(VIDEO) Srebrenica treba našu stalnu brigu: Odnosi među ljudima su relativno dobri, ali...

Jedan od zaključaka druge međunarodne naučne konferencije Posljedice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici održane 12. oktobra je da je potrebno osigurati poseban društveno-razvojni status Srebrenice. Na toj zakonskoj osnovi formirao bi se i internacionalni fond za razvoj Srebrenice.

Poseban status

Akademik Mirko Pejanović, predsjednik Naučnog odbora konferencije, podsjeća da je akademska zajednica prvu konferenciju o Srebrenici održala 2020. Rezultat je bilo iznošenje zahtjeva i poticanje tadašnjeg visokog predstavnika Valentina Inzka da donese izmjene krivičnog zakonodavstva kako bi se zaustavilo negiranje genocida. To je i učinjeno. Drugi zahtjev, podsjeća akademik, odnosi se na pokušaj traženja rješenja za ubrzani ekonomski i socijalni razvoj grada i opštine Srebrenica. Za drugu konferenciju izvršene su pripreme koje su mogle polučiti sasvim konkretne rezultate u raspravi i ponuđenim zapisima. Akademik naglašava da je prof. dr. Kadrija Hodžić sa Ekonomskog fakulteta u Tuzli uradio istraživačku studiju, koju je Oslobođenje feljtoniziralo. Ona je precizirala mogućnosti ekonomsko-socijalnog razvoja, načine odvijanja tog procesa, te potrebne vidove razvojne pomoći za Srebrenicu. Studija o demografskom stanju i promjenama nakon genocida, koju je radio prof. dr. Salih Kulenović sa UNTZ, pokazala je gubitak koji je nastao kao posljedica genocida. I srpsko stanovništvo se sve više udaljava od Srebrenice.

- Ova studija je pokazala da, ukoliko ne bude dodatnih aktivnosti, mjera šire društvene zajednice, Srebrenica može, u decenijama koje dolaze, ući u još teže stanje ekonomsko-demografske tranzicije pada i smanjenja broja stanovnika, upozorava Pejanović.

Naglašava da je istraživanje prof. dr. Jelene Brkić-Šmigoc i prof. dr. Sarine Bakić sa Fakulteta političkih nauka UNSA o međunacionalnim odnosima dalo vrijedne elemente. Treba imati u vidu, ističe akademik, da su odnosi među ljudima na građanskom, svakodnevnom nivou života relativno dobri ili dobri, te da se mnogo razlikuju od odnosa koji se razvijaju u političkim elitama.

- Jedan od zaključaka konferencije je da se Srebrenici dodijeli poseban društveno-razvojni status. Neki taj status tumače kao novi distrikt, no to ne bi bio teritorijalni distrikt sa ovlaštenjima, nego bi se šira društvena zajednica obavezala da tu lokalnu zajednicu posebno pomaže. Mi zagovaramo da se donese zakon na nivou države, koji bi se istovremeno donio i na svim nižim nivoima vlasti, a kojim bi se definisalo da je Srebrenica posebno društveno-razvojno područje i da za njen razvoj treba izdvajati određeni iznos novca. Treći element zaključaka je da se ustanovi, na bazi navedenog zakona, razvojni fond za Srebrenicu koji bi bio internacionalnog karaktera. U taj fond bi se mogla usmjeravati sredstva za razvoj iz fondova EU, naglašava Pejanović.

Podsjeća na pismo Ursule von der Leyen, predsjednice Evropske komisije, povodom 25. godišnjice genocida, zbog čega su joj uputili pismo, u nadi da će ona dati neke inicijative da Srebrenica dobije određeni tretman u pogledu razvoja, usmjeravanja sredstava za razvoj. Akademik ističe da vlast u Kantonu Sarajevo već izdvaja značajna sredstva za razvoj Srebrenice. Trenutno postoje i razmišljanja da se u Srebrenici otvori ured koji bi brinuo o razvojnim projektima i njihovoj realizaciji. Zaključci konferencije već se dostavljaju svim nivoima i relevantnim institucijama u našoj zemlji.

- Empirijska istraživanja pokazala su da se mora naći način da se djeluje brzo, inače će vrijeme učiniti svoje. O Srebrenici treba stalno brinuti, stalno govoriti, poručuje akademik.

Uvjeren je da građani/ke Srebrenice, bez obzira na nacionalnost, mogu prihvatiti ponuđeni prijedlog. Naglašava da su i na konferenciji progovorili.

- Srebrenica ima prirodne resurse za razvoj - šume, poljoprivredno zemljište, rudna nalazišta i poznatu banju. Kad se sve to bude stavilo u funkciju, Srebrenica će imati prepoznatljiv razvoj, naglašava akademik i dodaje da očekuju da će domaće političke elite prepoznati važnost ovog pitanja.

Zakon koji bi omogućio poticaj razvoja Srebrenice treba da se nađe na dnevnom redu u Parlamentu BiH, o njemu treba da se raspravlja, da se približavaju stajališta. Smatra da će i entiteti i kantoni, na temelju inicijative, donijeti svoje zakone. Naučni i Organizacioni odbor očekuju da će prve razgovore imati sa Denisom Zvizdićem, zamjenikom predsjedavajućeg Predstavničkog doma PSBiH, predsjedavajućom Vijeća ministara Borjanom Krišto, potpredsjednikom RS-a Ćamilom Durakovićem i svim drugim koji prihvate razgovor, u Banjoj Luci, kantonima, Brčko distriktu.

Prof. dr. Rasim Muratović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA, smatra da je prijedlog o posebnom društveno-razvojnom statusu Srebrenice veoma dobar i da bi ga trebali prihvatiti svi.

- Mislim da će to građani Srebrenice, bez obzira na nacionalnu pripadnost, prihvatiti brže i jednostavnije nego sami političari, kaže prof. dr. Muratović i dodaje da će Organizacioni i Naučni odbor konferencije pratiti provedbu zaključaka.

Prof. dr. Asim Mujkić sa FPN UNSA naglašava da, ako na terenu imamo u kontinuitetu procese depopulacije, nemamo nikakve indikatore ekonomskog razvoja i sve češće čujemo inicijative o ukidanju statusa općine i pripajanja ili utapanja u susjedne, minimum koji se može učiniti jeste da se putem zakona i institucionalnog okvira da životni impuls tom dijelu BiH.

- Bez ulaženja u dublje političke analize, moramo postaviti pitanje da li je depopulacija i stagnacija tog područja cilj ili vizija budućnosti koju sadašnje entitetske vlasti imaju u vezi sa Srebrenicom. Jedino tako mogu objasniti želju za stagnacijom, smanjenjem, pa i ukidanjem, naglašava prof. dr. Mujkić.

Nije uvjeren da će političke elite prepoznati važnost prijedloga akademske zajednice.

Neugodan svjedok

- Ono će kao i niz drugih isto tako suštinskih pitanja vezanih za našu zemlju, tu u prvom redu mislim na presude Europskog suda za ljudska prava, biti po pravilu zloupotrijebljeno i iskorišteno u dnevnopolitičke svrhe kvazipatriotizma i nacionalnih mobilizacija. To je stoga jer etnonacionalistički sistem nije skrojen da brine o ljudima i njihovim stvarnim životnim potrebama. Važnije je NSRS-u odobriti izgradnju Pelješkog mosta, proglasiti dan žalosti zbog pogibije do zuba naoružanih paramilicionera u drugoj državi, nego donijeti, recimo, niz poticajnih mjera za razvoj Srebrenice, da sama pokrene inicijativu za internacionalni fond za pomoć tom kraju. Srebrenica je svojim imenom tom režimu neugodan svjedok i zato iz njihove perspektive, izgleda, bolje je da se ugasi, da nestane, ističe prof. dr. Mujkić i dodaje da je teško očekivati da će građani srpske nacionalnosti podržati ideju.

- Kao višegodišnje žrtve ispiranja mozga šovinističkom propagandom kako Dodikovih, tako i Vučićevih medija, teško je zamisliti da bi se mogao pojaviti glas razuma koji bi spustio pogled s apstraktnih visina nacionalne ugroženosti i konačno vidio konkretnu egzistencijalnu individualnu ugroženost, ako ne onih drugih, ono barem svojih ljudi koji jedva sastavljaju kraj s krajem u tom dijelu BiH, ističe prof. dr. Mujkić.