politici. Udruženi, oformili su bend Rimtutituki i antiratnim porukama iz otvorenog autobusa na beogradskim ulicama širili ideju mira. Hit-singl "Slušaj 'vamo" postao je antiratna himna s porukom: "Mir, brate, mir."

Jedan od najhrabrijih momenata bio je kada je Mladenović, primajući nagradu za "Grupu godine" na festivalu Beogradsko proljeće 1992., pozvao na minutu šutnje za sve žrtve rata pred prepunim Sava centrom. Iste godine, odbio je nastup u Banjoj Luci zbog rušenja džamije Ferhadije, pokazavši da ne pristaje na nacionalističko ludilo i razaranje kulturne baštine.

U jednom intervjuu iz tog perioda izjavio je: "Stojimo na rubu neke razjapljene provalije, a iznad nas razbuktala se vulkanska lava... Čini mi se da smo potpuno 'stisnuti', ne možemo ni korak nazad, ali ni korak naprijed. Možda bi nam pomogla promjena političkih i ekonomskih uslova ili državni udar? Možda, kažem.”

Milan Mladenović rijetko je govorio o privatnom životu. Posljednje godine proveo je s Majom Maričić, kojoj je posvetio pjesmu "Oči boje meda". Nakon njegove smrti 5. novembra 1994., Maja je završila spot za pjesmu "Crv," na osnovu njegove ideje, čuvajući uspomenu na čovjeka čiji je glas bio sinonim borbe za mir i razumijevanje.

Danas, trideset godina kasnije, ostaje sjećanje na Milana Mladenovića kao muzičara i borca za pravdu koji je inspirisao generacije.