Senad Alihodžić: Teatar 071 je alternativno i slobodarsko pozorište

U subotu je upriličeno otvaranje potpuno nove teatarske scene u Sarajevu, Teatra 071. Odakle je potekla ideja o njoj?

- Inicijalna ideja je nastala iz modela Heartefact kuće iz Beograda – teatra u stanu. Taj model postoji u svim većim gradovima u Evropi. Pomislio sam da bi bilo sasvim uredu da i Sarajevo ima jedan takav teatar. Naravno, put od ideje do realizacije nije bio jednostavan. Trebalo je obezbijediti prostor, naći sredstva i obezbijediti umjetnike kakve imamo u predstavi “Snajper”.

Sve je ovo urađeno, da kažem, na mišiće. Uložili smo vlastita sredstva, vrijeme, zatim sredstva od donacija. Našli smo adekvatan stan CKM u Sime Milutinovića 2, koji nije nimalo jeftin, u opštini Stari Grad, 200 kvadrata, te obezbijedili jedan dio sredstava za produkciju predstave “Snajper”.

Potpuna sloboda

Mi smo najbitniji dio posla uradili bez sredstava naših fondova, dakle, sve je realizirano iz vlastitih sredstava. Sad je red na nesebičnu podršku vlasti na svim nivoima. Nakon 30 godina se osniva jedno ovakvo profesionalno pozorište, koje je alternativno, slobodarsko, u kojem umjetnici imaju potpunu slobodu. Ponavljam, bez podrške organa vlasti ne može opstati. Na njima je red.

Neobično je upustiti se u jedan ovakav projekat sa vlastitim sredstvima...

- Rijetko ili skoro nikako se neko odluči da uloži vlastita sredstva u pozorište. Vjerovatno zato što ono nije toliko komercijalno, a time ni profitabilno. Neko sam ko voli pozorište i smatra da je pozorište u ovakvom svijetu itekako potrebno svima nama.

Vjerujem da ste kao priznati umjetnik dobro upoznati sa stanjem postojećih sarajevskih scena. Kako će se u ukupnu teatarsku ponudu Sarajeva uklopiti Teatar 071?

- Tri decenije se bavim ovim pozivom kao glumac u pozorištu i na filmu. Imao sam tu sreću da kao glumac sa filmovima učestvujem na najprestižnijim filmskim festivalima Cannes, Berlin i Venezia. Bio sam jedno vrijeme i direktor Kamernog teatra 55.

Pokušavam sve svoje iskustvo, i glumačko i producentsko i životno, prenijeti na Teatar 071. Ono što gledam posljednjih godina, određeni je napredak u pozorištima. Sale su pune. Postoji velika potreba za pozorištem. Nekako me to i ohrabrilo za ovaj potez. Ovaj teatar bi trebao biti miks onoga što se radi u Kamernom teatru 55 i SARTR-u. Sličnost sa Kamernim je najviše zbog bliskosti publike i aktera, a sa SARTR-om u smislu tema kojima se bave. Mislim da ta blizina publike i aktera sa relevantnom temom može ponuditi publici da je još više involvirana, da nije samo puki posmatrač, već i sudionik, voajer.

Ljubitelji teatra

Također, ovo je teatar u stanu, alternativni teatar koji je osnovala neprofitna organizacija, prema tome, imamo jednu lijepu umjetničku slobodu. Oko njega su okupljeni istinski ljubitelji teatra i grada Sarajeva.

Kako ste i spomenuli, na otvaranju će premijerno biti izvedena i predstava “Snajper” Damira Karakaša, a u režiji Dine Mustafića. Kakvu priču ovaj komad donosi?

- To je priča o mladom paru koji je spreman na radikalne poteze zbog svoje svjetlije budućnosti. U predstavi se bavimo pitanjem da li je nasilje nužno, potrebno da bi se stvari u društvu promijenile nabolje. Tekst je vrlo zanimljiv i bitan za ovaj grad. Ima nečeg aktivističkog u njemu.

Zašto je baš ova predstava odabrana da otvori Teatar 071?

- Prijedlog je došao od reditelja Dine Mustafića i on je pogodio s tim u srž onoga čime želimo da se bavimo. A to su teme od značaja za ovaj grad, za BiH, pa i za cijeli Balkan. Ovo je prostor u kojem ćemo se sigurno baviti temama kojima se nismo bavili prije. Pokušat ćemo biti inovativni, eksperimentisat ćemo i ono što je nama bitno, jeste da publici ponudimo neka nova glumačka lica. Sa predstavom “Snajper” upravo to i radimo. Otvorili smo vrata mladima. Ovdje govorim o mladim glumcima Vedadu Čani i Anastasiji Dunjić.

Upravo sam Vas htio pitati o saradnji sa ovim mladim glumcima - kako su tekle probe i sam proces nastajanja ovog komada?

- Bilo je i jeste zadovoljstvo raditi sa Anastasijom i Vedadom. Govorim o dva mlada glumca izuzetnog talenta i pozorišne etike. Sigurno mogu reći da je ovo jedan od ljepših procesa u mojoj karijeri. Sa Dinom Mustafićem sam uradio neke od svojih najboljih uloga. On je reditelj koji voli glumce, koji daje jednu vrstu slobode i koji nas stalno propituje. Ne samo u vezi našeg poziva već i o temi kojom se bavimo.

Adisa Vatreš je uradila fenomenalan posao kao scenografkinja/kostimografkinja. Adnan Lugonić je uradio sjajnu prilagodbu Karakaševog teksta da ga još više aktuelizira za naš prostor. Almir Kurt Kugla je radio vizual i predstave i teatra, potom Velija Hasanbegović fotografiju.

Detalj iz predstave "Snajper"/Almir Razić/FENA

Koprodukcije dobrodošle

Sve su ovo sjajni autori i zahvalan sam što su pristali da rade u ovom teatru i što sam s njima krenuo na ovo putovanje. Pored njih, ekipa koja nije toliko vidljiva javnosti, a bez koje ovo ne bi bilo moguće, mlada je producentica Adna Rizvan i duo koji je zadužen za marketing i PR – Alma Strika i Sanjin Mulaomerović.

Koproducenti su Scena MESS i CZK – s obzirom na tešku situaciju sa finansiranjem institucija kulture, da li su koprodukcije budućnost domaćeg teatra?

- Naravno da jesu. Puno je teže projekte sam realizirati. I uvijek su poželjne koprodukcije ili partnerstva. CZK nam je ustupio prostor koji je jako teško naći u Sarajevu, a da nije javna ustanova. Puno nam znači što je MESS kao koproducent podržao ovaj projekat.

Glumac ste velikog iskustva. Da li domaći glumci trenutno imaju dovoljno prilika da rade u struci?

- Pa mislim da sarajevska pozorišta, po onome što vidim, daju priliku mladima, čini mi se više nego prije, i da je glumcima generalno jedina opcija pozorište. Ali problem je taj o kojem govorimo decenijama – nama trebaju serije i filmovi. Treba nam stabilnije finansiranje. Jedan film godišnje nije dovoljan, to je sramotno. Naši filmovi predstavljaju naš identitet, oni su i ambasadori u svijetu.

BH Telecom je sa Content Labom počeo sa finansiranjem serija, ali i to je, izgleda, u budućnosti neizvjesno. Nadamo se svi svjetlijoj budućnosti, ne samo mi nego svi građani, ali ono što dobijamo su razočarenja na kraju. Znate, tri decenije ovo sve traje.

Osim “Snajpera”, koji su Vam budući profesionalni angažmani?

- Odmah poslije “Snajpera” glumim u predstavi “Richard III”, i to lik Richarda. To je nešto za što sam se oduvijek nadao da će mi se pružiti prilika da igram. To radim sa glumcem Amarom Čustovićem, koji je upisao master iz režije. I moram priznati da me je obradovala činjenica da postoji glumac koji se odlučio na daljnje unapređenje sebe i kao umjetnika i kao osobe.

Veliki potencijal

Posebno me raduje činjenica što su mi partneri na sceni Selma Alispahić i Mirvad Kurić, kolege koje izuzetno cijenim i sa kojima nisam dugo radio. Također, partnerica mi je i Džana Lugonić; to će biti prvi put da radimo zajedno.

A što se tiče repertoara Teatra 071 – u kojem smjeru će on dalje ići i da li već znate koje predstave ćemo imati priliku gledati naredne godine?

- S obzirom na to da smo neprofitna organizacija i nemamo stabilna finansiranja, sve je neizvjesno. Opet ponavljam, red je da organi vlasti shvate koliki je značaj za uspostavljanje novog teatra nakon 30 godina, i to baš alternativnog, slobodarskog. Ako kažu ne ovakvom projektu, gdje jedno udruženje ulaže svoja vlastita sredstva i vrijeme da bi se podiglo na noge, to je onda do njih.

Ovo je teatarska beba sa velikim potencijalom. Mi ćemo učiniti sve da teatar iduće godine ima tri-četiri premijere, a samim tim i mjesečni repertoar. O naslovima ne želimo sada govoriti, ali ćemo probati biti inovativni i relevantni.