Za vrijeme opsade Sarajeva, u Evropi se pojaviila knjiga - "Bosna, kratka povijest"
Noel Malcolm/
Knjigu “Bosnia, a short history” (“Bosna, kratka povijest”) Noel Malcolm pripremao je dugo, a napisao ju je u augustu i septembru 1993. godine, u vremenima kad se svako mogao uvjeriti kako Sudnji dan vježba svoje uvertire u mnogostrukim kataklizmama Bosne i Hercegovine.
Strašna naslovnica. U mjesecima koji su tekli 1994. godine, kad je opkoljeno i davljeno Sarajevo ulazilo u svoju treću godinu skapavanja bez nade, u Evropi se, u Londonu, “tri sata leta avionom od Sarajeva”, pojavila knjiga “Bosnia, a short history” autora Noela Malcolma.
Bijelo na crvenom
Na naslovnoj korici u prednjem planu bila je slika starog bosanskohercegovačkog imama u ahmediji, derviškog držanja i ispijena lica koje pokazuje blijedi očaj i trpljenje svega čime ga vremena šibaju. Iza ovog imama data je žuta geografska karta na kojoj se vidi da piše Mostar, a malo naviše Belgrad… Iza lijevog imamova ramena diže se vrlo jasan prizor Begove džamije, ali poruka te slike sabire se u jednom morbidnom detalju: velika crna i strašna sjenka od munare pada kao mač preko kupole ovog najvažnijeg svetilišta bosanskohercegovačkih muslimana, današnjih Bošnjaka. A onda na naslovnici ove Malcolmove knjige glavni detalj: Gotovo pa njezinom sredinom bijelim slovima piše na crvenom širitu vidljivom kao krv: “Bosnia, a short history” (“Bosna, kratka povijest”). Te riječi mogle su se u tadašnjem očaju 1994. godine protumačiti i tako što se akcenat prepoznao u riječi “kratka”, sve u smislu: Bosna nekada bījaše, prije 1992! I kratko je bijaše!
Nema potrebe objašnjavati poruku ovog “bijelog na crvenom” na koricama engleskih izdanja ove knjige Noela Malcolma. Pogledaju li se pomnije i drugi detalji ove naslovnice, oni u njezinom samom vrhu, vidi se da je na lijevoj strani data posve crna, ili pocrnjena, slika dijela lijevog tornja sarajevske Katedrale sa dijelom crkvenog pročelja. A posve na vrhu naslovnice, na desnoj strani je, opet (zar opet?!), geografska karta koja pokriva čvor historije Balkana: istočnu Bosnu, pa dijelove Crne Gore, Sandžaka, Kosova, Makedonije, Albanije, Srbije od Niša pošavši sjeveru.
“Kad sam 1994. godine u knjižarama u Londonu vidjela ovu knjigu prvi put, pomislila sam: Ovaj Noel Malcolm je niko drugi nego predstavnik novije generacije kolonijalnih britanskih kartografa!” - pričala mi je jedna Bošnjanka, izbjeglica koju sam susreo nekoliko godina kasnije. Ali, ova dama izbjeglica je kupila ovu knjigu, oduševila se sadržajem i poslije, tokom 1994. i 1995. u Londonu, od svojih tankih izbjegličkih zarada kupila desetak primjeraka i dijelila ih svakome za koga je smatrala da knjigu može odnijeti ljudima u vlasti Ujedinjenog Kraljevstva, napose premijeru Johnu Majoru i, možda, poštovanoj Margaret Thatcher.
Ko je autor ove knjige? Noel Malcolm je rođen 26. decembra 1956. godine i jedan je od najplodnijih i najčitanijih britanskih historičara i pisaca. Završio je koledž Eton, fakultetsko obrazovanje stekao je na Peterhouseu, a doktorirao je na poznatom Trinity Collegeu Univerziteta Cambridge. U nekim dionicama svoga života Noel Malcolm istakao se i kao predavač povijesti i njezinih disciplina. Bio je urednik britanskog sedmičnog lista The Spectator, također je pisao i kolumne za Daily Telegraph. U njegovoj naučnoj karijeri 1995. godina smatra se prelomnom, jer tada se definitivno posvetio poslovima naučnika, a postao je i član Britanske akademije.
O sebi Noel Malcolm kaže: “Moja glavna istraživačka zanimanja su iz britanske i evropske rane moderne povijesti - posebno, ali ne samo, intelektualna povijest. Moj rad na filozofu Thomasu Hobbesu (1588-1679) doveo me je u mnoga područja Hobbesovog vlastitog rada: ne samo iz političke filozofije, već također etike, metafizike, teologije, kritike Biblije i optike. Ja sam objavio izdanja njegovih Prepiski (Correspondence) u dva toma, Oxford 1994, i izdanja Levijatana (Leviathan) u tri toma, Oxford, 2012, kao i jedan tom eseja, ‘Aspekti Hobbesa’, Oxford, 2002.”
Potom Noel Malcolm nastavlja: “Jedno drugo moje interesiranje tiče se zapadnoga znanja i uključenosti u osmanski/islamski svijet. Godine 2001. održao sam Karllajlova predavanja (the Carlyle Lectures) na Oxfordu o temi ‘Islam i Osmanska imperija u zapadnom političkom mišljenju’. A 2010. godine održao sam Treviljanova predavanja (the Trevelyan Lectures) na Cambridgeu o temi ‘Rani susreti moderne Evrope sa islamom’ (Early Modern Europe’s Encounters with Islam). Postoje neke veze između ovoga i mojih sadašnjih zanimanja za povijest Balkana - a posebno za povijest albanskih zemalja.”
Kako se vidi iz velikog broja djela Noela Malcolma, iz cjeline Osmanske imperije u svojim istraživanjima on posebno izdvaja Balkan, a na Balkanu se durbin historijske pronicljivosti ovog povjesničara usredsređuje na povijesne epohe Bosne i Hercegovine, s jedne, i Kosova, s druge strane.
Kad je posrijedi knjiga “Bosnia, a short history”, koja je svoje hrvatsko i bosansko izdanje doživjela već 1995, u prijevodu Zlatka Crnkovića (u izdanju Erasmus Gilda, Novi Liber, Zagreb, Dani, Sarajevo; epilog u kasnijem izdanju bosanskog prijevoda ove knjige prevela je Senada Kreso), prema riječima Noela Malcolma, napisao ju je u augustu i septembru 1993. godine, a objavljena je 1994. (prvo izdanje Macmillan, potom slijedi izdanje iz 1996. u Papermacu, također je poznato i izdanje iz 2002. od Pan Booksa). Nema potrebe spominjati da su se na stranicama ove knjige stekla duga vremena njegovog napornog i mukotrpnog naučničkog rada u poznatim bibliotekama i arhivima.
Pisanje knjige “Bosna, kratka povijest” popraćeno je nevjerovatno snažnim autorovim osjećanjima naklonosti prema “predmetu” svoga istraživanja, čemu je nesumnjivo pridonijelo i vrijeme uništenja Bosne “kakvu smo dotad znali”, kako on kaže na jednom mjestu.
U predgovorima za spomenuta izdanja ove knjige Noel Malcolm iznosi, gotovo u krikovima, svoje neslaganje sa tadašnjim duboko uvriježenim shvatanjima u mnogim evropskim i zapadnim prijestonicama, naročito u njihovim medijima, o protubosanskom ratu. Naime, tada je gotovo preovladalo shvatanje “da to što se događa u Bosni i Hercegovini jeste posljedica viševjekovne mržnje i omraze među tamošnjim narodima i vjerama”.
Noel Malcolm, na inteligentan i pronicljiv način, opovrgava nazovi “teoriju mržnje” među južnim Slavenima, katolicima, muslimanima, pravoslavcima, koja se, eto, pojavila 1992. godine iz dubina bosanskohercegovačkih stoljeća i sada ona, ta prokleta mržnja, djeluje kao neka slijepa sila koja diže ljude i narode jedne protiv drugih! Naprotiv, Noel Malcolm kroz cijelu knjigu daje posve drukčija objašnjenja, on smatra da je osvajačka i zavojevačka politika uzrok agresije na Bosnu i Hercegovinu, a ne navodna viševjekovna mržnja među narodima u toj zemlji. Noel Malcolm uspješno, i pritom uvijek naučno argumentirano, razobličava nacionalističku politiku režima Slobodana Miloševića koju vidi kao glavni uzrok ne samo raspada i razaranja Jugoslavije već i razaranja Bosne i Hercegovine.
Opovrgavanje mitova
U ovom prigodnom tekstu nije moguće detaljnije podsjetiti na svekoliku osnovu i potku metodologije kojom je Noel Malcolm vispreno pisao ovu svoju knjigu posvećenu povijesti Bosne i Hercegovine. Ono najvažnije na stranicama ovog djela jeste činjenica da Noel Malcolm razobličava mitove koji su se narodili u vezi sa istraživanjem povijesti Bosne i Hercegovine.
Tih mitova ima veliki broj, na primjer, jedan od njih tvrdi da je porijeklo stanovništva Bosne i Hercegovine ilirsko ili gotsko! Noel Malcolm pokazuje da tvrditi takvo što znači nepotrebno bježanje od činjenice da je stanovništvo Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore – u najvećem procentu slavensko. Ako je i bilo Ilira i Gota u doba naseljavanja Slavena na Balkan u V, VI i VII stoljeću nove ere, ti su se Iliri ili Goti asimilirali u slavensku većinu.
Naravno, jedan od ciljeva Noela Malcolma u razobličavanju ovih magli oko Ilira i Gota sadržan je naročito u tome da naučno pokaže da su bosanskohercegovački muslimani (danas nacionalno Bošnjaci) svojim porijeklom, kao i današnjim bivstvovanjem, Slaveni! Oni su Slaveni jednako kao i njihovi slavenski sunarodnici, Hrvati i Srbi. Dakako, autor posredno pokazuje da to slavenstvo nikome nije ni prednost ni hendikep.
Naredni mit koji detektira Noel Malcolm u vezi sa proučavanjem povijesti Bosne (i potom Bosne i Hercegovine) jeste bogumilstvo. On pokazuje da je taj mit postao nekom vrstom naučne teorije u XIX stoljeću, napose kod nekih hrvatskih historičara. Autor pokazuje da je, tokom XX stoljeća, taj mit bio omiljen među mnogim historičarima Bošnjacima. S vremena na vrijeme, u raznolikim retrospektivama na duga platna povijesti Bosne i Hercegovine, tim mitom se svašta objašnjavalo a posebno se bogumilstvom željelo objasniti širenje islama, prihvatanje islama ili islamizacija u ovoj zemlji. Navodno, bogumilstvo je imalo i “teologiju” koja korespondira sa teologijom islama, te su “bosanskohercegovački bogumili” krenuli u islam kao grlom u jagode!
Noel Malcolm pokazuje da se u proučavanju širenja islama, bogumilstva, pa i fenomena Crkve bosanske, treba polaziti od osmanskih deftera. Autor ukazuje na važna i meritorna proučavanja koja su obavili Nedim Filipović i Adem Handžić, kao i neki drugi bošnjački historičari. Tako se dolazi do zaključka da je širenje islama u Bosni (i Hercegovini), ili islamizacija u toj zemlji, fenomen kojeg saodređuju mnogi faktori, ali je itekako vezan za prethodne unutarkršćanske odnose na Balkanu i u Bosni u XII, XIII i XIV stoljeću, pa i kasnije, u XV i XVI stoljeću.
U ovom kontekstu on izlaže i rezultate svojih proučavanja Crkve bosanske koju su Katolička i Pravoslavna crkva smatrale heretičkom, baš kao što su optužbe za herezu razmjenjivale i međusobno. Prema Noelu Malcolmu, primarni cilj Osmanske imperije nije bio islamiziranje, već širenje svoje vlasti i uprave, ubiranje poreza i sticanje ekonomske i vojne premoći. Dakako, devširma ili regrutiranje muške kršćanske djece i njihovo odašiljanje u vojne škole u Istanbulu i drugdje utjecala je na širenje islama samim tim što su svršenici ovih škola odgajani u islamskoj vjeri i kulturi, k tome, postajali su utjecajni u administraciji carstva itd. Ali u Bosni su i muslimanska djeca bila obuhvaćena devširmom.
Noel Malcom bilježi jedan od zahtjeva prvih generacija bosanskohercegovačkih muslimana (na primjer u 1515. godini) da se i njihova djeca obuhvate devširmom. Tada je hiljadu njihove muslimančadi otišlo na carski dvor. Kao što je to slučaj i sa svim drugim, i devširma je u zlim vremenima bila tegobna, a u dobrim bila je izvanredna prilika za školovanje i preimućstvo. Autor bilježi da Sokolovića dinastija u Istanbulu (the Sokollu /Sokolović/ dynasty in Istanbul) potiče iz devširme, ta dinastija u Istanbulu nije izgubila kontakt sa svojom srpskom porodicom u Bosni, a članovi uspješnih Sokolovića iz Istanbula pokazali su se i kao veliki zaštitnici Srpske pravoslavne crkve ne samo u Bosni već i na Balkanu.
Kontinuitet Bosne i Hercegovine
Ova knjiga gotovo uvijek na svojim stranicama donosi naporedna kazivanja o onom što sačinjava povijest Bosne: periode mira i rata, migracija i seoba, kuga, gladi i prosperiteta, smjena vladara i carstava, uspona i padova u zanatima, obrtima i trgovini... Noel Malcolm dokumentirano pokazuje kako je Bosna (kasnije Bosna i Hercegovina) svojim srednjovjekovljem, potom u/pod carstvima Osmanskom i Austrougarskom, zatim u dva jugoslavenska aranžmana, bila i ostala zemlja, država, državna sastavnica, povijest, društvo. Ukratko, ta zemlja nikada nije zastalno izgubila svoju cjelinu. Svojom državnom stabilnošću granice Bosne i Hercegovine mogu se uspoređivati sa granicama onih evropskih država koje su davno zadobile svoju geopolitičku fizionomiju.
Dakako, autor ukazuje i na jednu konstantnu činjenicu vezanu za Bosnu i Hercegovinu, naime, u ovim zamršenim odnosima postoje pretenzije prema Bosni i Hercegovini, nekada naročito od katoličke Ugarske, a u potonjim vremenima od nacionalističkih politika Srbije i Hrvatske.
Posebna vrijednost ove knjige je i u temeljitim analizama koje ukazuju da se na samo osvajanja Bosne od Osmanlija ne može gledati crno-bijelom opcijom, kroz prizmu jasnog i nepomućenog odvijanje povijesti u smislu “islam naspram kršćanstva”! Autor pokazuje da su osmanlijska osvajanja na Balkanu bila potpomognuta od nekoliko lokalnih kršćanskih velmoža! Ova Malcolmova knjiga može se čitati i kao dobro dokumentirana povijest o različitim savezništvima na Balkanu sve do najnovijih dana.
Bilo kako bilo, Bosna (i Hercegovina) je žilavo opstajala u svim tim epohama, nije gubila svoju multilateralnu narav, ostala je zemlja s mnogo vjera i mnogo naroda.
Itekako su važne stranice koje je Noel Malcolm napisao o Jevrejima i Romima, također i o Vlasima, u Bosni i Hercegovini. Kad su posrijedi Jevreji i Romi, autor komparira njihov status u Bosni sa njihovim statusom u Evropi u odnosnim epohama. Bosna se u tom pogledu mogla svrstati u najtolerantnije države i zemlje Evrope.
Muslimansko društvo u svojim mijenama
U ovom prigodnom tekstu evociranja uspomena na prvo izdanje knjige “Bosnia, a short history” nije moguće reći sve važno što zavređuje pažnju da se kaže ovim povodom. Ali ovdje treba makar istaći one dionice u kojima autor tretira razvoj i mijene muslimanskog društva u Bosni i Hercegovini. Prvo, autor muslimansko društvo nikada ne proučava izolirano od katoličkog, pravoslavnog, jevrejskog... društva u ovoj zemlji. Drugo, Noel Malcolm pokazuje da su gradovi i vakufi, potom džamije, medrese, tekije, čaršije... u dugim platnima bosanske povijesti utjecale na formiranje društva i kulture bosanskohercegovačkih muslimana. Na nekoliko mjesta autor ističe da je identitet bosanskohercegovačkih muslimana bio neupitan, čak i tada kad su se krajem XIX i tokom XX stoljeća neki muslimanski intelektualci, umjetnici, književnici i političari izjašnjavali da su nacionalni Srbi ili Hrvati. Treće, autor kritikuje konzervativizam vladajuće muslimanske begovske i aginske elite krajem XVIII i tokom XIX stoljeća. Taj konzervativizam izazivao je, s vremena na vrijeme, varničenja između muslimana i katolika, kao i muslimana i pravoslavnih u Bosni i Hercegovini. Štaviše, ova begovska i aginska klasa je tek kasnije, tokom vladavine Austro-Ugarske (1878–1918), mogla uvidjeti zle posljedice svoje inertnosti i bahatosti.
Šta je to značilo za bosanskohercegovačke muslimane u XX stoljeću, Noel Malcolm opisuje u svojim analizama perioda Bosne i Hercegovine u/pod dvije Jugoslavije.
Ovo djelo Noela Malcolma pisano je u skladu sa egzaktnim zahtjevima historije kao nauke, ali se na mnogim stranicama čita kao najljepša književnost. Gotovo da se može reći da se autor, dok piše knjigu o svojoj junakinji Bosni, natječe sa samom sudbinom, tom bezobzirnom uništiteljicom, i iz njezinih ralja spašava ono što se spasiti može.
(...)
