Ana Marić, direktorica Zemaljskog muzeja BiH: Frustrirani smo pitanjem zašto je Muzej bitan

Čestitam na imenovanju i želim Vam svu sreću da Vam bude lakše raditi nego prethodnicima. Ali, u neformalnom razgovoru rekli ste da Vam ljudi uz čestitke izražavaju i saučešće. Stanje je, očito, još loše u našoj najstarijoj muzejskoj instituciji... Kako Vi ocjenjujete današnje stanje Zemaljskog muzeja BiH?

- Najljepša hvala! Da, iznimna je čast biti na čelu ovakve institucije, tim više što sam prva žena arheologinja na toj poziciji u gotovo 140 godina postojanja Muzeja. Velika većina ljudi koji vole Muzej i koji su upoznati s njegovim djelovanjem je sasvim iskreno izrazila i saučešće, što sam ozbiljno shvatila, jer je u pravu.

Stanje je s jedne strane nepromijenjeno – neriješen pravni status, s tim povezano nepostojanje sigurnog i kontinuiranog financiranja, kronični nedostatak kadra, nedostatak legislativa u oblasti muzeologije i zaštite baštine, kompleksna administracija koja otežava i najjednostavnije procese, te možda iznad svega – frustracija zbog stalnog pojašnjavanja zašto Muzej igra bitnu ulogu u društvu i procesima koji se odvijaju.

Ponosni na sve

S druge strane ipak moram napomenuti da, unatoč svim preprekama, Muzej živi i radi, veliki dio kompleksa je obnovljen, rade se izložbe, radionice, objavljujemo Glasnik. Mislim da u okvirima zadanih uvjeta radimo bolje nego što bi iko mogao pretpostaviti, samo što nisam sigurna da je to dugoročno dobro za psihofizičko zdravlje uposlenika.

Da li to znači da nasljeđujete bolje stanje nego što ga je zatekao gospodin Sijarić na početku njegovog mandata (ako može biti gore od onoga)?

- Apsolutno da. Izuzevši navedene probleme, na koje u najvećoj mjeri ne možemo uticati, ponosni smo na sve šta je napravljeno u zadnjih 10 godina. Uz činjenicu da je u potpunosti vraćen dug koji je postojao prema uposlenicima i Poreznoj upravi u trenutku ponovnog otvorenja 2015. (u iznosu od cca 4 miliona KM), naglasak je svakako stavljen na obnovu kompleksa Muzeja, koji zauzima gotovo 30.000 m2.

Otvorili smo četiri nove stalne izložbe, ugostili nekoliko desetina izložbi iz drugih muzeja, posuđivali materijal za mnogobrojne međunarodne izložbe. Radili smo i na polju izdavačke djelatnosti, gdje je primarni zadatak osigurati kontinuirano izlaženje sve tri sveske Glasnika ZMBiH, uz pojedinačna izdanja u vidu kataloga ili monografija.

Marić: Naša osnovna zadača je sačuvati zbirke i osigurati im optimalne uvjete pohrane i čuvanja/Senad Gubelić

Održavamo cijeli niz radionica za djecu, malo smo se i podmladili kadrom, te se trudimo više otvoriti prema društvu, naravno, u mjeri u kojoj kompleksnost ovakve institucije to dozvoljava. Prije nekoliko godina smo uveli i praksu redovne godišnje pres-konferencije na kojoj se prezentiraju aktivnosti i planovi, s posebnim osvrtom na financije, što smatramo bitnim, barem prema javnosti, s obzirom na to da nemamo nadležnu instituciju kojoj bismo to predstavili. Transparentnost u svakom pogledu je nešto čega se držimo i što ćemo i nastaviti.

Ipak, kao što ste i sami rekli, ostaje problem finansiranja i odustajanja od odgovornosti nadležnih institucija kao najveći problem Muzeja. Kada bi se to nekim čudom riješilo i novca bilo dovoljno, šta je to u šta bi se ta sredstva prvenstveno usmjerila?

- Na nekoliko najkritičnijih fronti – povećanje vrijednosti boda za obračun plate, nastavak sanacijskih radova i nova zapošljavanja. Dalje bi sigurno išla i značajnija ulaganja u izdavačku i istraživačku djelatnost, izrada novih suvenira i slično. To su sigurno elementarne stvari kojima bi se na svakodnevnoj osnovi olakšao muzeološki i naučni rad – vjerujem da bi produkcija bila znatno kvalitetnija kada uposlenici ne bi razmišljali o tome hoće li imati plaću sljedeći mjesec ili hoće li im procuriti krov iznad glave. Nažalost, to i dalje ostaje u sferi čuda i ne vidim da će postati realnost u skorije vrijeme.

Spomenuli smo da je dio Muzeja rekonstruisan prethodnih godina i mnogo toga je poboljšano, te Muzej više ne propada kao ranije. Šta je preostalo da se uradi na sanaciji same infrastrukture?

- Naša osnovna zadaća je upravo to – sačuvati zbirke i osigurati im optimalne uvjete pohrane i čuvanja, jer bez toga ne možemo ni imati Muzej. Kompleks u kojem se Muzej nalazi izgrađen je između 1909. i 1913, te je vrlo jasno da su sanacijski zahvati, pogotovo ovi bazični, više nego nužni. Tako su na tri od četiri zgrade zamijenjeni dotrajali prozori, dijelom su obnovljeni krovovi, električne instalacije, uspostavljen je sistem videonadzora i vatrodojave, u potpunosti je obnovljen centralni dio Botaničke bašte, velik dio depoa, a trenutno radimo na obnovi južnog dijela Botaničke bašte, odnosno, pokušavamo dovršiti originalni idejni projekt Karla Pařzika.

Briga o plaćama

U nekim od tih aktivnosti smo prvi – znate li možda za drugi muzej u regiji koji ima kompostnike i spremnike za skupljanje kišnice, koja se onda sekundarno koristi za održavanje zelenih površina u vrtu? Iako je izveden veliki broj sanacijskih zahvata, od kojih su mnogobrojni od njih u stvari samo tekuće održavanje, ostalo je još puno toga – počevši od krova na zgradi Odjeljenja za prirodne nauke preko podruma Biblioteke do fasade. Radi se o velikim i ozbiljnim zahvatima, koje ćemo planirati u bliskoj budućnosti ukoliko ne bude većih problema u smislu svakodnevnog funkcioniranja Muzeja.

Nakon što je Zemaljski muzej BiH i zvanično postao Naučno-nastavna baza Univerziteta u Sarajevu, finansiranje je koliko-toliko postalo redovnije. Kako se ovaj sporazum provodi danas, tri godine kasnije?

- Ugovor o uređivanju međusobnih odnosa u obavljanju nastavnog, naučnoistraživačkog, umjetničko-istraživačkog i izdavačkog rada potpisan je u junu 2022, čime je olakšano djelovanje Muzeja na svakodnevnoj osnovi. Po tom ugovoru, plaće uposlenika u iznosu 43,75 posto se obračunavaju i uplaćuju od Univerziteta u Sarajevu (dakle, plaće idu direktno na pojedinačne račune uposlenika, ne na muzejski račun), dok je za Muzej planiran iznos na ime materijalnih troškova, koji se realizira kroz refundaciju, čime se pokrivaju i troškovi hladnog pogona.

Iako je takva vrsta suradnje u velikoj mjeri pomogla Muzeju i konkretno uposlenicima, istovremeno je proizvela kontraefekt u vidu stavova predstavnika različitih nivoa vlasti kako je situacija u Muzeju “riješena”.

Ponovno ponavljam, UNSA sudjeluje u platama uposlenika u iznosu od 43,75 posto, dok je preostali iznos od 52,65 posto i dalje na Muzeju. Kada preračunamo u stvarne iznose, mjesečne potrebe za plaće i doprinose uposlenika od 52,65 posto iznose oko 75.000 KM, odnosno, oko 900.000 KM na godišnjem nivou, ne računajući pritom eventualne stimulacije ili ne daj bože, regres.

U toku 2025. jedini iznos koji je Muzej dobio od svih nivoa vlasti, a koji se smio utrošiti na isplatu plata jest 270.000 KM od Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, što znači da je Muzej samostalno morao osigurati ostatak u minimalnom iznosu od cca 630.000 KM, samo i isključivo za plaće i doprinose. Činjenica da se najvažnija kulturna i naučna institucija ove zemlje pretvara u samoodrživu organizaciju nije pohvala i nije dobar primjer, već nacionalna sramota.

Apsolutno se slažem. Da li ste barem zadovoljni posjetom Muzeju i kakav je prosjek posjetilaca – da li tu ima više turista ili bh. građana?

- Cifre su svake godine sve veće, što nas izuzetno veseli, ali i obavezuje da postavljamo nove standarde na svim poljima djelovanja. Konkretno, od 1. 1. do 31. 10. 2025. prodano je ukupno 40.606 ulaznica, dok je stvarni broj posjetitelja i veći, zahvaljujući muzejskoj inicijativi da na određene dane u godini (rođendan muzeja ili Međunarodni Dan muzeja) ulaz bude besplatan. Porast broja turista u Sarajevu je evidentan i u posjeti muzeju, posebno tokom ljetnih mjeseci, ali primarni korisnici su i dalje u najvećem broju djeca i organizirane školske posjete. Nažalost, dolazi dio godine kada će broj posjetitelja pasti, što će se direktno odraziti i na financijsku stabilnost.

Koliko su škole, odnosno ministarstva obrazovanja zainteresirani da svoje učenike redovno dovode u Muzej?

- Iako posjeta Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine nije u školske kurikulume uvedena kao obavezna, ona je izrazito dobra, te vrlo često imamo škole koje redovno dolaze barem jednom godišnje. Posebno je značajna činjenica da Muzej posjećuju djeca iz čitave Bosne i Hercegovine, ne samo iz Kantona Sarajevo ili Federacije BiH. Organizirane školske posjete ne nose veliku zaradu muzeju, ali su dugoročno bitne jer se na taj način odgajaju nove generacije koje uče i prepoznaju važnost Muzeja, a možda se tako stvaraju i novi kadrovi.

Zemaljski muzej BiH posljednjih je godina realizovao i neke vrlo impresivne izložbe, a ponovo je predstavljen i renovirani prethistorijski odjel. Šta nas čeka u narednom periodu ako možemo gledati optimistično na dalje finansiranje?

- Izložbena djelatnost je svakako osnovna muzeološka djelatnost, kroz koju se posjetiteljima predstavljaju predmeti iz zbirki, postavljeni u kontekst priče koja se želi predstaviti. Stalne izložbe su u tom smislu najkompleksnije i najzahtjevnije ne samo u pogledu investicije već i poruke koja se želi prenijeti.

Izložbena djelatnost je svakako osnovna muzeološka djelatnost/Senad Gubelić

Nova izložba

Izrazito smo ponosni na izložbu “Bosna i Hercegovina u prethistorijsko doba”, koja je postavljena nakon što gotovo 30 godina taj materijal nije bio dostupan javnosti, ili na izložbu “Vodozemci i gmizavci Bosne i Hercegovine”, koja je edukativna, interaktivna i moderna, u smislu korištenja novih tehnologija poput 3D printanja.

Jednako tako, povremene izložbe, posebno one koje nastaju u muzejskoj produkciji daju uvid u dio materijala koji se čuva u depoima – trenutno je moguće posjetiti vrlo zanimljivu izložbu pod nazivom “Pričanje kroz pjesmu: Narativne pjesme u tradiciji Bosne i Hercegovine”. Uz navedeno, Muzej često posuđuje pojedinačne predmete za međunarodne izložbe te ugošćava izložbe iz drugih muzeja.

S ponosom mogu najaviti da se trenutno intenzivno radi na izložbi o amajlijama i talismanima, koju planiramo otvoriti u toku 2026, u okviru koje će, između ostalog, biti predstavljen i čuveni Kunovski zapis, kao i pojedinačni predmeti koji su jedinstveni u čitavom svijetu.

Za kraj bih se osvrnuo na jednu rečenicu koju mi je izrekao Vaš prethodnik jednom prilikom. Kazao mi je, naime, da bi, s obzirom na to da je arheolog, radije kopao negdje nego bio direktor, ali je stoički podnio tu žrtvu za dobrobit Muzeja. Neću Vas pitati šta biste Vi radije radili, jer sam uvjeren da biste kao i on, duboko posvećeni svom naučnom pozivu, podijelili njegovo mišljenje. Međutim, pitao bih Vas da li gospodina Sijarića planirate u skorije vrijeme poslati na iskopavanje nekih artefakata, ako ništa, onda da se odmori od kancelarijskih zidova?

- Ljudi obično ne vjeruju takvim izjavama, jer je valjda kod nas najveće postignuće u životu biti direktor nečega, stavljajući pritom u drugi plan profesionalnost i odgovornost, ali tu se definitivno slažem s njim. Biti direktor Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine nije bilo jednostavno ni tokom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, kada je postignut zenit kulturnog i naučnog djelovanja, a kamoli danas, kada je osnovna uloga direktora da iz mjeseca u mjesec traži načine kako isplatiti plaće i platiti struju, umjesto da se bavi prezentacijom Muzeja u svijetu i konstantno radi na poboljšanju uvjeta rada, produkcije i dugoročnog utjecaja.

Nakon što se vrati s itekako zasluženog odmora, računam na savjetodavnu i drugu pomoć dr. sc. Sijarića, a vrlo rado ćemo planirati i potencijalna nova, terenska istraživanja, jer bi stvarno bilo krajnje vrijeme da Muzej pokaže kako se i to radi.